Zahtjev
Svijet okupira dilema nalazimo li se pred nuklearnim sukobom, hoće li nas snaći znatno gori scenarij od glasovitog leta Vinče u vazduh, pa se Državnom odvjetništvu kanda učinilo kako ne bi bio red da Nečastivom pred lice stignemo nereprezentativni te je poslalo Vladi Republike Hrvatske zahtjev za odobrenje kaznenog postupka protiv ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. "Vlada je zaprimila zahtjev za skidanje imuniteta ministru Josipu Aladroviću, a radi pokretanja postupka za djelo za koje je propisana kazna zatvora do pet godina. Nakon što prouči zahtjev, Vlada će o istome odlučiti", otkrio je glasnogovornik Vlade portalu Index. Inače dosadan ministar bez naročite političke težine i upečatljivosti privukao je pažnju istražitelja jer je – barem tako mediji vele – povezan s nezakonitim zapošljavanjem u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na čijem je čelu bio prije nego što ga je Andrej Plenković dovukao u Vladu. Sumnjivac je, navodno, bliskim kandidatima osiguravao natječajna pitanja kako bi se pripremili za natječaje. U godinu dana zaposlio je 68 ljudi, a prema portalu Telegram, zapošljavao je uglavnom prijatelje i dovodio ih na najbolje plaćena mjesta. Među ostalima, stvorio je radno mjesto predstojnika Ureda za nabavu za bivšeg vratara NK Španskog Hrvoja Prusinu. I Antonio Tičak iz Španskog, našao je radno mjesto u HZMO-u. Prusina je, navodno, organizirao nekakav sporni natječaj HZMO-a za tonere, tinte i potrošni materijal, ali kako nam je zadaća u ovoj rubrici podsjećati na događaje u proteklom tjednu, naročito one o kojima nema mnogo riječi u ostatku tjednika, a ne baviti se podužom poviješću spornih hrvatskih natječaja, tu ćemo poslasticu preskočiti. Vjerujemo da ste shvatili, prema dostupnim sumnjama, aktualni je ministar prekoredno zapošljavao. DORH je neobično samozatajan u ovoj priči, a Aladrović hadezeovac, što znači da se ne treba čuditi pojave li se, u međuvremenu, nove sumnje u njegovu nepotkupljivost i privrženost propisima.
Karijera
Propisi, dakle. Aladrović ih spominje već u prvoj rečenici statusa na Facebooku u kojem se osvrće na DORH. Sad ćemo malo citirati. Aladrovića, naravno: "Tijekom dužnosničke karijere uvijek sam poštivao pozitivne propise Republike Hrvatske i donosio odluke u različitim okolnostima, ali nijedna nije bila protuzakonita. Stoga, zbog razumljivog interesa javnosti u pogledu zahtjeva koji je zaprimila Vlada RH, imam potrebu istaknuti nekoliko informacija i motiva iz dosadašnjeg rada." Sad ćemo prekinuti, ne zbog dramatičnosti, nego zato što je nepopravljivo dosadan. Piše tako da je ponosan na urađeno u HZMO-o i Ministarstvu, na "pravovremeno očuvanje radnih mjesta u jeku pandemije", kaže da su mu vrata uvijek otvorena – propuh? – i da ne bježi ni od koga te čitatelju povjerava da se "uz političko djelovanje često vežu teške odluke, no kakve god one bile prvenstveno moraju biti u interesu Republike Hrvatske i svih njezinih građana". Sve je to, razmišlja frazama iscrpljeni čitalac, Aladroviću lijepo, i teške odluke, i otvorena vrata, i privrženost pozitivnim propisima, ali ima li išta o DORH-ovim osnovanim sumnjama? Ima: "Mogućnost koja postoji oko pokretanja postupka dovodi me do zaključka da ova tema ne može biti javno komunicirana. Kao građanin Republike Hrvatske bit ću na raspolaganju svim tijelima koja to budu od mene zahtijevala, kao što sam bio i dosad", saopćava ministar Aladrović. Čak je i u potencijalno intrigantnoj temi uspio ostati dosadan. Majstore, svaka čast, to mogu samo najbolji.
Zamjena
Plenkoviću, tako, istražitelji prijete odvođenjem još jednog ministra na vlažno i tamno mjesto. Podsjetimo, na isteku prošle kataklizme – Covida-19 – a u predvečerje aktualne – ruski vojni pohod na Ukrajinu – policija je uhapsila Darka Horvata, ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Navodno je nešto petljao oko isplate poticaja. S njim u paketu spominjan je i potpredsjednik Vlade Boris Milošević, no on, koliko znamo, zasad nije izložen inkomodacijama kakve proživljavaju Aladrović i Horvat. Horvatov pad i to pravo u pritvor, spominjan je kao zgodan povod za rekonstrukciju Vlade. Plenković je vrlo brzo predložio Stjepana Čuraja, predsjednika HNS-a, za novog ministra, no nije dobio podršku svih koalicijskih partnera. A onda je stigla prijetnja novim svjetskim ratom i hrvatski je premijer, kako se čini, na neko vrijeme odustao od popunjavanja ministarske momčadi. Sve je stalo.
Pripravnost
Katastrofa kao katastrofa, nije Putinova prijetnja aktivacijom nuklearnog naoružanja do te mjere uznemirila političke aktere u Republici Hrvatskoj da bi odustali od nekih tradicionalnih nadmetanja. Na primjer, Plenković zadnjeg dana veljače veli: "Hrvatska vojska podigla je stupanj pripravnosti od uobičajenog stanja s obzirom na ova globalna zbivanja, a posebno se prate sva zbivanja u našem susjedstvu." Sutradan se oglasio hrvatski predsjednik Zoran Milanović: "Prema Zakonu o obrani, stanje pripravnosti podrazumijeva mobilizacijske, organizacijske, sigurnosne i druge mjere i postupke koji su potrebni radi sprječavanja i uklanjanja opasnosti od napada na Republiku Hrvatsku i drugih opasnosti koje ugrožavaju suverenitet, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske, građana i imovine." Predsjednik se, zatim, hvali stalnim kontaktom s vojnim vrhom i šefovima obavještajnih službi te zaključuje kako "sadašnje stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj ne zahtijeva povećanje pripravnosti Oružanih snaga RH". Konačno, otkrio je da ni Vlada nije predložila, niti je on naredio povećanu pripravnost. Javio se, potom, Mario Banožić, Plenkovićev ministar obrane, sa zapažanjem da je u Oružanim snagama podignut stupanj zaštite i to, govori on, a mi prenosimo, "temeljem zapovijedi načelnika glavnog stožera oružanih snaga". Banožić je, pak, to rekao Plenkoviću, ovaj ponovio na konferenciji za novinare, a Milanović, potom, komentirao i demantirao. Nisu li divni?
