Darinko Kosor predsjednik je HSLS-a, stranke koja je na ovim izborima dobila dva mandata prvenstveno i jedino zahvaljujući koalicijskom aranžmanu s HDZ-om. Kažem dobila jer je ukupno u četiri izborne jedinice u kojima je na listi HDZ-a imala svoje kandidate osvojila oko 7500 glasova, što ne samo da nije bilo dovoljno ni za jedan redovan mandat, nego ne bi imala više glasova nego što je pisac ovog teksta sam dobio u manjinskoj izbornoj jedinici (14.103) i da je imala kandidate u svih 10 izbornih jedinica.
I taj Darinko Kosor, koji je u 1. izbornoj jedinici, Gradu Zagrebu, gdje obnaša funkciju predsjednika gradske Skupštine, osvojio manje preferencijalnih glasova (2505) nego ijedan od kandidata SDSS-a bilo u 12., bilo u 9. izbornoj jedinici, oglašava se sa stavom da manjinski zastupnici ‘ničim ne bi trebali utjecati’ na formiranje parlamentarne većine dok tu većinu ne formiraju, kako on kaže – ‘glavne nacionalne koaliciji ili liste’. Dakle, on, koji dva mandata nije dobio svojim zasluga ili zaslugama svoje stranke, već privilegijama koalicije, osporava ustavno pravo zastupnika nacionalnih manjina na ravnopravnost s drugim zastupnicima u Hrvatskom saboru. Nažalost, ne toliko na svoju štetu koliko na štetu koalicije čije interese ovime navodno zagovara. No krenimo redom.
Kosorov poziv je protivan Ustavu Republike Hrvatske prema kojemu su svi zastupnici ‘ravnopravni u pravima i obavezama’ jer on ne pravi razlike u njihovim ovlastima, bez obzira na to u kojoj su izbornoj jedinici izabrani i na koji su način birani. Na taj način Kosor osporava Ustavom zajamčena prava pripadnika nacionalnih manjina premda iste proglašava nacionalnim, ‘hrvatskim bogatstvom’.
Kosorov poziv uperen je samo protiv prava zastupnika nacionalnih manjina, koji su birani u Hrvatskoj, ali ne i protiv prava zastupnika dijaspore, koji su birani izvan Hrvatske, da sudjeluju u formiranju bilo relativne, bilo potrebne parlamentarne većine. Na taj način pokazuje da Hrvatsku ne razumije kao državu svih njezinih građana, već kao državu svih etničkih Hrvata gdje god oni živjeli kojoj se pridodaje ukrasni dodatak nacionalnih manjina. Time pokazuje da je koalicijski pristran.
Kosorov poziv je u suprotnosti s dobrom političkom praksom koja u Hrvatskoj postoji preko 20 godina, a ta je da izabrani zastupnici nacionalnih manjina i njihove stranke odlučuju hoće li, s kim će i u kojem momentu utjecati na formiranje parlamentarne većine. Tako je bilo u nekoliko izbornih ciklusa, pa je tako bilo i 2003. i posebno 2007. godine kad je moja stranka, SDSS, i kad su zastupnici ostalih nacionalnih manjina sudjelovali u formiranju parlamentarne većine. I ne samo to, nego su u razdoblju od 2007. do 2011. posebno važnom za ulazak Hrvatske u EU ta ista moja stranka i ti isti zastupnici nacionalnih manjina čuvali parlamentarnu većinu HDZ-ove vlade na čelu s gospođom Jadrankom Kosor, a HSLS ju je iz njemu znanih razloga napustio.
Tada smo, kao što to činimo i sada, pokazali da želimo biti dio odgovorne nacionalne politike koja se ne vodi logikom manjinskog parlamentarnog prirepka koju nam Kosor pripisuje, već logikom izbora na osnovi vlastite procjene nacionalnog interesa. To smo znali tada, to ćemo znati i sada bez obzira kako pregovori završili i bez obzira na to tko u konačnici formirao potrebnu većinu. Jednako tako ćemo znati biti i oprezni i suzdržani.
Kosora pozivamo da sada i u buduće više brige vodi o onom što naziva ‘nacionalnim blagom’ i da poruke upozorenja upućuje na vrijeme prema onim koji su vodili ili su još uvijek spremni voditi antimanjinske kampanje, a ima ih i u njegovoj koaliciji i mogao ih je i čuti i vidjeti u proteklih nekoliko godine. Također ga pozivamo na oprez i suzdržanost jer tako će svojoj koaliciji praviti manje štete, a njoj dodatne štete u odnosu prema manjinama doista nisu potrebne.
