Biljana Gaća, 25-godišnja magistra politologije iz Vukovara, koja je u osmi saziv Sabora ušla kao zamjena za SDP-ovog ministra branitelja Predraga Matića, našla se na udaru javnosti zbog odluke da nakon nekoliko dana rada prihvati povlasticu po kojoj će idućih pola godine primati punu, a potom još šest mjeseci pola zastupničke plaće. Razgovarajući s njom, čuli smo i njezinu stranu priče.
Nakon vrlo kratkog mandata namjeravate iskoristiti pravo koje zastupnicima omogućuje jednogodišnju plaću nakon napuštanja Sabora?
U Saboru sam bila na prvom pokušaju njegova konstituiranja lanjskog 3. prosinca, na konstituirajućoj sjednici 28. prosinca i na drugoj sjednici, koja je započela 22. siječnja ove godine i na kojoj sam bila do 30. siječnja, kad se u Sabor vratio Predrag Matić, a ja sam otišla. U tom sam razdoblju aktivno sudjelovala na zasjedanjima, a kao saborska zastupnica imala sam priliku na Dan međunarodnog priznanja RH i završetka procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja sudjelovati u protokolu župana Vukovarsko-srijemske županije; sudjelovala sam na znanstveno-stručnom skupu ‘Mirna reintegracija danas’, pod visokim pokroviteljstvom predsjednice. Susrela sam se i s veleposlanikom Kanade, kojemu sam prenijela probleme i potrebe građana i građanki iz područja s kojeg dolazim. To nije puno, ali je najviše što sam za kratkoga konzumiranja saborskog mandata mogla. Žao mi je što u tom smislu više neću moći služiti građanima i građankama Hrvatske.
Nemam se potrebe pravdati
Ipak, smatrate da treba promijeniti zakon na temelju kojeg zastupnici mogu ostvariti tu povlasticu?
Smatram da je Zakon o pravima i dužnostima zastupnika u Saboru i druge zakone već trebalo uskladiti s aktualnim društveno-ekonomskim okolnostima. Zakoni moraju biti socijalno osjetljivi, solidarni, ali i racionalni. Zastupnici i zastupnice, kao i svi drugi radnici i radnice, trebaju biti plaćeni po učinku. Taj zakon nisam donosila ja, donesen je davno, a prava koja iz njega proizlaze iskoristili su mnogi prije mene u različitim situacijama, no ovakve medijske reakcije još nije bilo, barem ne ovako intenzivne. Jasno mi je da je ona dodatno pojačana zbog razočaranja građana i građanki u politički sustav i političare i političarke. Kao osoba koja će nakon izlaska iz Sabora ostati nezaposlena, a kako bih od nečega živjela dok ne nađem posao, samo sam iskoristila pravo koje su u prošlim mandatima iskoristili mnogi zastupnici i zastupnice. Nemam se potrebe pravdati, zaista. Mijenjala bih poziciju koja mi po zakonu pripada za stalni radni odnos u struci. Nadam se da ću zastupničku plaću vrlo kratko primati, jer bi to značilo da sam pronašla ili novo stručno osposobljavanje ili posao.
Do zastupničke dužnosti bili ste na stručnom osposobljavanju u vukovarskom Memorijalnom centru Domovinskog rata, a sada ste na Zavodu za zapošljavanje?
Službeno sam se obratila nadležnim službama sa željom da zamrznem svoj status stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa započet 20. srpnja 2015. u javnoj ustanovi Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, gdje sam više od pet mjeseci obavljala poslove sukladne struci magistre politologije, ali i one administrativne, kao i iz područja poslovne komunikacije, odnosa s javnošću i marketinga. Nadležne službe odgovorile su mi da nema mogućnosti zamrzavanja i nastavka stručnog osposobljavanja te da se nakon zastupničke dužnosti mogu prijaviti na Zavod za zapošljavanje i tražiti novo stručno osposobljavanje ili posao. Iako je stručno osposobljavanje vrlo važna mjera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kojom se mladim ljudima nastoji omogućiti kasnije zaposlenje, vjerujem da nitko ne bi odbio mogućnost ulaska u Sabor. Za mene je to prije svega bila velika čast, odgovornost i iskustvo koje mi je donijelo dodatnu spoznaju o težini i odgovornosti zastupanja građana i građanki. Posao aktivno tražim i tražit ću dok ga ne nađem. Nije lako naći posao, pogotovo u Slavoniji i Vukovaru, ali ja želim raditi, stjecati iskustvo, zaraditi svoju mirovinu. Nisam se školovala da bih sjedila kod kuće.
Volonterske akcije
Najavili ste da ćete dio plaće donirati onima kojima je potrebno i stipendirati vukovarskog studenta ili studenticu?
Prvu plaću još nisam dobila i ne znam koliki ću iznos dobivati. Ostvarim li pravo na šest mjeseci plaće, zasigurno ću stipendirati nekoga vukovarskog studenta ili studenticu, to sam obećala i to ću izvršiti, kao što ću i dati jednokratnu pomoć jednoj od humanitarnih organizacija. O tome ću javnost obavijestiti putem društvenih mreža, jer mi je to neumjesno dodatno potencirati. Stipendiranje studenta ili studentice nešto je što sam sa svojom obitelji odlučila prije ove medijske pompe, jer zaista znam što je nama značila stipendija koju sam dobivala kao studentica u Zagrebu, živeći u studentskom domu i radeći studentske poslove. Mnogi prijatelji i kolege su mi sugerirali da to ne činim, da je to novac koji mi zakonski pripada, da ne radim ništa protuzakonito i da sama nisam u situaciji u kojoj bih trebala dijeliti novac. No iako zaista nisam u zavidnoj financijskoj situaciji, imam potrebu i želju pomoći svojim socijalno ugroženim sugrađanima i sugrađankama.
Iza vas je već desetogodišnje volontersko, aktivističko i političko iskustvo?
Nakon povratka u Vukovar aktivno sam se uključila u rad civilnih udruga koje tamo djeluju. Razlog tome ranom društvenom angažmanu bila je želja za poboljšanjem odnosa većinskog i manjinskih naroda u Vukovaru, posebice situacije etnički ‘odvojenih’ vrtića i škola. Volonterski i aktivistički angažman osvijestili su mi važnost ulaganja u sebe kroz formalno i neformalno obrazovanje. Osim formalno stečene diplome magistre politologije, završila sam i mnoge treninge i edukacije o političkom razvoju, prekograničnoj suradnji, ljudskim pravima, demokraciji, pravima nacionalnih manjina, medijaciji, govorništvu. Lani sam dobila nagradu za volonterku godine u kategoriji mladih Volonterskog centra Vukovara. Značajno iskustvo na polju zagovaranja i predstavljanja interesa građana i građanki stekla sam putem djelovanja u Gradskom vijeću Vukovara, čija sam i dalje članica. Teško je nabrojati sve projekte i volonterske akcije koje sam organizirala i u kojima sam sudjelovala, pa ću spomenuti samo neke: Vukovar film festival (sedam godina zaredom), uređivanje javnih površina i parkova, održavanje edukacija na teme poput aktivizma i volonterstva, ljudskih prava, humanitarna pomoć ljudima s poplavljenih područja istočne Slavonije i izbjeglicama.
Također, članica ste SDP-a.
Članica SDP-a sam od svoje 18. godine, što je skoro već osam godina. Posebno sam ponosna što sam od svoje 16. godine članica Foruma mladih SDP-a te trenutna predsjednica Foruma Vukovarsko-srijemske županije. Nedavno sam izabrana za potpredsjednicu Gradske organizacije SDP-a, gdje aktivno s ostalim članstvom djelujem u svrhu poboljšanja položaja i prava svih sugrađana i sugrađanki bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost. Vrlo sam angažirana po pitanju rješavanja problema i položaja mladih u Vukovaru te ih nastojim aktualizirati i kroz djelovanje u Gradskom vijeću. Zagovornica sam provedbe projekta Interkulturne škole ‘Dunav’ koja neće ugrožavati prava niti jedne nacionalne manjine kao ni većinskog naroda, već naprotiv, omogućit će stvarnu interakciju, uvažavanje i učenje kako većinskog o manjinskim, tako i manjinskih o većinskom narodu.
S kakvim se problemima borite kao političarka u Vukovaru?
Biti žena u hrvatskoj politici, a posebice mlada žena sigurno nije lako. Još je teže to sve biti u Vukovaru zbog suočavanja s post ratnim traumama, predrasudama i dodatno osnaženim patrijarhatom. Prihvatila sam tu borbu, ali ne samo borbu kao žena, nego kao mlada osoba. Diskriminacija je dvostruka i upravo je zbog toga želja za promjenom još veća. Svakodnevno svojim primjerom na mikro razini nastojim pokazati koliko su neki ustaljeni i vrlo često nesvjesni postupci duboko diskriminirajući i nepravedni. Žene u politici puno teže napreduju i vrlo često moraju pravdati svoje postupke te biti puno glasnije od svojih muških kolega. Politika je kod nas, nažalost, još uvijek ‘muški klub’, no ne želim reći da je nemoguće funkcionirati kao mlada političarka. Imamo velik prostor za djelovanje i borbu ne samo za legislativnu, nego i za praktičnu ravnopravnost. Uz podršku naših muških kolega, kojih je sve više, takva će borba vrlo vjerojatno s vremenom uroditi plodom. Najveći problem s kojim se suočava vukovarska zajednica je nezaposlenost i odlazak sve većeg broja stanovništva. Vukovar ne bismo smjeli gledati isključivo kroz prizmu žaljenja, već kroz prizmu sjećanja s dubokim ponosom i željom da njegovi stanovnici i stanovnice budu egzistencijalno osigurani i zadovoljni.
