Usred epohe sporta bez publike na tribinama, hrvatski nogometni establišment opet se prisjetio gradnje stadiona za nacionalnu selekciju. Zagrebačko zdanje u Maksimiru je ozloglašeno ruglo, arena koju Viktor Orban podiže u Osijeku neće imati dovoljno mjesta za gledatelje, Rijeka posjeduje samo privremene odnosno zamjenske kapacitete, dok je Split sumnjiv i rizičan. Naravno, taj stadion na koncu će se ipak graditi u Zagrebu, a ovih dana čulo se i na koji način.
Osnovna ideja vrhuške Hrvatskog nogometnog saveza u tom pogledu, naime, tiče se mogućih izdašnih ulaganja – dijaspore. Projekt osmišljavaju i predvode lično predsjednik HNS-a Davor Šuker te dopredsjednik i vlasnik NK Rijeke Damir Mišković, koji su već ponešto od toga prezentirali određenim navijačkim i političkim predstavnicima Hrvata u Europi i svijetu.
Dobili su i stanovite garancije da će velik udio potonjih rado odriješiti kesu, uplaćujući po par tisuća eura doprinosa i zauzvrat računajući na svoje ime ili posvetu ugraviranu na jednu od stadionskih sjedalica. U samoj Hrvatskoj očito nema toliko novca, kao ni patriotskog entuzijazma nepomućenog ovdašnjim nogometno-ligaškim svinjarijama s uzurpiranjem praktično kompletnoga tog sporta u interesu grupe privatnih poduzetnika.
Indikativna je u tom smislu bila Šukerova izjava da je za realizaciju projekta neophodan još "samo jedan veliki sastanak političara, Dinama, HNS-a, UEFA-e i FIFA-e". Nije pojasnio zašto je na toj listi i jedan od zagrebačkih prvoligaša, koji pritom formalno nije u privatnom vlasništvu, a ni zemljište na kojem igra nije njegovo, ali – budimo ozbiljni – nije to ni morao.
Strateški horizont projekta osvijetlio je i Mišković, kazavši portalu Index da "HNS ne može ostvariti projekt bez suradnje s Gradom Zagrebom koji bi Savezu i reprezentaciji trebao dati teren, a ključno je da u sklopu stadiona budu i atraktivni poslovni prostori na kojima bi niknuli shopping centri, hoteli, ugostiteljski objekti ili drugi komercijalni sadržaji". Jer "slično je zamišljen i projekt riječke Kantride, ali brojni faktori uvjetovali su njegovo stopiranje".
U tome je valjda poanta: krahirala su višegodišnja nastojanja da se Grad Rijeka privoli na javna davanja pri gradnji stadiona-hotela-restorana-butika na Kantridi, pa su partneri nađeni u Milanu Bandiću, Davoru Šukeru i Zdravku Mamiću. A iseljeni Hrvati u takvom scenariju nipošto ne bi trebali postavljati višak pitanja o privatnom biznisu pod sjenom nacionalnoga sportskog ponosa, pa što košta da košta.
