Što će nam uopće kultura? Predstave, filmovi, izložbe, performansi, tribine… Čemu sve to? Samo nepotreban trošak kojim se plaća iživljavanje nekakvih samozvanih umjetnika koji nemaju pametnijeg posla, pa se okolo krevelje. I ne samo da se krevelje, nego još hoće da im plaćamo za gluposti koje rade! A ni to im nije dosta, nego nam još podvaljuju nekakve staljiniste.

Karikiramo, ali otprilike tako glasi stav vodstva zagrebačkog Studentskog centra o kulturi. Mislite da pretjerujemo? Evo jednog citata iz korespondencije upravitelja SC-a s kulturnjacima iz te nekada ugledne ustanove, vezan uz nekomercijalno prikazivanje ‘Histoire(s) du cinema’, odnosno ‘(Pri)povijesti filma’ Jean-Luca Godarda.

Srozavanjem na razinu službe nestaje i obaveza stvaranja redovnog profesionalnog programa, na primjer redovnih kazališnih sezona. Tako da će sada o tome uprava sc-a odlučivati kako god ju je volja, a programa će biti kad to oni hoće i kakav oni hoće – pojašnjava Nataša Rajković

‘Za one koje to zanima, Jean-Luc Godard je poznati francuski filmski kritičar i redatelj novog vala, tvrdi marksist i maoist…’, pišu iz Uprave prigovarajući ideji prikazivanja djela jednog od ideologa francuskog novog vala i redatelja čije ime vrlo visoko stoji u svjetskoj kinematografiji.

Ima još, komentirajući ugovor o suradnji s Hrvatskim društvom skladatelja oko organizacije 29. Muzičkog biennala, unutarnji kontroling piše ovo: ‘U Ugovoru, članak 1., jasno piše ‘kao posebno važne kulturne manifestacije za Grad Zagreb i Republiku Hrvatsku’!!! Je li važna za Studentski centar, koji troši novac namijenjen za kulturu namijenjen studentima, te za to dobiva sredstva, vrlo je upitno! Je li ova manifestacija važna studentima i koliko u njenoj realizaciji i posjeti sudjeluju studenti?’

Ima toga još koliko hoćete. Nerazumijevanje sanacijskih uprava traje pet godina, koliko traje i sanacija, a zadnjih godinu dana je eskaliralo s ciljem da se u preustroju SC-a kultura s jedne od osnovnih djelatnosti (uz Smještaj i Prehranu, po onoj ‘marksističkoj’ – osam sati rada, osam spavanja i osam kulturnog uzdizanja) degradira na razinu službe koju bi dijelila sa sportom i informiranjem.

Govoreći o onome što čeka kulturu nakon preustroja, Nataša Rajković, dugogodišnja voditeljica kulture u SC-u (čitaj, repertoarno kazalište Teatar &TD, Galerija SC, projekcijska dvorana, MM centar, Kino SC, SKUC dvorane, sa 44 zaposlena), otvoreno kaže da je budućnost neizvjesna.

- Srozavanjem na razinu službe nestaje i obaveza stvaranja redovnog profesionalnog programa, na primjer redovnih kazališnih sezona. Tako da će sada o tome uprava SC-a odlučivati kako god ju je volja, a programa će biti kad to oni hoće i kakav oni hoće. A riječ je o ljudima koji zapravo o kulturi i njenom funkcioniranju znaju malo ili ništa - objašnjava Nataša Rajković, dodajući da sanacijski upravitelj Mirko Bošnjak samovoljno provodi racionalizaciju, pravdajući je ‘nemuštim objašnjenjima’.

Posebno bode u oči spajanje kulture – koja u SC-u baš ove godine slavi šezdesetu obljetnicu vrlo bogatog djelovanja – sa sportom i informiranjem.

- Sport i kultura u SC-u niti imaju niti mogu imati isti status jer se posve drugačije financiraju i drugačije rade. Informiranje ne znamo ni što predstavlja, nije objašnjeno. Umjesto da se racionalizacije temelje na misiji ustanove, specifičnim proizvodnim procesima i potrebama funkcioniranja djelatnosti, oni idu na krajnje apsurdan birokratski pristup temeljen na broju zaposlenika. Po toj logici, ako će jednog dana SC imati više vatrogasaca nego ljudi u kulturi, imat će sektor vatrogastva i vatrogasnu brigadu, a Teatar &TD i kultura će po ustroju biti ispod toga - kaže Nataša Rajković.

Odgovor smo dobili i od Mirka Bošnjaka koji zadnjih godinu dana vodi sanaciju SC-a. Pozivajući se na odluku Vlade o sanaciji SC-a, Bošnjak naglašava da ‘od mjera restrukturiranja i racionalizacije troškova poslovanja’ nije izuzeta kulturna djelatnost.

‘U vrijeme sanacije SC-a Zagreb nije zaustavljen niti jedan program u Kulturi! Kategorično odbacujem dezinformacije da se novom ustrojbenom shemom ‘najavljuju otkazi i gasi kultura SC-a Zagreb’!’ rezolutan je Bošnjak u pismenom odgovoru.

Studentski centar je, usprkos svim sanacijskim upraviteljima, bio i ostao generator kulture u ovom gradu koji je dao prve prilike i Oliveru Frljiću, i Saši Božiću, i meni i brojnima drugima – podsjeća Miran Kurspahić

Prema njegovim riječima, predloženi model koji je usvojen na Sanacijskom vijeću bazirao se na opsegu poslova i broju izvršitelja u pojedinoj ustrojnoj jedinici. Postavljena su pravila da odjeli imaju do deset izvršitelja, službe do sto izvršitelja, a sektori preko sto izvršitelja, pri čemu pravilo nije apsolutno, ali je približan zadani okvir. Ovakvim prijedlogom, nastavlja, nestale su službe koje su imale ispod deset izvršitelja, poput Informatičke službe i Službe zaštite na radu.

Gdje Bošnjak ubuduće vidi kulturu, nije teško iščitati iz odgovora, mada je manje rječit nego što je bio nekoliko dana ranije, kada je za tportal jasno kazao da treba ustrojiti model poslovanja po kojem će ‘prihodi pokrivati rashode’, što za Kulturu SC-a ‘znači programski zaokret koji će studentima biti zanimljiv i financijski održiv’. Odbacio je pritom ‘sve dezinformacije i insinuacije Nataše Rajković’ o gašenju Kulture SC-a Zagreb. ‘Razloge suprotstavljanja racionalizaciji nepotrebnih troškova u Kulturi SC-a Zagreb u sanaciji treba tražiti u pokušaju prikrivanja nepravilnosti u poslovanju i neodgovornom trošenju financijskih sredstava SC-a Zagreb, prema nalazima službe kontrolinga SC-a Zagreb!’ naglasio je Bošnjak.

A njih je, ako je vjerovati dopisu Ivana Čarapine, voditelja te službe u SC-u, koliko hoćete. U deset godina je Kultura SC-a potrošila 156 milijuna kuna i napravila sto milijuna kuna gubitaka, samo u 2017. godini 2,1 milijun kuna novog minusa; na predstavama se proda dvadesetak karata; gotovinski računi za taksi usluge pravdaju se kod uvijek istog taksista; podižu se akontacije, a da prethodne nisu vraćene; zadržava se novac od prodanih karata; ne postoji cjenik iznajmljivanja prostora, tako da su oni iznajmljivani u rasponu od besplatnog do vrlo skupog; prostori se daju na korištenje bez ugovora; odnosi se skupa oprema; dolazi do sukoba interesa te potpisivanja ugovora s vanjskim suradnicima o pisanju kritika, osvrta, najava izložbi i slično, za što ‘imamo kvalitetne zaposlenike u SC-u. Ukoliko plaćamo nekome pisanje kritike, znači li to da će ona biti objektivna ili u korist Studentskog centra?’

Ima tih primjedbi za pola ovog broja Novosti, baš kao i odgovora na njih koje je sastavio tamošnji sindikat, posebno naglašavajući da su tvrdnje o minusu apsolutna laž, jer se programi kulture financiraju sredstvima Ministarstva kulture, Grada Zagreba, Europske unije, raznih sponzora i donatora, a ne SC-a. ‘Ono što se ne može financirati iz gore navedenih izvora je hladni pogon i plaće zaposlenika kulture. To pokriva SC iz zarade Student servisa koji godišnje zaradi 50 milijuna kuna i osnovan je s ciljem financiranja djelatnosti Kulture i poboljšavanja studentskog standarda kroz ulaganje u imovinu SC-a i njezino održavanje.’

Dalje se navodi da je djelatnost Prehrane lani imala gubitak 20 milijuna kuna, Smještaja 3,6 milijuna, a Služba gospodarstva tri milijuna kuna, dok je minus Kulture smanjen za 1,3 milijuna i to prvenstveno povećanjem prihoda zbog uplata EU-a i smanjenjem broja zaposlenih, objašnjavajući potanko sve (navodne) nepravilnosti.

- Program kulture pokriva se sredstvima van SC-a. A ako su plaće zaposlenika kulture minus, zašto su veći problem od minusa koji iznose plaće ostalih zaposlenika SC-a? Zašto se onda na isti način ne razgovara o plaćama u administraciji ili plaćama sanacijskog ravnatelja i njegovih savjetnika - pita Nataša Rajković.

Premda je u SC-u zaposleno oko tisuću ljudi, očito je da sanacijski upravitelj vidi najveći problem upravo u Kulturi koja, eto, ima tek 44 zaposlena i financijski ne opterećuje SC za programske sadržaje, nego za hladni pogon. Koliko sve to skupa živcira upravitelja Bošnjaka dokazuje i pismo koje je poslao voditeljici projekta koji financira EU.

- Sanacijski upravitelj i njegovi nestručni savjetnici nikako da se familijariziraju s pojmom namjenskih sredstava, pa onda, naravno, programska sredstva ili žele potrošiti nenamjenski ili ih uopće ne žele. Što se tiče EU fondova, treba reći da je sanacijski upravitelj bez imalo odgovornosti pokušao ugroziti EU projekt tako što je poslao neutemeljeno pismo generalnoj menadžerici projekta i optužio SC, samoga sebe, Ministarstvo kulture i EU partnere za pranje novca preko EU fondova. Nevjerojatno je da u 2017. godini ustanovama od javnog interesa upravljaju ljudi kojima su EU fondovi problem kojeg se žele riješiti, a ne rješenje - kaže Nataša Rajković.

Zašto je Kultura takav bauk i je li Godard, odnosno Muzičko biennale, takav problem? Možda se odgovor ne krije u Kulturi promjene, koju promovira Nataša Rajković, nego u iznimno skupim nekretninama, možda i najvrjednijim u širem centru Zagreba, kojima upravlja upravo SC, odnosno njegova Kultura, a na što je u jednom od dopisa upozorio i sindikat, kazavši da su neki od njih spomenici kulture, postavivši pitanje što će biti s njima ukoliko se djelatnost kulture ugasi.

SC je, osim toga, dugo godina funkcionirao kao blagajna političkim vlastodršcima. Posebno je zanimljivo ono što se događalo sa sektorom nabave 1990-ih, kada je tvrtka Domovina holding u vlasništvu Stjepana Tuđmana, sina pokojnoga Franje, funkcionirala kao ekskluzivni dobavljač voća i povrća za Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova i, pogađate, zagrebački SC. Vlatko Jurišić, ravnatelj SC-a, za Feral Tribune je 2002. rekao da se tokom 1990-ih nijedna druga ponuda, osim one Domovine, nije razmatrala. Kasnije se Tuđman mlađi sudio sa SC-om tražeći isplatu 3,5 milijuna kuna duga, ali je financijska policija u kontroli poslovanja utvrdila da je samo od 1997. do 1999. Domovina oštetila SC za najmanje 3,2 milijuna kuna. I to samo za nabavku pet artikala, nazvavši ugovor nerazumnim s obzirom na cijene po kojima je Tuđman prodavao voće i povrće bivšim šefovima SC-a Cvitanu Milasu i Zdenku Protuđeru.

Ovogodišnja događanja oko SC-a nisu se svidjela ministricama Nini Obuljen Koržinek i Blaženki Divjak. O preustroju SC-a već je održano nekoliko sastanaka, a još jedan trebao bi biti do kraja ovog tjedna.

- Ministrica Nina Obuljen Koržinek prošli tjedan čula se s Bošnjakom. Do kraja tjedna trebao bi se održati sastanak, nakon kojega ćemo moći potpunije komentirati situaciju u SC-u - kratko nam je rekao Krešimir Partl, državni tajnik u Ministarstvu kulture.

Međutim, kako doznajemo, neki sastanci su već održani, pri čemu je upravo ministrica kulture vrlo žustro branila financiranje programa Kulture, posebno iz EU fondova. Bošnjak je zamoljen da ne kreće s preustrojem dok se ne razgovara i s novom ministricom Blaženkom Divjak, koja je zapravo resorna za SC; na prošlim sastancima sudjelovao je njen prethodnik Pavo Barišić. A s još većom pažnjom na događaje gleda Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Od tamo smo dobili odgovor u kojem stoji ovo: ‘S obzirom da nismo dobili nikakav službeni dokument, točnije očitovanje sanacijske uprave, navode koje spominjete (o preustroju i budućnosti Kulture u SC-u, op.a.) ne možemo komentirati. Prema informacijama kojima raspolaže Ministarstvo znanosti i obrazovanja, u SC-u nije ukinut niti jedan program kulture te se aktivnosti iz područja kulture odvijaju prema redovitom programu.’

Kuda dalje? Sustav koji je u neka davna vremena funkcionirao, više ne vrijedi. Kultura ne zanima nikoga, pa čak ni ovaj pokušaj njenog gaženja đonom, kao što se radi sada u SC-u. I možda je nitko u ovoj šumi loših vijesti ne bi ni primijetio da glumac i redatelj Miran Kurspahić nije pred SC postavio šator, nalik na onaj koji su do promjene vlasti u istoj ulici, tek kojih nekoliko stotina metara niže, pred Ministarstvom branitelja, podigli neki drugi ljudi kojima kultura nije bila toliko pri srcu.

Kurspahić je aktivistički ustao protiv degradiranja.

- Takvom odlukom sanacijskog vijeća bila bi nanesena dugotrajna i nepopravljiva šteta, posebno programskoj politici Kulture promjene koju propagira Nataša Rajković. SC je, usprkos svim sanacijskim upraviteljima, bio i ostao generator kulture u ovom gradu koji je dao prve prilike i Oliveru Frljiću, i Saši Božiću, i meni i brojnima drugima. Tamo, uostalom, i danas najveći broj studenata ima ispite - kaže Kurspahić.

Kultura, Godard, Biennale, studenti, ma dajte, nemojte se šaliti! Koga briga za to!