For All Mankind (Apple TV)
Još od "Čovjeka u visokom dvorcu" Philipa K. Dicka nije se pojavila tako zanimljiva alternativna povijest, tako čvrsto ukorijenjena u našu stvarnost, no istovremeno tako fino krivotvorena da se savršeno uklapa u ovaj Zeitgeist preplavljen lažnim vijestima i povijesnim revizonizmom, a odnedavno i ponovnim zveckanjem bombom. Ne događa se često ni da neka serija u novim sezonama uspije održati razinu kvalitete koju je postavila u početku. Autoru Ronaldu D. Mooreu to je pošlo za rukom i trećom sezonom ove raskošno producirane i vizualno efektne serije u kojoj vješto i lakoćom miješa žanrove, od filma katastrofe, obiteljske drame, znanstvene fantastike i komedije do političkog trilera. Zabavna i napeta priča koja započinje 1969, s premisom kako bi izgledao svijet da je u svemirskoj utrci pobijedila Rusija i prva na Mjesec dovela čovjeka koji je čovječanstvu najavio marksističko-lenjinistički način života, u trećoj se sezoni proteže na 1992. godinu u kojoj je svemirski utopizam još uvijek aktualan, a utrka se s Mjeseca preselila na Mars. No osim dviju velikih sila koje su u blokovskoj podjeli svijeta jedine imale resurse za takve poduhvate, u njoj sada sudjeluje i treća – privatni kapital. Maleni pomak sadržan u početnoj premisi priče presložio je i stanje američke društvene svijesti u tom spekuliranom univerzumu pa se kroz brojne snažne i neobično dobro napisane i odigrane ženske likove u seriji istražuje i važna tema borbe za građanska prava. Tako je, uvelike zahvaljujući astronautkinjama, već u sedamdesetima ratificirana ERA (ustavni amandman o ravnopravnosti spolova), što je dovelo do toga da se u devedesetima jedna žena natječe s Clintonom za Bijelu kuću, a druga vodi NASA-u. Udaljavajući se od realne povijesti, autor nam vrlo efektno dočarava i sumornu društvenu stvarnost koja se nije osobito promijenila u posljednjih pola stoljeća, ali i stvarni trenutak u povijesti u kojem se istraživanje svemira još uvijek činilo kao utopijska budućnost čovječanstva i lijek za društvene bolesti, a ne kao gubitak vremena i resursa iscrpljene planete s koje čovjek neuspješno pokušava pobjeći umjesto da ju se potrudi urediti.
Abandoned (Vice)
Da je slika koju o Sjedinjenim Državama dobivamo preko mainstream medija i holivudske produkcije idealizirana, već od pojave društvenih mreža nije nikakva tajna. Oduvijek su bili majstori propagande i uljepšavanja stvarnog stanja, a ostatak planete mogao je samo pabirčiti sporadične vijesti o propadanju koje su bile toliko velikih razmjera da ih je gotovo nemoguće prikriti ili uljepšati, poput posljedica uragana Katrine na New Orleans ili propasti detroitske industrije. No čovjek se ipak šokira kad na jednom mjestu dobije dokumentirani uvid o deset monumentalnih priča o propasti diljem tog prostranstva, od Kalifornije sve do kanadske granice. Kanadski je Vice još prije šest godina producirao ovu važnu, istovremeno i potresnu i prekrasno poetičnu seriju u kojoj profesionalni skejter Rick McCrank istražuje napuštene prostore, dokumentirajući melankoličnu ljepotu gradova duhova i napuštenih velebnih građevina. Na tom svom neobičnom putovanju razgovara s preostalim stanovnicima kojima su ta mjesta nešto značila i koji su bili su svjedoci njihovog zlatnog doba, a čini to takvom lakoćom da stvara osjećaj prisnosti i ljudi mu se otvaraju. Dobivamo dokumentarni uvid i u prošlost, a saznajemo i konkretne razloge propasti New Orleansa, Detroita, St. Louisa, učimo o presušenom jezeru Salton Sea i stanju pitke vode u metropolisu LA-a, napuštenim mallovima u Ohiou, raseljenoj obali Newfoundlanda i još koječemu uznemirujućem. Na kraju svake te male autopsije kapitalizma, koju obavlja neostrašćeno i bez propovijedanja, tek čistim zapažanjem i dokumentiranjem stanja na terenu, McCrank zaboravljene spomenike raspadanja i nemara još jednom oživljava ritualnim skejtanjem, što cijeloj priči daje posebno začudnu i poetičnu dimenziju. Povrh svega, seriju prati i odlična muzika, iako bi joj komotno pristajala i Azrina "Pit... i to je Amerika".
Reservation Dogs (FX Productions)
U prvoj sezoni sjajne male serije autora Sterlina Harjoa i Taike Waititija upoznali smo život četvero tinejdžera iz starosjedilačkog rezervata u Oklahomi koji se na razne načine pokušavaju domoći novca ne bi li se dokopali Kalifornije. Kroz sve šašave sporedne priče i živopisne likove s kojima se prijatelji susreću saznali smo i zašto uporno teže tom odredištu, a u novoj ih sezoni zatičemo tamo gdje smo ih ostavili na kraju prethodne, raštrkane i razdvojene, uz zagušljiv osjećaj da im je bijeg u bolji život nemoguć. Komedija i drama s lakoćom prelaze jedna u drugu, savršeno bilježeći djelić iskustva odrastanja i prijateljstva u getoiziranom mjestu, a sva radost koja proizlazi iz interakcija i teksture dijaloga likova profinjeno je ublažena prijetećim gubitkom. Rijetke su kriške života koje ostavljaju takav dojam autentičnosti i gledatelju u sekundi uspijevaju pretumbati emocije naglavačke; čas umirete od smijeha na kakvu šašavu repliku nekog ekscentričnog lika, a već vam se u sljedećem trenu stisne grlo od tuge, ili jednostavne ljepote života.
