Ovdje stojim ponizno, kao gradonačelnik grada Zagreba, kako bih odao počast nevinim žrtvama obitelji Zec čija je likvidacija jedna od najsramotnijih epizoda u suvremenoj povijesti grada Zagreba. Svi znamo što se ovdje dogodilo prije 30 godina, svi znamo tko su počinitelji, svi znamo koji su bili motivi i svi znamo da za to nitko nije odgovarao. Tragično je da u posljednjih 30 godina gradonačelnik grada Zagreba nije komemorirao ovaj zločin i da se pušta da na takav način ovaj zločin padne u zaborav. Ovaj se zločin ne smije zaboraviti, kako se nikada više u budućnosti takvi zločini ne bi ponovili – riječi su Tomislava Tomaševića, prvog zagrebačkog gradonačelnika koji je stao na mjesto gdje su u noći sa 7. na 8. decembra 1991., daleko od ratnih linija, pripadnici Merčepove specijalne jedinice MUP-a likvidirali i bacili u smeće Mariju Zec i njenu 12-godišnju kći Aleksandru, nakon što su im na zagrebačkoj Trešnjevci ubili supruga i oca Mihajla Zeca.
Ostaje vidjeti kako proceduralno provesti imenovanje – prije toga trebamo dobiti i suglasnost obitelji i pronaći dostojnu lokaciju. I mjesto zločina na Sljemenu treba primjereno urediti i dostojanstveno obilježiti – ističe Rada Borić
I dok se hrvatska vlast decenijama trudila da zločin ostane nekažnjen i da egzekutori, koji su čak priznali zločin, ne odgovaraju, štoviše, da neki od njih budu nagrađeni odlikovanjima i privilegijama, hrabri pojedinci ustali su protiv zaborava pa su prije nekoliko godina pokrenuli sada već tradicionalnu komemoraciju na zagrebačkom Sljemenu. Svakog 7. decembra u večernjim satima predstavnici Antifašističke lige RH, Srpskog narodnog vijeća i Documente na mjestu likvidacije Marije i Aleksandre Zec, pokraj nekadašnjeg planinarskog doma Adolfovac, upućuju svoj apel opomene i sjećanja. Ovogodišnju hladnoću i nelagodu kojom zrači mjesto zločina ublažilo je obećanje gradonačelnika Tomaševića da će podržati prijedlog Inicijative mladih za ljudska prava za imenovanje jedne zagrebačke ulice, trga ili parka po Aleksandri Zec, koji je po treći put proslijeđen Gradu Zagrebu. Tomašević je poručio da želi živjeti u gradu i voditi grad gdje je zločin zločin, bez obzira na to tko ga je počinio i nad kim je počinjen, gdje će se svatko osjećati kao da je u svom domu i gdje nema diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
- Ovdje sam i kao zalog bolje budućnosti da će grad Zagreb biti otvoren grad za sve i da će u njemu svatko imati isto mjesto, jednaka prava i jednake mogućnosti, to je grad u koji vjerujem i to je grad kakav će biti - obećao je gradonačelnik, koji je na komemoraciju došao sa gradskim vijećnicima vladajuće zeleno-lijeve koalicije na čelu sa predsjednikom gradske skupštine Joškom Klisovićem.
Komemoraciji na Sljemenu prisustvovao je i SDSS-ov Boris Milošević, potpredsjednik Vlade, ali bez predstavnika koalicijskog partnera HDZ-a, koji su prošle godine, nakon obilježavanju četvrt vijeka od Oluje, prisustvovali komemoraciji za srpske starce ubijene u Gruborima i Varivodama.
Ne znam da li bi Plenković imao hrabrosti doći na Sljeme, na mjesto gdje je ubijena Aleksandra, i time ući u konflikt sa desnim krilom HDZ-a, ali u svakom slučaju to bi bio veliki civilizacijski iskorak za Hrvatsku – smatra Zoran Pusić
Na godišnjicu likvidacije članova obitelji Zec saborska zastupnica Urša Raukar-Gamulin iz Možemo! u Saboru je istakla da su Mihajlo, Marija i Aleksandra ubijeni samo zato što su bili drugačiji, što su bili Srbi, što nisu bili "naši".
- I dok smo suglasni oko osude zločina nad osobama hrvatske nacionalnosti, jesmo li spremni osuditi zločine nad civilima koji nisu "naši"? Oni su bili Zagrepčani, obitelj sa zagrebačke Trešnjevke, ali imali su za to vrijeme jedan problem – bili su Srbi, nisu bili "naši", dovoljno da im te '91. policija upadne u kuću, ukrade vrijedne predmete, ubije na kućnom pragu domaćina kuće, a zatim i njegovu suprugu i najmlađu kćerku - rekla je sa saborske govornice Raukar-Gamulin.
I dok je dobar dio hrvatske javnosti pozitivno reagirao na, mogli bismo reći, povijesni i civilizacijski čin komemoriranja nevinih žrtava u kojem je sudjelovao i gradonačelnik glavnog grada, dotle je predsjednik Zoran Milanović šokirao javnost izjavama povodom 30 godišnjice obilježavanja nekažnjenog zločina, koji su priznali sami izvršioci. "Aleksandra Zec je grozna priča. Ali ja znam u ratu i groznijih priča od te priče. Hoćemo li idućih 50 godina jedni u druge prstima upirat?"; "Obitelj Zec je bila pozvana u Vladu, dobila je odštetu, što još treba?" rekao je Milanović.
Na njegove izjave reagirali su predstavnici brojnih civilnih udruga koji su poslali otvoreno pismo s naslovom "Udruge predsjedniku: Predsjedniče, prešli ste na mračnu stranu". U pismu koje, između ostalog, potpisuju Centar za mirovne studije, Gong, Documenta, Inicijativa mladih za ljudska prava, Zelena akcija, Ženska soba, B.a.b.e. i drugi, izražava se zabrinutost zbog njegovog sve jasnijeg iskazivanja stajališta koja su protivna temeljnim ljudskim pravima te slovu i duhu Ustava. "Predsjedniče Milanoviću, stali ste uz stranu sirovog nacionalizma temeljenog na mitovima, prošlim traumama i predrasudama, a ne na stranu kritičke privrženosti ovome društvu i negacije isključivosti. Stali ste na stranu protagonista najmračnijih događaja u našoj povijesti i najružnijih djela sadašnjosti. Umjesto aktiviranja u obrani temeljnih prava i sloboda, sve se više obznanjujete kao govornik sa 'suverenističkim', rigidno nacionalističkim programom", stoji u pismu civilnih udruga.
Tomislav Tomašević odaje počast ubijenim članovima obitelji Zec (Foto: Jovica Drobnjak)
Milanovićeve izjave komentirao je i jedan od domaćina tradicionalne komemoracije na Sljemenu, saborski zastupnik i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac.
- To je mogao izjaviti samo netko tko je iznimno bešćutan ili iznimno manipulativan, s ciljem da se dopadne ljudima koji nemaju nikakvu svijest što se događalo ljudima poput obitelji Zec. Ne bi me čudilo da Zoran Milanović odluči dodijeliti još neko odlikovanje onima koji su ubili obitelj Zec - ustvrdio je Pupovac u Saboru.
Na skupštini Grada Zagreba je sada da prihvati prijedlog Inicijative mladih za ljudska prava da se jedna ulica, trg ili park u gradu imenuju po Aleksandri Zec. Podsjećanja radi, Inicijativa je već 2014. i 2017. podnosila isti prijedlog, ali je tada Zagrebom vladao Milan Bandić u koaliciji sa HDZ-om, pa je on svaki put bio odbijen.
Gradska vijećnica Rada Borić (Nova ljevica), ujedno predsjednica Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova, ističe da ime Aleksandre Zec i njene obitelji sasvim sigurno zaslužuje ući u Fond imena Grada Zagreba.
- Ostaje vidjeti kako proceduralno provesti imenovanje – prije toga trebamo dobiti i suglasnost obitelji i pronaći dostojnu lokaciju. Bilo bi, naravno, najbolje pronaći lokaciju na Trešnjevci, ali danas je teško naći nove ili primjerene prostore za imenovanja, a preimenovanja su poseban problem zato što prema Pravilniku o označavanju imena naselja, ulica i trgova treba izbjegavati preimenovanja jer se stvaraju dodatni troškovi za građane koji stanuju na preimenovanim lokalitetima. Vidjet ćemo koje mogućnosti sve postoje, a i mjesto zločina na Sljemenu treba primjereno urediti i dostojanstveno obilježiti - kaže Rada Borić za Novosti.
- Žalosno je da je za jedan takav civilizacijski čin bilo potrebno 30 godina. Da se javna i nedvosmislena osuda tog zločina dogodila puno ranije, možda bismo bili bolje društvo u kojem se nasilje ne bi opravdavalo i nagrađivalo. Društvena klima se ipak mijenja. Dolaskom gradonačelnika Tomaševića obilježavanje ovog strašnog zločina izlazi iz mraka prešućivanja ili relativiziranja - smatra Borić.
Jedan od začetnika komemoracije na Sljemenu je Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige RH i dugogodišnji zagovornik ljudskih prava, tolerancije i pravde.
Vesna Teršelič, Milorad Pupovac, Boris Milošević i Zoran Pusić (Foto: Jovica Drobnjak)
- Godinama smo usamljeno, sa baterijskim lampama i svijećom u ruci obilježavali 7. decembar i održavali živim sjećanje na ubijenu djevojčicu Aleksandru, njenu majku Mariju i oca Mihajla. Pozdravljamo iskren, nedvosmislen i bez fige u džepu dolazak gradonačelnika Tomaševića na mjesto gdje se sramotna likvidacija djevojčice i njene majke desila. Pokojni gradonačelnik Milan Bandić bio je na sprovodu osuđenom Tomislavu Merčepu čija je jedinica počinila ovaj zločin, a naš današnji gradonačelnik dolazi u počast obitelji Zec. Sjetimo se i sramotne epizode kad je Merčep bio na inauguraciji Kolinde Grabar-Kitarović. Naše inzistiranje za obilježavanje tog zločina je zapravo borba za drugačiju Hrvatsku. Nažalost, Milanovićeve izjave su, po mom sudu, prilično sramotne - kaže Pusić i ističe da ubojica ima i na srpskoj i na hrvatskoj strani, ali ono što zločin nad obitelji Zec čini posebnim jeste upravo čin države.
- Hrvatska država je tada funkcionirala, ali upravo suprotno od onoga kako je trebala. Zbog postupaka vlasti i pravosuđa, slučaj likvidacije obitelji Zec tereti hrvatsku državu od samog početka, od njenog osnivanja. Umjesto da država zločin istraži i počinioce kazni, ona je zločin zataškala, a počinioce oslobodila i još ih nagradila. U 20. stoljeću imamo primjere država koje su se morale suočiti sa svojom prošlošću i iz toga su izašle kao bolje, civiliziranije, bogatije, uspješnije. Njemačka je najbolji primjer. Ispred nas je vrlo dugačak put, ali Tomaševićevi koraci su ohrabrujući. Ne znam da li bi Plenković imao hrabrosti doći na Sljeme, na mjesto gdje je ubijena Aleksandra, i time ući u konflikt sa desnim krilom HDZ-a, ali u svakom slučaju to bi bio veliki civilizacijski iskorak za Hrvatsku. Svjedoci smo da su prije 15 godina u javnom mnijenju stvari bolje izgledale nego danas. Sjetimo se da se tadašnji HDZ-ov premijer Ivo Sanader susreo sa Dušanom i Gordanom Zec, a potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor javno se ispričala obitelji. Ali ubojstvu Aleksandre Zec kao i druge djece u posljednjem ratu treba dati prostora i u odgojno-obrazovnom sustavu, kako se zlo ne bi ponovilo. Poznato je da buduće generacije puno više nauče na greškama prethodnih nego na mitovima koje prethodni pričaju o sebi - govori Pusić za Novosti.
I novi predsjednik zagrebačkog SDP-a Viktor Gotovac, koji se pridružio komemoraciji na zagrebačkom Sljemenu, najavio je da će SDP podržati prijedlog imenovanja ulice ili trga po Aleksandri Zec.
- Neodgovorno je da pozornost privlače pojave koje su davno trebale biti riješene i sa čim se društvo već trebalo suočiti. Mi kao društvo nismo sposobni jedni drugima pogledati u oči. Zdravo društvo bi trebalo imati nedvosmislen i jasan stav povodom ubojstva djeteta, nebitno koje je nacionalnosti. Dok god hrvatsko društvo u ubijenoj Aleksandri Zec vidi Srpkinju čiji je otac bio Srbin, a ne dijete daleko od ratne zone, bojim se da je ispred nas ozbiljan problem. Taj zločin se ne može opravdati. Slučaj likvidacije članova obitelji Zec najmračniji je trag na licu vladavine prava - za Novosti napominje Gotovac.
Da se društvo ipak odmiče od mračnih devedesetih, bez obzira na sve političke stranputice, smatra povjesničar Hrvoje Klasić.
- Dolazak gradonačelnika prvi put na mjesto ubojstva srpske djevojčice u glavnom gradu Hrvatske, koji je ranih devedesetih bio izvan ratne zone, ne predstavlja potez jednog čovjeka, nego se radi o potezu gradonačelnika za kojeg je glasala velika većina Zagrepčana. Takav čin kakav je uradio gradonačelnik Tomašević napravili bi i gradonačelnica Siska, gradonačelnici Splita, Rijeke, Pule... Sama činjenica da su predstavnici Srba u Vladi i da zajedno sa predstavnicima Hrvata idu na stratišta iz Domovinskog rata već je velika promjena. Kritizirajući ono što nije dobro, moramo pohvaliti ono što je dobro jer se u suprotnom ništa neće mijenjati. Dakako, štošta bih još imao prigovoriti današnjem hrvatskom društvu, pravosuđu, političarima koji se ne odriču nacističkih politika i pozdrava - kaže Klasić za Novosti.
- HDZ nije Hrvatska, niti je Andrej Plenković Hrvatska. Hrvatska je i Možemo!, Pametno, SDP i neke nezavisne liste. Ono što hrvatskoj javnosti, a pogotovo mladima i djeci, mora biti jasno jeste da se u vezi obitelji Zec nije radilo o izoliranom slučaju, da su zločini činjeni i sa hrvatske i srpske strane i da, što je naročito važno, među nama i danas ima ljudi koji su spremni na takve svirepe zločine. Srbi i Hrvati se ne moraju složiti oko datuma početka rata, tko je i kako kriv, ali moraju oko toga da se takvo zlo više nikada ne dogodi - zaključuje Klasić.
