Hrvatska politika dosad nije zabilježila situaciju kakvoj smo svjedočili u proteklih nekoliko dana. Nataša Tramišak, HDZ-ova ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije, prvo je potvrdila medijima da je izložena prijetnjama neimenovanih moćnika iz HDZ-ovog političko-poslovnog miljea zbog toga što posao dogradnje i održavanja sustava eFondovi, posao vrijedan oko 12 milijuna kuna, nije dodijelila politički dobro umreženoj informatičkoj tvrtki Omega Software, a tek koji dan poslije – kad se afera razbuktala u javnosti – o prijetnjama je obavijestila policiju i premijera Andreja Plenkovića. Ovo dosad krajnje je neuobičajeno i može eventualno pobuditi sumnje u ministričine motive, ali ono što izlazi iz okvira viđenog u domaćoj politici tek slijedi: premijer Plenković ni jednom riječju ili gestom nije pokazao razumijevanje za nevolje svoje ministrice, nego je uspio procijediti samo to da on prima prijetnje na dnevnoj bazi, da je Tramišak postupila "ekstremno bizarno", da nije zadovoljan njezinim objašnjenjima i da priča neće završiti kao da ničeg nije bilo. To znači da se ministarska karijera gospođe Tramišak sasvim primaknula kraju, a sad predstoji da vidimo kako će izgledati realizacija, odnosno kako će Plenković obrazložiti smjenjivanje ministrice koja nije ni neuspješna ni nesposobna te kako će na to reagirati Ivan Anušić, potpredsjednik HDZ-a i osječko-baranjski župan, politički patron Nataše Tramišak.

Što god da se naknadno pokaže istinitim u vezi s prijetnjama koje je, svakako sa zakašnjenjem, prijavila Nataša Tramišak, zdravorazumski bi bilo neodrživo da u ovom trenutku iz Vlade izleti samo ministrica regionalnog razvoja i fondova EU

Priča o prijetnjama ministrici Tramišak doista još uvijek nije jasna, neovisno o premijerovoj neočekivanoj i više-manje neprimjerenoj reakciji. Prema onome što je poznato javnosti, firma Omega Software, koja posluje u sklopu M San Grupe, računala je na produžetak unosnog posla s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU te je u tom smislu poduzimala ne baš suptilne lobističke akcije, no ministrica je odlučila da će taj posao u naredne dvije godine raditi državna tvrtka FINA. Potom se, ipak, ispostavilo da izvođač tog posla neće biti samo FINA nego da su u nekim segmentima potrebne i usluge privatne firme Gauss Development iz Osijeka. Činjenica da je u Osijeku sjedište firme kojoj je proslijeđen dio posla, kao i to da FINA nije smjela arbitrarno delegirati dio dobivenog posla drugim poduzećima-podizvođačima, izazvala je špekulacije, čak i iz redova parlamentarne opozicije, da se radi o ministričinu pogodovanju spomenutoj osječkoj firmi, a da je puštanje glasa o prijetnjama pokušaj da se preduhitri razotkrivanje čudne kombinacije između Tramišak, FINA-e i firme Gauss. Nitko zasad nije iznio bilo kakav podatak koji bi dokazivao ministričino pogodovanje ili povezanost s rečenom tvrtkom koja, inače, godinama radi IT-poslove za FINA-u, niti je bistro na koji je način ministrica mogla utjecati na FINA-u, ali Plenkoviću bi ta solucija najviše odgovarala za potrebe smjenjivanja Nataše Tramišak s kojom ionako gotovo da i ne komunicira u proteklih najmanje godinu dana: u tom slučaju, Tramišak bi, osim gubitka pozicije u Vladi, istog časa postala i meta Državnog odvjetništva.

Priča o prijetnjama još nije jasna, ali jasno je da ministrica odlazi – Nataša Tramišak (Foto: Davor Javorović/PIXSELL)

Pokaže li se, međutim, da je ministrica dobivala prijetnje od ljudi povezanih s Omega Softwareom zbog toga što je odgovorno i savjesno radila svoj posao, e onda je jedina Plenkovićeva opcija da je smijeni uz objašnjenje da je naštetila ugledu Vlade i da je ostala bez njegovog, premijerovog, povjerenja. Tada bi se, naravno, postavilo ovo pitanje: kako to da je Tramišak naškodila ugledu Vlade i ostala bez šefovog povjerenja, a to nije bio slučaj s potpredsjednikom Borisom Miloševićem i ministrom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josipom Aladrovićem, protiv kojih je USKOK i formalno otvorio istrage? Što god da se naknadno pokaže istinitim u vezi s prijetnjama koje je, svakako sa zakašnjenjem, prijavila Nataša Tramišak, zdravorazumski bi bilo neodrživo da u ovom trenutku iz Vlade izleti samo ministrica regionalnog razvoja i fondova EU. Plenković je stoga shvatio da je istovremena zamjena većeg broja aktualnih ministara nekim novim ljudima jedini relativno bezbolan način da ostvari svoju žarku želju o degažiranju ministrice Tramišak, pri čemu ne mislimo na unutarstranačke odjeke te odluke. "Sva tijela stranke dala su mi potporu za promišljanja o rekonstrukciji Vlade kako bismo u zadnje dvije i pol godine našeg mandata krenuli osnaženi i osvježeni u ispunjavanje našega programa i realizaciju svih ciljeva koji su pred Hrvatskom", potvrdio je premijer u utorak, dodavši da je istu vrstu podrške ranije dobio i od koalicijskih partnera koji čine stabilnu parlamentarnu većinu. Nije htio kazati koliko će mu vremena trebati za kadrovska promišljanja, ali realno je očekivati da se rekonstrukcija dogodi u iduća dva-tri tjedna.

Iako se u HDZ-u već danima potiho govori da će Tomo Medved, aktualni potpredsjednik Vlade i ministar branitelja, zamijeniti Banožića, to je vjerojatno odluka oko koje će se Plenković najviše lomiti

Tko će biti zahvaćen provjetravanjem ministarske postave? Pored Aladrovića, Miloševića i Tramišak, spominju se još četiri imena: ministar zdravstva Vili Beroš, ministrica poljoprivrede Marija Vučković, ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić te ministar obrane Mario Banožić. Mala je mogućnost da premijer iznenadi nekim imenom izvan ovoga popisa, ali ni to nije isključeno. Kod Beroša, Vučković, Ćorića i Banožića radi se, u ovom ili onom omjeru, o kombinaciji nesnalaženja u poslu koji im je povjeren i više ili manje utemeljenih nagađanja o upletenosti u kažnjive aktivnosti. Potraga za nasljednikom ministra graditeljstva, prostornog uređenja i obnove Darka Horvata, a onda i izbor menadžera Ivana Paladine na tu funkciju, pokazali su da predsjednik Vlade ima problema s pronalaskom ljudi voljnih da postanu ministri, čak i kad ih traži među onima bez naročite političke težine i integriteta. Još veći Plenkovićev problem jest unutarstranačka situacija, odnosno eventualni unutarstranački otpori udaljavanju nekih ministara sa sadašnjih dužnosti, premda ne treba očekivati da će ti otpori prerasti u javnu bunu ili u otvoreno izražavanje nezadovoljstva postupcima predsjednika stranke. U tom kontekstu važno je dvoje od nabrojanih sedmero visokih funkcionara: Banožić i Tramišak. Banožić je pulen jedne od dviju struja u slavonskom HDZ-u. To je "vinkovačka frakcija" predvođena Tomislavom Čuljkom, frakcija koja snažno podržava Plenkovića, za razliku od distancirane "osječke struje" na čelu s Ivanom Anušićem. Ako se odluči za smjenu Banožića, premijer će, dakle, morati voditi računa o tome da ne naljuti Čuljka i njegovu ekipu, odnosno da im kompenzira taj teški kadrovski gubitak, ali i o tome da se u širokoj javnosti, pa i u HDZ-u, ne stekne dojam da je popustio pred višemjesečnim pritiskom predsjednika Zorana Milanovića koji traži Banožićev odlazak iz Ministarstva obrane. Iako se u HDZ-u već danima potiho govori da će Tomo Medved, aktualni potpredsjednik Vlade i ministar branitelja, zamijeniti Banožića, to je vjerojatno odluka oko koje će se Plenković najviše lomiti.

Josip Aladrović (Foto: Marko Prpić/PIXSELL)

Ako, pak, premijer smijeni žrtvu prijetnji Natašu Tramišak samo zbog toga što mu nije na vrijeme rekla s čime se suočava, pa ga je time dovela u neugodnu situaciju, dok je, na primjer, bivšu ministricu Gabrijelu Žalac branio i hvalio i kad je uhapšena, Anušić neće moći ostati ravnodušan, jer je jasno da Plenković već odavno čeka priliku da se riješi ministrice regionalnog razvoja samo zbog toga što je u dobrim odnosima s njime, Anušićem. A župan osječko-baranjski svrstao se među Plenkovićeve oponente ponajprije time što je kritizirao predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca i koncept HDZ-ovog koaliranja s Pupovčevom strankom: Anušić je skloniji HDZ-ovom koaliranju s ljudima i organizacijama koje su pozicionirane desnije u odnosu na HDZ. No kao što rekosmo, nije pametno nadati se da će Anušić sa svojim ljudima i istomišljenicima – kojih nema mnogo, ali ih ima – otkazati poslušnost Plenkoviću i upustiti se u ovoj situaciju u avanturu otvorene pobune. "Ja sigurno neću rušiti nikoga, a najmanje svoju Vladu, bez obzira na to hoće li ministrica Tramišak biti smijenjena", izjavio je Anušić nakon sastanka s Plenkovićem u utorak poslijepodne. To što neće biti bune ne znači, međutim, da će nastupiti idila: hladni rat u vodstvu HDZ-a ući će u novu fazu, čekat će se pogrešni koraci suparnika za poduzimanje akcije.

Boris Milošević (Foto: Edina Zuko/PIXSELL)

Prema informacijama iz izvora bliskih vrhu HDZ-a, Andrej Plenković odlučio je da će voditi HDZ i na idućim parlamentarnim izborima, odnosno da će ići po treći premijerski mandat. U tome je, uza sve ostalo, Plenkovićev osobni motiv da pristupi rekonstrukciji Vlade. Umjesto ministrica i ministara koji će otići, premijer neće imenovati ljude po kriterijima političke relevantnosti, talenta za obavljanje javnog posla i profesionalne afirmiranosti. Kriteriji će biti čistoća u pogledu korupcijskih afera, puna poslušnost premijeru i udovoljavanje interesima unutarstranačkih centara moći. Utoliko, eventualni pozitivni efekti šire rekonstrukcije Vlade nisu namijenjeni građanima, nego isključivo Plenkovićevom imidžu i rejtingu njegove stranke, što je, inače, generalni problem s premijerovim, i ne samo njegovim, razumijevanjem politike i vlasti.