Koncem listopada ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov naprasno je prekinuo svoju balkansku turneju odmah na njezinom početku. Zbog kontakta s ruskim diplomatom iz ambasade u Ateni koji je bio zaražen koronavirusom, Lavrov je odgodio svoje uglavljene posjete BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Ovoga tjedna je nastavio i završio svoje balkanske poslove.
U međuvremenu se, međutim, promijenila politička atmosfera u kojoj je nastavljena balkanska turneja šefa ruske diplomacije. Zapadnobalkanske zemlje koje kandidiraju za članstvo u Europskoj uniji godinu su završile tamo gdje su bile na njezinom početku jer nijedna od njih nije se ni za milimetar pomjerila naprijed u pristupnim pregovorima o članstvu u Uniji. Raščistila se i postizborna gužva u SAD-u koju je zakuhao dosadašnji predsjednik Donald Trump, a iz okruženja novog predsjednika Joea Bidena emitirani su signali o politici koju će američka administracija pod njegovim vodstvom navodno provoditi na balkanskim prostorima, pogotovo onoj koja se tiče Kosova i Bosne i Hercegovine.
Kako je istovremeno 25. godišnjica Daytonskog sporazuma u BiH i njezinom okruženju aktualizirala sporove o reformiranju daytonske Bosne i Hercegovine, i Lavrovljeva turneja ponajprije se procjenjivala kao ruski politički odgovor na zastoj u pristupnim pregovorima zapadnobalkanskih zemalja s EU-om te na najave o velikom povratku američke balkanske politike koju je Trumpova administracija navodno napustila i gurnula u zapećak. Prešućuje se pritom da je Lavrov turneju započeo u Ateni odmah nakon što je Trumpov šef diplomacije Mike Pompeo posjetio i Hrvatsku na valu energetsko-geostrateške političke kampanje koju je vodio uglavnom u zemljama srednje i istočne Europe radi učvršćivanja i jačanja savezništva u energetskoj i digitalnoj utrci s Rusijom i Kinom.
Trumpova administracija je i svoje posljednje dane na vlasti trošila na potkopavanju i sprječavanju ruskih plinskih poslova u Europi, prije svega prijetnjama o sankcioniranju svih koji sudjeluju u izgradnji i širenju plinovoda Sjeverni i Turski tok. I odluka Vlade Srbije da iz parlamentarne procedure povuče prijedlog o davanju jamstva Srbijagasu za podizanje bankarskih kredita vrijednih 70 milijuna eura radi završetka srpske dionice Turskog toka u srpskim je energetskim krugovima protumačena kao pokušaj izbjegavanja američkih sankcija.
Da je kojim slučajem Lavrov svoju prekinutu balkansku turneju nastavio posjetom prvo Beogradu, a potom Sarajevu i Zagrebu, jasnije bi se u javnosti vidjeli njezini prioriteti. U Beogradu je ipak najvažnija vijest bila Vučićeva objava da će Srbija zadnjih dana ove godine završiti i staviti u funkciju svoju dionicu Turskog toka. Uoči Lavrovljeve posjete Srbiji, ekonomski analitičar Dimitrije Boarov je u svojoj redovnoj rubrici u Novom magazinu srpsku javnost podsjetio na američko kažnjavanje zemalja koje ne odustaju od razvijanja plinskih poslova s Rusijom, ali i na sporazum antimonopolske komisije Europske unije s Gazpromom o novom načinu formiranja cijene ruskog plina za tri baltičke zemlje, Mađarsku, Slovačku, Češku, Bugarsku i Poljsku. Po tom sporazumu cijena ruskog plina znatno je pojeftinila za te zemlje. Bugarska je, navodi Boarov, sukladno tom sporazumu u proljeće ove godine s Gazpromom utanačila novu formulu za izračun cijene koju će plaćati za ruski plin i koja je 40,5 posto jeftinija, i to retroaktivno od kolovoza prošle godine.
Premda cijena koju Srbijagas plaća za ruski plin javnosti nije poznata, Boarov na osnovu posrednih službenih podataka procjenjuje da je ona za 53 posto viša od cijene koju plaća Bugarska. No ni Lavrovljeva posjeta nije otkrila je li Srbija kao kandidat za članstvo u EU-u započela dogovarati novi model utvrđivanja cijene plina koju će plaćati Gazpromu sukladno aktualnom europsko-ruskom modelu. Srpskoj javnosti je uoči Lavrovljeva dolaska u Beograd jedino saopćeno da je Vlada Srbije prihvatila plan restrukturiranja Srbijagasa kako bi konačno prestao biti jedan od većih gubitaša među državnim poduzećima i postao moderna, tržišno uspješna plinska kompanija, poput NIS-a koji u partnerstvu s Gazpromom privodi kraju modernizaciju svojih rafinerija i lanac benzinskih pumpi.
Hoće li promjene u Srbijagasu donijeti i nove niže cijene ruskog plina na srpskom tržištu još nije poznato, ali Lavrovljeva posjeta Beogradu bila je prožeta najavama daljnjeg razvijanja srpsko-ruskih privrednih i političkih veza. Osim naftno-plinskih poslova koji dominiraju u privrednim odnosima Srbije i Rusije, ruska poduzeća nastavit će raditi na izgradnji željezničke infrastrukture, a već početkom sljedeće godine ruski diskontni lanac Svetofor, koji u europskim zemljama posluje pod imenom MERE, počet će poslovati i u Srbiji. Najavljeno je da će već do svibnja otvoriti 20 svojih trgovina diljem Srbije. MERE na srpsko tržište dolazi u godini u kojoj će bivši Agrokorov lanac trgovina i u Srbiji biti prodan, pa ne bi bilo iznenađenje da se i ruski Svetofor ubaci u utrku za njegovim preuzimanjem.
Vučić i Lavrov ovaj put nisu govorili o mogućnosti nastavka izgradnje plinovoda Turski tok prema BiH, odnosno Republici Srpskoj i rafineriji u Bosanskom Brodu. Lider bosanskih Srba Milorad Dodik odavno je najavio da će sve učiniti da ruski plin barem do srpskog dijela BiH stigne iz Srbije. Zbog toga je, uostalom, odbio i Croduxovu ponudu da rafineriju u Bosankom Brodu spoji na dobavne plinovode iz Hrvatske. Nema sumnje da bi Dodikova vlast raširenih ruku dočekala i ruske trgovce iz MERE-a, pogotovo sada kad mu se u BiH i s pojedinih zapadnih adresa prijeti revizijom Daytonskog sporazuma i ukidanjem Republike Srpske, a iz Rusije stiže podrška protiv nametanja rješenja kojima bi se radikalno mijenjala daytonska BiH.
Komentirajući činjenicu da Srbija u ovoj godini nije otvorila nijedno novo pregovaračko poglavlje u pregovorima s EU-om, ali i da se ostale zapadnobalkanske zemlje nisu pomakle na svom putu prema Uniji, Suzana Grubješić iz beogradskom Centra za spoljnu politku u intervjuu Blicu podvukla je crtu i zaključila sljedeće: "U godini koju je pojela pandemija, proširenje je opet blokirano, iako je Nemačka kao predsedavajuća Savetom stavila Zapadni Balkan na listu prioriteta. Niko se u regionu nije pomerio s mesta i to je loša poruka. Pokazalo se da još uvek nema političkog jedinstva u samoj Evropskoj uniji o tome da li će se i kada širiti. Čini se i da je Unija sada spremnija da uloži mnogo više novca u region nego da ga približi članstvu. To je, s jedne strane, dobro jer su regionu potrebni i evropski fondovi i kapital, ali s druge strane, širom se otvaraju vrata spekulacijama o alternativama punopravnom članstvu, poput članstva u Evropskoj ekonomskoj zajednici. O tome je nedavno govorio i predsednik Severne Makedonije Stevo Pendarovski. EU poseduje iskustvo, instrumente, strateške koncepte i alate da ubrza integraciju regiona, ali je svojim oportunim opredeljenjem za sporo kotrljanje regiona prema Briselu stvorila prostor za ulazak drugih aktera koji se previše ne opterećuju vladavinom prava i demokratijom."
Sergej Lavrov upravo je demonstrirao kako ti "drugi akteri" koriste prilike koje im se na Balkanu ukazuju kad ga ponajprije Europska unija ostavi da se sam sa sobom i svojim sukobima i problemima suočava i traži saveznike od Washingtona i Bruxellesa do Moskve, pa i Istanbula i Pekinga.
