Službeni slogan nacionalne kampanje za promociju cijepljenja u Hrvatskoj: "Misli na druge, cijepi se"; i njemu srodan "Ostanimo odgovorni", koji će još tko zna koliko dugo čučati u desnom gornjem kutu naših televizijskih ekrana, na reverima televizijskih voditelja i na autocestnim displejima, ne dozvoljavajući nam "da zaboravimo", na jednoj su strani. Na drugoj su strani grafit "Misli na sebe, nemoj se cijepiti" – moguće ga je vidjeti nedaleko od glavnog ulaza na Zagrebački velesajam, što nije slučajno odabrana lokacija s obzirom na to da se radi o najvećem punktu za cijepljenje protiv Covida-19 u zemlji – i tisuće memova koji kruže bespućima interneta. Recimo onaj koji uprizoruje Billa Gatesa, prikazanog na plakatu kako drži cjepivo i navodno izgovara rečenicu: "Tvoje tijelo, moj izbor."
Reprezentacije su to binarnih logika, ideološki obilježenih tabora ukopanih u suprotstavljene, vrijednosno sukobljene i nepremostive rovove razlika po pitanju percepcija i tome srodnih tretmana "kovid i postkovid svijeta". Ono što pritom može biti zanimljivo za interpretacije ovakvih "ratova" između zagovornika i pristaša cijepljenja, odnosno protivnika, skeptika po istom tom pitanju, sklonih raznoraznim teorijama urota i zavjereničkim scenarijima, jest svojevrsna zamjena ishodišnih vrijednosnih načela. Tako se ona prva, nazovimo je liberalno-demokratska strana, tradicionalno vezana uz načela individualizma, primat prava pojedinaca i principe slobodnog izbora, našla u situaciji da govori jezikom prvog lica množine, kolektivnog mi.
Istovremeno su desničari, konzervativci, u ovim kontekstima pristali uz kategoriju pojedinca, onog "svetog ja". Njega je potrebno, tvrde nam, obraniti pred naletima zlokobne zavjereničke mašinerije, skrivenog paklenog plana skovanog od svjetske elite korporativaca i političara, daleko od očiju javnosti. Eto, i u tome nas je korona pretumbala, okrenula poredak vrijednosti naglavačke. Liberali posežu za njih netipičnim leksikom kolektivnog mi, konzervativci s druge strane apeliraju na tvoje i moje ja, a ljevičari su već dugo vremena u defenzivi, nemaju puno toga novog za reći, pa tako ni po ovom pitanju.
Već me nekoliko puta, pri kurtoaznoj razmjeni stavova i informacija u vezi s virusom i cijepljenjem, blago presjekla i šokirala lakoća pseudoargumentacije antivaksera. Tih nekoliko odgovora/stavova dalo bi se svesti na trivijalne konstatacije poput: "Ja mislim da to nije dobro"; ili "Moj je imunitet odličan i mome tijelu to ne treba." Kako adekvatno odgovoriti na čudovišnu logiku koja nastaje na spoju konzervativizma i postmodernizma? Grozna je banalnost antiprosvjetiteljskog uma, a još je više zastrašujuća distopijska, ali vrlo zamisliva, slika i prilika refeudaliziranih društava koja takav um svjesno ili nesvjesno kreira.
