U polutami zagrebačkog Sljemena, na mjestu nekadašnjeg planinarskog doma Adolfovac, Antifašistička liga i Srpsko narodno vijeće već tradicionalno organizirali su 7. decembra komemoraciju ubijenoj obitelji Zec, malenoj Aleksandri, njenoj majci Mariji ubijenima na tom mjestu 1991. i ocu Mihajlu koji je ubijen ranije te večeri na zagrebačkoj Trešnjevci..

Ove godine navršava se 30 godina od nekažnjenog zločina, likvidacije jedne obitelji srpske nacionalnosti u gradskoj sredini, daleko od prvih ratnih linija. Zločin ubojstva tri člana obitelji Zec počinili su pripadnici Merčepove pričuvne jedinice MUP-a, a za koji se hrvatska država godinama i decenijama kasnije istinski trudila da ostane nekažnjen, a egzekutori čak da budu i nagrađeni odlikovanjima i privilegijama.

Ovogodišnjoj okrugloj godišnjici zločina u Zagrebu, pristustvovao je i novoizabrani gradonačelnik Tomislav Tomašević i time postao prvi predstavnik grada Zagreba u ovih tri duge decenije šutnje zvaničnih predstavnika i nadležnih institucija povodom stravičnog ubojstva djevojčice Aleksandre i njenih roditelja.

- Ovdje stojim ponizno, kao gradonačelnik grada Zagreba kako bi odao počast nevinim žrtvama obitelji Zec. Svi znamo što se ovdje dogodilo prije 30 godina, svi znamo tko su počinitelji, svi znamo koji su bili motivi i svi znamo da za to nitko nije odgovarao. Tragično je da u posljednjih 30 godina gradonačelnik Grada Zagreba nije komemorirao ovaj zločin i da se pušta da na takav način padne u zaborav. Ovaj se zločin ne smije zaboraviti kako se nikada više u budućnosti ne bi ponovio - poručio je gradonačelnik i istakao da je ubojstvo djevojčice Aleksandre Zec i njenih roditelja jedna od najsramotnijih epizoda u suvremenoj povijesti grada Zagreba.

- Kao gradonačelnik grada Zagreba želim živjeti u gradu gdje je zločin zločin, bez obzira tko ga je počinio i nad kim je počinjen i da počinitelji zločina za to odgovaraju. Želim živjeti u takvom gradu i na takav način ćemo ga voditi. Svatko tko živi u Zagrebu treba se osjećati kao da je u svom domu gdje nema diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Ovdje sam i kao zalog bolje budućnosti da će grad Zagreb biti otvoren grad za sve i da će u njemu svatko imati isto mjesto, jednaka prava i jednake mogućnosti, to je grad u koji vjerujem i to je grad kakav će biti - obećao je gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.

Saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) Milorad Pupovac istakao je da su članovi obitelji Zec simboli stradanja nevinih civila u posljednjem ratu u gradskim sredinama gdje nije bilo sukoba i gdje nije bilo razloga da se ubija nenaoružane civile i djecu.

- Taj simbol postao je toliko snažan da će biti teško neodgovoriti i nerazbuditi moralni osjećaj kod većine ljudi u našoj zemlji, kod većine naših sugrađana u gradu Zagrebu, kod većine drugih u drugim ratnim sredinama i drugim ratnim okolnostima u kojima su stradavala djeca, poput Aleksandre, žene poput Marije, muškarci poput Mihajla, koji sa ratom nisu imali ništa i koji su vjerovali u to da im njihov dom i njihovi gradovi pružaju sigurnost. To je snažna poruka, vjera da ljudi u ratu mogu živjeti zajedno, vjera da oni koji takvu vjeru poruše ovakvim zločinom nemaju mjesta među sugrađanima koji vjeruju u jedne u druge, u zajednički život, u zajednički grad, u zajedničku domovinu -poručio je Pupovac.

Na komemoraciji, na kojoj su još sudjelovali i Boris Milošević, potpredsjednik Vlade RH,  Joško Klisović, predsjednik Skupštine Grada Zagreba, Viktor Gotovac, predsjednik zagrebačkog SDP-a, Vesna Teršelič iz Documente, Zoran Pusić iz Antifašističke lige, kao i mnogi aktivisti i aktivistkinje za ljudska prava koji godinama na današnji dan posjećuju ovo mjesto, pročitan je i proglas Antifašističke lige u kojem se poručuje da su djeca poput Aleksandre Zec, Gorana i Slobodana Čengića iz Ervenika, Darija i Tomislava Jurića iz Kostrića, Danijele Roknić iz Karlovca i mnoga druga otrgnuta ratnim nasiljem imala pravo na miran san i pravo na život.

Proglasom Antifašistička liga jasno poručuje da ako se o ratu i zločinima ne uči, teret rata prenosi se na leđa sljedećih generacija.

"Kukavičluk i oportunizam, nedostatak savjesti i bešćutni nacionalizam, ukidanje prava na pravdu izveli su ubojice porodice Zec na slobodu. Nitko od njih nije osuđen, samo zapovjednik, i to – premalo i prekasno. Ako su počinioci zločina na slobodi, onda svi mi drugi - nismo", pročitano je u proglasu Antifašističke lige koja se zahvalila svima koji su šutnju o zločinu svih ovih minulih tri decenije prekidali jasnim govorom.

U umjetničkom dijelu komemoracije sudjelovala je pjesnikinja Sanja Baković, pročitavši svoju pjesmu "Znak nijemog jelena", dok je velik broj okupljenih aktivista i građana u tišini polagalo crvene ruže na jedino mjesto u Zagrebu koje skriveno među granama i drvećem simbolizira život i ubojstvo članova obitelji Zec, sad već davne 1991.

Aleksandra, Marija i Mihajlo Zec pokopani su u Gornjoj Dragotinji, pokraj Prijedora, rodnom mjestu Mihajla Zeca. Jedini članovi obitelji Zec koji nisu likvidirani tog 7. decembra 1991. su Aleksandrini sestra i brat Gordana i Dušan.