Od svog formiranja, crnogorska vlada kao da radi u otežanim okolnostima. Srebrenica je preskočena, sad je novi problem zaduživanje u iznosu od 750 miliona evra da bi se nadoknadio manjak u budžetu. Prigovaraju i koalicioni partneri, ali i opozicija. Koliko ova nova kriza može uticati na mogući pad vlade?

Teško mi je da procijenim na koju krizu mislite. Kriza je osnovni oblik političke artikulacije u Crnoj Gori, i to decenijama, kao što je zaduživanje glavna ekonomska logika. Hoće li pasti vlada? Pa možda i neće, postoji interes vlasti i opozicije da ova kompromisna grupa izdrži još malo, dok se svi lijepo ne pripreme za izbore. Ova trapava vlada, sastavljena od neiskusnih političara, služi kao dobra vreća za udaranje, pa je stvarno biju sa svih strana. Nažalost, uslijed toga ne dolazi do katarze, ne vidim da je društvo krenulo naprijed, a da je politika podjela prevaziđena, naprotiv.

Opozicija zamjera vladi zaduživanje, optužuje ju da je u kratko vrijeme dovela Crnu Goru do ruba propasti, pa i bojkotuje parlament. Koliko je ovo buka i bježanje od sopstvene odgovornosti za trenutno stanje u zemlji?

Moramo ih razumjeti, nakon 30 godina vlasti treba im da se naviknu na novu ulogu. Pokušavaju da se užive, ali nikako im to ne ide. Svoju odgovornost ne mogu prikriti sve i da hoće, jer Đukanovićev DPS je partija koja je uspjela da unizi samu ideju bavljenja politikom u Crnoj Gori, iako to spolja često ne izgleda tako. Naravno da su i dobrih stvari znali uraditi, ali suštinski ih je predugo spasavala činjenica da su im rivali bili ostrašćeni diletanti.

Na opasku da su premijeru Zdravku Krivokapiću zamjerali da ima rezervnu domovinu rekoste da je on dokazao da ima rezervni svijet. Zašto?

Kad su premijera pitali o kršenju mjera protiv širenja korone na vjerskim skupovima, on je rekao da novinari moraju uzeti u obzir da ovo nije jedini svijet, da postoji duhovna realnost oko nas i da se to mora uzeti u obzir čak i u vanrednim pandemijskim okolnostima. Na taj način on je onostrano uveo u politički mainstream. Klečeći po kriptama manastira, mizerišući svoju funkciju padajući ničice pred vladikama, ljubeći kovčege i bogoradeći na jedan otužan način seoskog fanatika, ovaj inače simpatični doktor mašinstva dodaje novu notu ludila crnogorskoj političkoj sceni. Na momente djeluje kao odličan komunikator u domenu mentaliteta i smirivanja tenzija u društvu, ali onda ga uhvati vizija, spopadne ga neko bogojavljenje, kad zaista govori uznemirujuće stvari za jednog političara.