U subotu, u Srpskom kulturnom centru u Belom Manastiru, Srpsko udruženje žena (SUŽ) "Dukat" organiziralo je izložbu goblena s nazivom "Zaboravljeni ručni rad". Bilo je izloženo tridesetak eksponata u vlasništvu članica "Dukata", a izložbu je otvorila predsjednica Radmila Ognjenović koja je u opuštenom okruženju odgovorila na pitanja koja je sama postavila: zašto gobleni i što su zapravo gobleni?
- Opšte je poznato da je gotovo svaka kuća u Baranji 60-ih, 70-ih godina 20. veka imala na zidu zakačen jedan ili više goblena, koji su krasili domove i unosili u njih toplinu, za kojom su i dan-danas mnogi nostalgični. Goblen je naziv za vez po šemama kojim se izrađuju zidne tapiserije, slike, jastuci i slični predmeti za dekoraciju interijera. Većina nas koje smo se okupile na ovoj izložbi stasala je tih godina pa se sećamo – pogotovo ako smo goblene i same izrađivale – koliko je želje, ljubavi i volje trebalo uložiti u taj ručni rad. A sećamo se i da su se žene naprosto takmičile koja će ih više izraditi.
- A izrada goblena – objasnila je dalje predsjednica Ognjenović – traži dosta vremena i veoma je zahtevna u sitnim detaljima. Vrlo je važno dobro "pogoditi" odnosno utkati boju i ne promašiti rupicu jer se to kasnije vidi i menja celu sliku. No, većina će žena reći: "to me opušta i dok sam to radila bila sam usredotočena na vez i nisam razmišljala ni o čemu drugome". Na koncu, možemo zaključiti da je taj "starinski" ukras za interijer još jedna tradicijska vrednost koju malo koja žena danas održava, a članice "Dukata" upravo su ovom izložbom htele podsetiti da su u goblene utkani naši osećaji, čežnje i nadanja.
Sama riječ goblen francuskog je porijekla i označava tapiserije i sve druge vezove rađene po šemama. Nastala je od prezimena braće Žila i Žana Gobelina, koji su davne 1450. godine u Parizu otvorili radnju za bojenje tkanina i izradu tapiserija. Njihove ručno rađene slike od vune i finog konca postale su veoma tražene i omiljena, a postoje i danas. Predsjednica SUŽ-a "Dukat" objasnila je okupljenim gostima i u čemu je tajna tzv. Vilerovih goblena.
- Jakob Viler je 1893. godine u Berlinu započeo posao s posteljinom, a kupcima je omogućio da bez dolaženja u njegovu radnju poštom naruče motive za vez koje je reklamirao. Tada je to bio neobičan način poslovanja. Njegov se posao toliko razvio i rascvetao, da je 1914. godine prvi put štampao katalog na 72 stranice. U Drugom svjetskom ratu Vilerove fabrike do temelja su srušene, ali su srećom Vilerove šeme za goblene ostale sačuvane – bile su, naime, zazidane u njegovoj kući.
