Vijest o gradnji dosad najveće hrvatske solarne elektrane u Međimurju prije nekoliko dana je u domaćim medijima istaknuta upravo trijumfalno, što je samo po sebi naoko razumljivo. Prvo, riječ je o energiji iz obnovljivih, ekološki sigurnih izvora. Drugo, investitor je javno poduzeće Hrvatska elektroprivreda, koja time značajno povećava svoj inače ne odveć značajni udio u proizvodnji iz obnovljivaca. Treće, riječ je o solarnoj energiji koja je u Hrvatskoj najmanje iskorištena, mada nije sav sunčev sjaj rasprodan turistima, nadljudskim naporima usprkos. No teško je shvatiti činjenicu da jedna druga informacija, plasirana uz opisanu, nije privukla ama baš nikakvu pažnju. Da bi se dotična međimurska solarna elektrana izgradila, naime, bit će ondje potrebno najprije iskrčiti oko 1400 kubnih metara drvne mase, odnosno zdrave šume.
Ne čini se to možda nekom osobito velikom količinom, pa oku promatrača izmiče logičan dojam kako uništavamo šumu da bismo dobili ekološku struju. Naročito kad investitor, spomenuti HEP, pojasni da će navedeno drvo iskoristiti u svojoj kogeneracijskoj elektrani na biomasu kod Siska. Ipak, ovdje danas postoji oko 120 elektrana na biomasu, većinom manjeg kapaciteta i u privatnom vlasništvu, koje troše nešto manje od dva milijuna kubika drvne mase godišnje. Također je znano da ne rade ni približno u nominalnom kapacitetu, kao što su dokazale ratno-veteranska udruga VIDRA i ekološko-aktivistička inicijativa Zeleni odred. Dokazale, ali se nije potom dogodilo nikom ništa, a sječa se nastavila uglavnom nesmetano.
Štoviše, po svoj prilici je uzela maha i preprodaja čitavih trupaca u inozemstvo, jer proizvodnja struje nije tu jedini profitabilan biznis. On to svakako jest, međutim, u onom dijelu priče koji govori o zagarantiranom otkupu cjelokupne tamo producirane struje i njezinoj povlaštenoj otkupnoj cijeni. Hrvatski građani skuplje plaćaju takvu, ekološki poželjnu cijenu, što načelno ima smisla kad ne bi bilo dodatne cijene u sječi.
Zeleni odred i VIDRA su više puta zaticali poduzetnike koji se u Hrvatskoj prilično otvoreno bave mljevenjem zdravih stabala, s obzirom na to da vlasnici elektrana za gorivo žele kvalitetniji materijal od onoga koje se pravi od otpadnog drva. Ukazali su i na brojne dokumente koji razotkrivaju tu pogubnu praksu, ali sve je to zanemareno. I ostat će tako, izgleda, sve dok se jednom ne probudimo u zemlji s elektranama na biomasu koje se više nemaju čime ložiti, jer nitko ni ne pokušava obnavljati tolike posječene šume.
