Hrvatsko šumarstvo i šumarska struka ove godine obilježavaju izuzetno važan jubilej - 250 godina organiziranog bavljenja šumarstvom na području današnje Hrvatske.
Cijela ova godina u znaku je tog jubileja. Do sada je održano više skupova tim povodom, a do kraja godine predviđen je još niz drugih događanja. Prije dva i pol vijeka na ovim je prostorima prihvaćeno načelo potrajnog - održivog gospodarenja šumama po kojem se gospodari i danas. To je rezultiralo najočuvanijim šumama u Evropi, bogatom biološkom raznolikošću, velikim brojem zaštićenih prirodnih objekata, vrhunskom sirovinom za pilansku i drvoprerađivačku industriju te izuzetno zdravim ekosistemom.
Prvi pisani dokumenti u kojima se regulira odnos čovjeka prema šumama na ovom prostoru datiraju iz 12. vijeka, a to su Statuti primorskih gradova. Potrajno ili održivo gospodarenje šumama definirano je 1713. godine, dok se 1764. izrađuju prvi opisi i karte šuma nekadašnje Ličke, Otočke i Ogulinske pukovnije, Karlovačkog generalata i Vojne Krajine ( Vojne granice).
Godinu iza toga, 1765., formirane su prve šumarije u Krasnu za Otočku pukovniju, Baškim Oštarijama za Ličku i na Petrovoj gori za Ogulinsku i Slunjsku pukovniju, pa se to uzima kao početak organiziranog gospodarenja šumama ili šumarstva u Hrvatskoj. Godine 1846. struka se okupila u staleškom udruženju Hrvatskom šumarskom društvu, a razvoj struke pratio je i razvoj visokoškolskog obrazovanja i nauke. U strukovnim školama šumarstvo se u Hrvatskoj učilo od 1860., a studiralo na Sveučilištu u Zagrebu od 1898. godine.
- 1746. kada je minula turska opasnost reformira se Vojna Krajina i Beč više pažnje posvećuje civilnom životu i poslovima te uviđa značaj šuma i drveta kao dobrog izvora prihoda i prirodnog bogatstva. Vojska premjerava šume, pravi karte od ovog središta, od Karlovca do Jadrana, zabranjuju se sječa i prodaja hrastovine u Veneciju i donosi se Šumski red. Krajiški šumski direktor je svoj stan i sjedište imao na Turnju, kod utoka Mrežnice u Koranu, gdje su bile tvornice kože i sukna i tu je stolovao skoro do ukidanja Vojne Krajine, do 1871., kaže Oliver Vlainić, diplomirani inženjer šumarstva i predsjednik Hrvatskog šumarskog društva koje ima 19 ogranaka i preko 3000 članova, inženjera i tehničara. Izuzevši Skandinaviju i Rusiju, Hrvatska je među najšumovitim evropskim državama jer je 47,5 posto zemljišta pod šumama.
- Šume su kao ljudi. Postoje dobni razredi šuma kao što postoje i različite dobi u ljudskom životu, od rođenja, mladosti, srednje dobi do starosti. Bukva ima pet dobnih razreda od po 20 godina odnosno 100 godina. Kada se posiječe prvi razred ide se dalje pa kada se dođe do zadnjeg opet se ide na prvi razred. Tako i sada po tom planu i obrascu se siječe bukova šuma na Petrovoj gori o čemu ljudi malo znaju pa negoduju protiv sječe. Da tako ne radimo buduće generacije ne bi imale šuma, pomlađivanje je neophodno i to se zove gospodarenje šumama. Tako hrast kitnjak ima dobni razred od 120, a lužnjak od 140 godina. Važno je da se iz stare šume javlja pomladak koji se njeguje i prorjeđuje pa se kroz godine opet stvori nova šuma. Ako bi sve prepustili prirodi dobili bi prašume, a tu ptice ne pjevaju, tu nema kisika već se stvara ugljični dioksid, pojašnjava Vlainić.
U Hrvatskoj je 22 posto privatnih šuma, ali će taj postotak 2016. kada će se raditi nova desetogodišnja osnova, porasti do oko 25 posto jer je izvršen povrat šuma nekadašnjim vlasnicima, najviše Katoličkoj crkvi. U privatnim šumama je uočena nekontrolirana sječa jer ih Hrvatske šume više ne nadgledaju. Šumama bi se moralo gospodariti jednako jer Zakon o šumama vrijedi bez obzira na vlasništvo.
Lika, Banija i Kordun, odnosno šire karlovačko područje ili područje nekadašnjeg Karlovačkog generalata ima dobru perspektivu kada je šumarstvo u pitanju, a u bližoj prošlosti imalo je i znatnu korist od lovnog turizma te bi se ponovo trebalo vratiti tome. Lovstvo na Petrovoj gori u novije vrijeme datira od 1948. s komercijalnim odstrelom divljači. Lovački dom Muljava, poučne staze i ornitološki park su obnovljeni 2006./07. godine, a za puni razvoj turizma od koga bi domicilno stanovništvo imalo znatnu korist neophodno je urediti spomenik na Petrovcu koji je totalno devastiran i koji je u državnom vlasništvu kao zaštićeni spomenik kulture. Potrebna sredstva za njegovu obnovu mogla bi se dobiti iz EU fondova.
Uprava šuma Karlovac raspolaže sa 83 hiljade hektara šuma na području triju županija ( Zagrebačka, Karlovačka i Sisačko-moslavačka) i grada Zagreba te pokriva 60 posto Karlovačke županije.
Šume ne smijemo privatizirati
Danas se svaka vrsta drveta može pretvoriti u finalni proizvod jer je tehnologija prerade znatno uznapredovala, a svaka finalizacija drveta veže uz sebe i druge industrije, stakla, kože, metala, plastike kod pokućstva. Vlainić ističe da je naš problem u dizajnu i marketingu te bi na tome trebalo više poraditi kako bi izvozili više finalnih proizvoda, a ne samo trupce i rezanu građu te onda od stranaca kupovali gotov namještaj. U budućnosti ne smije biti problema sa našim šumama jer ih naši stručnjaci znaju održavati i dobro njima gospodariti. Šume i vode se ni u kom slučaju ne bi smjele nikome davati u koncesiju.