"Ne razumijem zašto bi se ljudi htjeli riješiti golubova. Ne smetaju nikome", nedavni je tweet Mikea Tysona koji je brzo postao viralan. Kako mehanizam viralnoga često ne ide ruku pod ruku s poštenim vremeplovom, dodat ćemo odmah ovdje da se Tyson nije slučajno našao u golubinjak sferi Twittera. Osim što je u životu pod ruku vodao tigrove svakakve sorte, od životinjskog svijeta najviše je i najčešće isticao upravo golubove. Prvi ozbiljan boksački udarac koji je nekome zadao vezuje uz smrt goluba Juliusa, "prvog bića koje je u životu volio", a kojemu je glavu zavrnuo čovjek kojeg je Tyson zbog toga ulovio i pretukao. Golub je i jedan od glavnih i posebno upečatljivih likova u animiranoj seriji "Mike Tyson Misterije" (2014. – 2020.).
Kao gradsku životinju broj jedan, goluba se spominje svugdje i u književnim krajolicima – od autobiografije Bekima Fehmiua "Blistavo i strašno", "Lovca na zmajeve" Khaleda Hosseinija i "Smrtnih ishoda atletskih povreda" Milice Vučković do lektirnog srcodera Tita Bilopavlovića o paunašu. Sve su to zapravo priče o tome što je golub čovjeku, ali što je čovjek golubu – o tome pojma nemamo.
Arhitektura se sve više okreće kontra golubova, pa se na velikom broju zgrada mogu vidjeti metalni šiljci čija je namjena da ih se rastjera i onemogući im se gniježđenje
- Golub je toliko prisutan u gradovima zbog duge veze ljudi i golubova. Više je razloga. Radi se o tome da je uzgoj golubova započeo prije pet tisuća godina, ali i o činjenici da im je prirodno gnjezdilište, a to su stijene, vrlo slično našim građevinama. Jednostavno, golubovi su bili tu uz nas još i prije nego što smo imali gradove pa je bilo lako odbjeglim golubovima postupno se početi gnijezditi po zgradama kako su se one gradile i prilagoditi se gradskom načinu života. Prednost im je bila i nedostatak straha od ljudi te prilagodba na raznovrstan način prehrane – objašnjava Iva Šoštarić iz udruge BIOM koja je hrvatski predstavnik u krovnoj svjetskoj organizaciji za zaštitu ptica.
Golubovi su kroz 19. stoljeće gurnuti u intenzivno komercijalne vode, primarno oni kojima je određena uloga pismonoše, koji su tada počeli prenositi poruke za financijske institucije i prve novinske agencije u Europi. Koristila ih je i familija Rothschild za slanje i dobivanje financijskih informacija, kao i novinska agencija Reuters, čiji su golubovi sredinom 19. stoljeća letjeli između Aachena i Bruxellesa, prenoseći najnovije vijesti i obavijesti o cijenama dionica. Telegrafska služba bila je u nekim zemljama već uspostavljena, ali je bila dosta nepouzdana, pa su golubovi ostali preferirana metoda zbog svoje brzine i pouzdanosti. Stoljeće kasnije, golubovima se za prenošenje poruka služilo u oba svjetska rata. Procjenjuje se da je oko šesnaest tisuća golubova korišteno diljem Europe tijekom Drugog svjetskog rata, od čega je manje od dvije tisuće ratne putešestvije i preživjelo. Ne čudi da je goluba 1972. godine opjevao bend Amerika, trio sastavljen od sinova radnika američkog ratnog zrakoplovstva stacioniranih u Londonu.
Osim što je golubova sposobnost dobre navigacije i preciznog vraćanja kući poslužila u ratne svrhe, u brojnim su zemljama kroz stoljeća zaživjela i "sportska" natjecanja, utrke golubova. Ne zna se kada su točno ljudi počeli tjerati golubove da se malo i utrkuju, ali prvi spomen golubarskih utrka kakve i danas opstaju veže su uz Belgiju 1850. godine. Vrhunac popularnosti utrke su doživjele sredinom 20. stoljeća, kada je samo u Velikoj Britaniji bilo oko 170 tisuća uzgajivača golubova, koji su ih uglavnom uzgajali radi tog unosnog "sporta".
Golub poštar – Harper's Magazine iz 1873. (Foto: Wikipedia)
Neupitna je i nimalo tajna, dakle, duga veza goluba i čovjeka, a bome i činjenica da je golub ni-kriv-ni-dužan dao svoj obol i razvoju kapitalizma, i prekrajanju režima i granica kroz svjetske ratove. Poželjeli smo zato čuti nešto više o golubovima u našim krajevima. Po internetskim portalima dugo je kolala priča kako je Hrvatska pošta donedavno imala nekoliko relacija na kojima su golubovi pismonoše svakodnevno letjeli, a ta je usluga bila rezervirana samo za velike korisnike, kao poseban bonus na godišnju suradnju. Navodilo se kako je najisplativija i najbrža ruta bila Zagreb – Split, pogotovo u doba kada nije bilo autoceste. Nakon dolaska u Split ili Zagreb golub pismonoša se odmarao do idućeg dana, a njegovu povratnu rutu bi preuzeo "imenjak". Prije desetak godina objavljena je i vijest kako Odjel za specijalne dostave Hrvatske pošte prodaje posljednje golubove pismonoše i ukida usluge za koje su se dugo koristili golubovi. U potrazi za više informacija o golubljoj radničko-robovskoj povijesti obratili smo se Hrvatskoj pošti, da bismo doznali da se radi o izvornom članku koji je prvoaprilska šala iz 2011. godine i koji se kasnije proširio po drugim portalima a da nitko nije provjeravao informacije u njemu navedene. Dezinformacija će vjerojatno još dugo i snažno živjeti na internetu, ali činjenica je da su golubove pismonoše koristili mnogi, iako Hrvatska pošta ipak nije.
Iz porodice golubovki, u našim su krajevima većini ljudi najpoznatiji gradski golub, grlica i gugutka. Iva Šoštarić iz BIOM-a objašnjava nam kako je posljednjih godina došlo do smanjenja populacije grlice.
Hranjenje golubova u Zagrebu je u potpunosti dozvoljeno te nema propisa koji to brani, to ljudi trebaju znati, kaže Lorena Herceg iz udruge Prijatelji životinja
- Kada govorimo o efektu klimatskih promjena, prije svega mislimo na nestabilne i promjenjive vremenske uvjete. Na primjer, proljeće dolazi nešto ranije pa stanarice, kao što je gugutka, imaju prednost nad selicama, kao što je grlica, u zauzimanju teritorija i započinjanju gniježđenja. Također, nenadani periodi hladnoće tijekom kasnog proljeća i toplinski valovi koji ih ubrzo zamjenjuju imaju negativan utjecaj na uspješnost gniježđenja kod ove vrste. Jedna od najvećih prijetnji za grlicu je nestanak staništa i nedostatak hrane. Količina mozaičnih poljoprivrednih površina kakve joj odgovaraju se smanjuje, a posebno je problematično i korištenje pesticida jer se grlica u velikoj mjeri hrani sjemenjem različitog korova. Nestanak povoljnog staništa također joj prijeti i u Africi u kojoj zimuje, a tijekom selidbe brojne ptice stradaju i u neodrživom lovu i krivolovu - kaže naša sugovornica.
Dok su se nad grlicu nadvile razne prijetnje, stanarka gugutka se dobro drži. U narodu je zbog svoga gugutanja najpoznatija kao "kupuj kruh" ptica.
- Zapravo ne znamo kako je nastala ta onomatopeja, no zanimljivo je da se čini da se u narodu pojavila prilično brzo nakon pojave same ptice. U "Rječniku narodnih zoologičkih naziva" (Miroslav Hirtz, 1947.) se ne spominje ova onomatopeja jer gugutke tada uopće još nije bilo na našim područjima, ali se zato spominje "kupuj" kao onomatopeja za kukavicu. U knjizi "Ptice hrvatske obale Jadrana" (Dragutin Rucner, 1998.) se spominje "kupuj kruh ptica" kao narodni naziv za gugutku kod stanovnika Metkovića, a u razgovoru s kolegama iz Međimurja sam nedavno doznala da se kod njih glasanje gugutke oponaša s "dugo spiš" - objašnjava nam Šoštarić.
Onima koje zanima više o narodnim nazivima i pričama i etimološkoj i kulturnoj povijesti ptica, uz dvije već spomenute knjige, Šoštarić preporučuje i "Ptice – prirodopisne i kulturne crtice" (Stjepan Gjurašin, 1901.). Za građane i građanke Zagreba koristan bi mogao biti i "Atlas ptica gnjezdarica grada Zagreba" koji sadrži popis stotinjak ptica koje su zabilježene na gniježđenju u glavnom gradu, od Vrapča na zapadu do Dubrave i Trnovčice na istoku, od Mirogoja do Sloboštine.
Gradski golub je vrsta goluba koju u Zagrebu, ali i drugim gradovima, najčešće imamo priliku vidjeti. S vremenom se i arhitektura u gradovima sve više okreće kontra golubova, pa se na velikom broju zgrada mogu vidjeti metalni šiljci čija je namjena da se golubove rastjera i onemogući im se gniježđenje.
Druženje na Cvjetnom trgu (Foto: Emica Elvedji/PIXSELL)
Arhitektinja Selena Savić i dizajner Gordon Savičić, dvojac iza bloga i knjige "Unpleasant Design" (2013.), godinama se bave neprijateljskom arhitekturom, oblikovanjem gradova koje je usmjereno kontra životinja i beskućnika. Za jednu studiju slučaja, nazvanu "Neugodno za golubove", Savić i Savičić prikupili su podatke o različitim metodama tjeranja i zlostavljanja golubova u gradovima. Na njihovom se podužem popisu mogu naći raznolike i inventivne metode, od mreža, elektrificiranih žica, komada plastike koji ravne površine pretvaraju u kosine, lažnih ptica grabljivica i, naravno, metalnih šiljaka. Kao što se, primjerice, javne klupe u mnogim gradovima rade sve neudobnije kako na njih ne bi mogli leći beskućnici pa se tako ljude koji nemaju gdje sili da vazda tumaraju unigdje, tako i se golubove tjera da neprestano pronalaze druga mjesta na kojima će možda moći zastati i postojati. Nije, naravno, neprijateljska arhitektura jedini problem za golubove u gradskom suživotu koji se kroji po mjeri ljudi. Razine na kojima se domišlja kako golubove mijenjati i izmicati karikirao je umjetnički duo Revital Cohen i Tuur van Balen, koji u radu "Zlatni golub" iz 2010. godine nagađaju o hranjenju golubova posebnim bakterijama koje bi njihovom izmetu dale svojstva sapuna. Jedan od artefakata koje izvode u "Zlatnom golubu" je sučelje između golubova i parkiranih automobila, a koje bi proizvedeni sapun zakeljilo direkt na vjetrobransko staklo.
- Često nam se znaju obraćati uznemireni građani i građanke koji hrane golubove jer im drugi ljudi prijete da će ih prijaviti zbog toga što rade. Neki su doživjeli i verbalno uznemiravanje pa i prijetnje fizičkim nasiljem. Hranjenje golubova u Zagrebu je u potpunosti dozvoljeno te nema propisa koji to brani, to ljudi trebaju znati. Dapače, Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je životinjama ograničavati pristup hrani i vodi. U par navrata smo primili i dojave o trovanju golubova pa upućujemo građane da to prijave nadležnim institucijama, veterinarskoj inspekciji i policiji, jer trovanje spada u kazneno djelo ubijanja životinja. Mi u udruzi nemamo zakonske ovlasti postupati u takvim slučajevima. Prije par godina smo dobili i dojave o osobama koje su obojale golubove u kričavo ružičastu boju i predstavljale ih kao turističku atrakciju na glavnom zagrebačkom trgu, što smo naravno prijavili inspekciji - priča nam Lorena Herceg iz udruge Prijatelji životinja.
U razgovoru o problemima golublje svakodnevice, kao glavni se otegotni faktor, nimalo iznenađujuće, opetovano pojavljuje čovjek.
- Golubovi su divlje ptice i u gradu imaju puno dostupne hrane, inače se ne bi ovdje niti zadržavali. Problem je što im je ljeti u urbanim sredinama teže doći do vode pa zna doći do pomora velikog broja goluba. Problem im rade ljudi koji ih vide kao "napast" i problem koji treba "riješiti". Svakako bi Grad Zagreb, a i drugi gradovi, trebali omogućiti uvijek dostupnu pitku vodu. Također treba pripaziti na otpad da bude pravilno zbrinut kako ne bi bio dostupan životinjama. Naime, "prekomjeran" broj golubova uzrokuje upravo nepravilno gospodarenje otpadom, odnosno čovjek - objašnjava Herceg.
Pričamo još malo o rješenjima, o načinima na koje svi golubovima možemo pomoći ili im barem malo manje odmagati u ovom prostoru i vremenu koje svi skupa dijelimo.
- Najvažnije je golubovima omogućiti pristup vodi tijekom vrućih ljetnih dana, ne uznemiravati ih i pustiti da žive što prirodnije mogu u našoj, ali i njihovoj okolini. Također treba pripaziti u prometu da ih se ne ozlijedi, što se često događa. Ako netko primijeti ozlijeđenog goluba, ili neku drugu pticu, na području Zagreba treba o tome odmah obavijestiti gradsko sklonište Dumovac, koje će ga onda zbrinuti. Moramo se pomiriti s time da su golubovi, kao i vrane, galebovi i slični "nepoželjnici", stanovnici u našim gradovima i zato moramo zajedno pronaći način da koegzistiramo - poručuje Herceg.
Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
