"Dan prije Božića zovu Badnji, a dan potresa zadnji". Tako je nekako promrmljala neobično mirna starica dok smo bez kondicije usporavali na putu prema petrinjskom groblju. Nekoliko je Banijaca pripremalo drva za obrednu potpalu. Prilazio je drugi neki svijet, dobronamjeran i pomalo skrušen, kao da je, bože me prosti, došao sahraniti nekoga tko se dugo vodio kao nestali a sada je pronađen. Tuga je stara pa je izgubila na snazi, ali kao i svaka starost strpljiva je i nepomična.
Tiskaju se fotoreporteri, ali i oni s nekim pijetetom dok se pred nama meškolje preostali zidovi sv. Nikole. U tome iz mrtvog kuta stiže žilavi Nikola Nožinić pa naziva "Pomoz' bog", a paroh mu odgovara "Smrt fašizmu". Uobičajeno je to njihovo pozdravljanje. Vrijeme je uvijek nevrijeme na Baniji pa su ovi srčani ljudi kroz vedrinu razvili otpornost na mnoge nedaće.
Vatra je pomalo pucketala skupa sa fotoaparatima, a ponegdje se moglo primijetiti kako se ramena tresu od dirnutosti makar su glave na njima stabilne, zagledane u tu nejaku vatru i brižni svijet niotkuda.
Aneta Vladimirov
Potres koji je pogodio Baniju otkrio je široj javnosti zapuštene gradove i siromašna sela bez prohodnih cesta, javne rasvjete, vodovodne infrastrukture i komunalnih usluga. Priče o solidarnosti i humanitarnim akcijama pratile su priče o životnim sudbinama ljudi iz tog prelijepog kraja, prepunog tragova prijašnjih razaranja. Banija je puna priča. Prikupljat ćemo ih od poznatih autora, novinara, volontera i običnih ljudi, a najesen objaviti u knjizi.
