U Velikoj Kladuši, mjestu na samoj granici s Hrvatskom, 7. avgusta održana je komemoracija u znak sjećanja na civilne žrtve koje su ustaše u tom kraju ubili krajem jula i početkom avgusta 1941. godine. Masovni zločin, u kome je ubijeno oko 5.000 Srba, najprije je započeo u mjesnoj pravoslavnoj crkvi Svetog Georgija, a nastavljen je na Mehinom stanju. Na toj se lokaciji nalaze tri stratišta, gdje su ustaše u protutenkovske rovove, koje je u svrhu odbrane protiv nadiranja Nijemaca ranije iskopala kraljevska jugoslavenska vojska, bacili ubijene.
U crkvi Svetog Georgija i na Mehinom stanju parastos nevinim žrtvama služio je Miloš Crepulja, nadležni pravoslavni paroh za Veliku Kladušu. Delegacija Vijeća srpske nacionalne manjine Karlovačke županije, koju su činili predsjednik Vijeća Ilija Matijević, vijećnik Đuro Šaula i predsjednik Vijeća mjesnog odbora Krstinja Jovan Vuletić, na sva tri stratišta je položila vijence i zapalila svijeće.
Mehino stanje nalazi se na tromeđi općina Slunj, Velika Kladuša i Vojnić. Planove za ubojstva izradilo je u Zagrebu polovicom jula 1941. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost, a na Kordun je iz Zagreba poslana specijalna jedinica kojom je komandirao Vital Baljak. Iz Zagreba je uoči masovnih zločina došao i zločinac Božidar Cerovski, zamjenik Ravnateljstva za javni red i sigurnost te organizator zločina u Ivanović jarku. Te zločine od zaborava su sačuvali pokojni karlovački historičar Đuro Zatazelao, koji je napisao knjigu ‘Kotar Vojnić u NOR-u’, i poznati prvoborac Petar Pepe Zinaić, autor djela ‘Hronologija događaja na Kordunu 1941. godine’.
Na stratištima u Velikoj Kladuši komemoracije su redovno održavana sve do 1990-ih godina, kada su ona zarasla u šikaru. Zahvaljujući inicijativi pokojnog Sulejmana Muhamedagića, predsjednika lokalnog antifašističkog i boračkog udruženja, ona su prije nekoliko godina raskrčena, pa su se na Mehinom stanju ponovno počele održavati godišnje komemoracije.
