Karakteristična priča žumberačkih uskoka značajna je tema za historiju Srba u Hrvatskoj, rečeno je na predstavljanju knjige Dragana Vukšića ‘Žumberački uskoci - unijaćenje i odnarođivanje’. Predstavljanje je, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, održano 14. aprila u biblioteci ‘Prosvjete’ u Zagrebu.
- U priči o uskocima koji su bili podvrgnuti unijaćenju, odnosno prelasku s pravoslavlja na grkokatolicizam ili uniju, što podrazumijeva održavanje pravoslavnih vjerskih obreda uz priznanje rimskog pape, prelamaju se pitanja uloge crkve u očuvanju identiteta Srba, ali i pitanja historiografije - kazao je na predstavljanju Čedomir Višnjić, predsjednik ‘Prosvjete’.
Višnjić je objasnio da priču o unijatima nisu očuvali historičari, nego književnik Simo Matavulj u djelu ‘Pilipenda’. Podsjetio je na doseljavanje Srba na Žumberak prije 500 godina i na lik Vuka Popovića. On je bio na čelu seobe ljudi koji su, kako je Višnjić zapisao u jednom tekstu iz 1994., ‘branili Evropu od Azijata, a sebe od Evrope’, boreći se da očuvaju vjeru i pored svih pritisaka da pređu u uniju koja je zamišljena kao prvi korak do konačnog prelaska u katolicizam. Nakon skoro dva vijeka borbe, unija je pobijedila jer su se tadašnji Žumberčani 1761. pounijatili.
Po riječima historičara Filipa Škiljana s Instituta za migracije i narodnosti, ova knjiga opsežno prikazuje historiju uskoka i njihovih potomaka. Škiljan je istaknuo da je riječ o čitljivoj studiji zanimljivoj široj publici, koja je napisana na osnovu iskustava, iskaza i naučnih istraživanja.
- Kroz priču o uskocima na Žumberku vidi se vjekovna svađa između katolicizma i pravoslavlja u cilju njihovog odnarođivanja i pohrvaćivanja – objasnio je Škiljan i podsjetio da se neki Žumberčani, kojih je sve manje, ne izjašnjavaju kao pravoslavci, ali se izjašnjavaju kao Srbi.
- Ovu knjigu nisam pisao zato što sam htio, već zato što sam morao - rekao je autor knjige koji je porijeklom sa Žumberka. Vukšić je objasnio da je na knjizi počeo raditi prije 60 godina, kada je vodio dramatične razgovore s ocem. Podsjetio je da stanje nije isto u svim dijelovima Žumberka, odnosno da je u jugoistočnom dijelu, gdje je selo Radatovići, unija manje prigrljena, a identitet jače očuvan pa su mnogi iz tog kraja 40-ih bili u partizanima, dok su stanovnici drugih dijelova Žumberka, bivajući u rimokatoličkom okruženju, bili na ‘drugoj strani’. Naveo je da su katolička sjemeništa, u kojima su školovani unijatski popovi, ‘bila mjesta odakle je dolazilo ono najintelektualnije, ali i ono najpokvarenije jer su ti mladi ljudi bili natjerani da postanu ono što nisu’.
- Katolička crkva je 1996. u jednom aktu priznala da je pogriješila kad je pripadnike pravoslavne vjere tjerala u unijatstvo, ali se to u Hrvatskoj ne spominje, pa tako ni unijatski križevački biskup Nikola Kekić koji moli za pobijene kvislinge na Blajburgu i rehabilitira ustaše u najgorem smislu - rekao je Vukšić na predstavljanju koje je moderirao historičar Igor Drvendžija iz Arhiva Srba u Hrvatskoj.
Autor knjige koju je objavilo Srpsko narodno vijeće naveo je da su na Žumberak Srbi stizali u više navrata, da je među njima bilo i onih koji su došli iz Crne Gore, kao i da se oni ne smiju izjednačavati sa senjskim uskocima.
- Nas je bilo 4.000 u 89 sela, a onih iz Senja, koji su naredbom vlasti zbog neposlušnosti raseljeni 1617., tek 900 sa ženama i djecom - rekao je zaključivši da su se potomci uskoka sa Žumberka tek 1918. sreli s narodom iz kojeg su potekli.
