Zagreb Pride poziva na Povorku ponosa LGBTIQ osoba koja će se održati u subotu, 10. lipnja. Okupljanje počinje u 15 sati na Roosveltovom trgu u Zagrebu, nakon čega će se povorka kretati od muzeja Mimara, Frankopanskom ulicom i Ilicom do Trga bana Josipa Jelačića. Nastavit će Jurišićevom ulicom do Draškovićeve, a potom prema Langovom trgu. Put povorke završava u parku Ribnjak, gdje će biti organiziran šareni ‘Park ponosa’ sa glazbenim i drugim zabavnim programom.
Povodom nadolazeće zagrebačke Povorke, prenosimo ovogodišnji proglas:
‘Mi smo trans, mi smo queer, mi smo interspolne, mi smo biseksualne, mi smo lezbijke i mi smo gejevi, mi smo cijelo bogatstvo identiteta. Tu smo i ne idemo nikuda. Tu smo da prkosimo ideji da postoje muška i ženska tijela, i muške i ženske uloge. Mi kažemo: postoje ljudska tijela, a svoju ćemo ulogu u ovom društvu definirati same. Tu smo da poručimo da su naša iskustva i identiteti stvarni i vrijedni.
Tu smo i da prkosimo ideji da seksualnost mora biti u službi reprodukcije. Naša tijela nisu tu da opslužuju! Izborit ćemo da seksualnost bude prostor slobode i užitka. Nećete nas disciplinirati. Nećete nas stavljati na mjesto. Ne pristajemo na represivni režim koji se pokušava nametnuti.
Zahtijevamo tjelesnu autonomiju, slobodu seksualnosti te društveno i pravno priznanje rodnog identiteta. Jer slobodan život počinje kad nam je osigurana egzistencija, kad smo slobodne od nasilja, kad same odlučujemo o svom tijelu i slobodno se rodno izražavamo, kad živimo u zajedništvu s drugim ljudima, kad smo solidarne, kad smo hrabre.
Kako bismo slobodno živjele svoj život, potrebni su nam primjereni i stabilni materijalni uvjeti. Potrebno je da imamo riješeno stambeno pitanje, da imamo pristup obrazovanju, zdravstvu, te sigurnom i dostojanstvenom zaposlenju. Kao LGBTIQ osobe izložene smo većem riziku od beskućništva, većem riziku nezaposlenosti i većem riziku siromaštva u starijoj dobi. Mi želimo promjenu.
Zahtijevamo da se socijalna prava temelje na potrebama pojedinke i pojedinca, a ne na formi obitelji i zajednice u kojoj se živi. Zahtijevamo da nam život ne ovisi o našem položaju na tržištu rada ili na podršci obitelji.
Mlade LGBTIQ osobe odrastaju u neprijateljskom i nasilnom okruženju. Nemaju podršku u svojim školama i ovise o obiteljima koje ih često ne prihvaćaju, a sigurnih prostora za njih nema. Zato zahtijevamo da se osigura slobodan i siguran život za sve mlade – život slobodan od zlostavljanja u obitelji i u školi.
Slobodan život znači i slobodu od nasilja. Ne pristajemo da se nasilje kojemu smo svakodnevno izložene relativizira od strane vlasti i institucija, ne pristajemo na paljenja naših zastava, na gušenje suzavcima, na zlostavljanje u školama i na našim radnim mjestima.
Zahtijevamo da se zločini iz mržnje prema LGBTIQ osobama efikasno procesuiraju i kažnjavaju; da nas se prestane proganjati po ulicama naših gradova, prijetiti nam i ponižavati nas. Odlučno poručujemo da nećemo okrenuti i drugi obraz. Zahtijevamo društvo solidarnosti u kojemu će svatko reagirati pri svjedočenju siromaštvu, nasilju i diskriminaciji prema bilo kome. Prema umirovljenicama i umirovljenicima, prema Romima i Romkinjama, svim nezaposlenima i zaposlenima na određeno, prema seksualnim radnicama i radnicima kojima to nije bio slobodan izbor, osobama s invaliditetom, kućanicama, migrantkinjama, osobama koje žele siguran i besplatan pristup pobačaju.
Tu smo da kažemo da je nas koje se borimo za slobodu i jednakost puno više od onih koji se zalažu za nejednakost i hijerarhije. Ta šačica moćnica i konzervativaca nam ne može ništa. Nećete razdvojiti naše zajednice, naša prijateljstva, naše obitelji, naše drugarstvo. Slobodan život počinje ponosom. Živio Prajd!’
