Nakon osvajanja prvog mjesta u nogometnoj ligi Sisak - Karlovac - Gospić u sezoni 1980/81. i pobjede u kvalifikacijama protiv Lokomotive iz Koprivnice, glinska Banija postala je novi član Zagrebačke regionalne lige, tada četvrtog ranga natjecanja. Tako se u novoj sezoni 1981/82. Banija natjecala u istoj konkurenciji s Karlovcem, Segestom iz Siska, Radnikom iz Velike Gorice, Trešnjevkom iz Zagreba, Jugokeramikom iz Zaprešića, Slavenom iz Koprivnice, Slogom i MTČ-om iz Čakovca, kao i drugim renomiranim klubovima Zagrebačke regionalne lige. U 26 utakmica, Banija je ostvarila 15 pobjeda, 7 poraza i 4 neriješene utakmice, uz gol razliku 44:32. Osvojena su 34 boda i drugo mjesto, iza prvaka čakovečke Sloge.
Po završetku prvenstva, Glinski vjesnik u broju 30-31. iz lipnja-srpnja 1982. razgovarao je sa trenerom crveno-plavih Milanom Mrkaljem, koji je tim povodom, između ostalog, rekao: "Na kraju ipak treba istaći da 34 osvojena boda, tri manje od vodećeg i osvajanje drugog mjesta za novajliju predstavlja izuzetno veliki uspjeh. Uz to, Banija je bila i finalista Kupa maršala Tita na karlovačkoj regiji. Za ove uspjehe najzaslužniji su prije ostalih Maoduš, koji je osim odlične igre i učešća u svim prvenstvenim i kup utakmicama pokazao izuzetno fer igru bez ijednog žutog kartona. Onda slijedi grupa igrača koji su odigrali najveći broj utakmica: Bukva, Božić i Malobabić, koji su ujedno prema treningu, igri i treneru pokazali najviše. No, iza njih mnogo ne zaostaju niti drugi igrači’, rekao je trener Banije, i zaključio: "Ovakav fond igrača trebalo bi svakako zadržati i eventualno dopuniti igračima iz vlastite sredine ili bliže okolice. Ako klub bude imao sve uvjete za rad i ako se bude dobro pripremio uz određena pojačanja vjerojatno će i njegov domet u slijedećoj sezoni biti još veći."
Međutim, u srpanjskom prijelaznom roku Baniju su napustili najbolji igrači Malobabić, Bukva i Batinić, kao i centarfor Trdina, koji su prešli u veće klubove, pa je klupska uprava morala reagirati i dovesti adekvatne zamjene. Tako su Baniji pristupili ponajbolji igrači Karlovca Perčec, Furač i Degač, Kukulj iz Zagreba te Crnković iz nižerazrednog Banovca iz Gline. Zatim je, sasvim neočekivano, Predsjedništvo Nogometnog saveza Hrvatske odlučilo da se nakon odustajanja predstavnika istarsko-riječke regije zbog novčanih problema, 16. član republičke HNL dobije kvalifikacionim turnirom tri drugoplasirane momčadi u regionalnim ligama (Zagrebačke, Slavonske i Dalmatinske) i 14. plasiranog kluba HNL u prošloj sezoni (Bukovica iz Kistanja). Tako je 14. i 15. kolovoza 1982. na igralištu Lokomotive na Kajzerici u Zagrebu održan kvalifikacioni turnir za popunu HNL na kojem su nastupile četiri momčadi: Bukovica, Banija, Borovo i Split.
Prema pisanju Večernjeg lista od 16. kolovoza 1982., Splićani su u finale dospjeli svladavši Borovčane 2:1, premda su gubili i pred kraj preokrenuli već izgubljenu utakmicu. U drugom polufinalu, Banija je pogocima Perčeca i Crnkovića uvjerljivo vodila protiv Bukovice, no dvije greške golmana Klobučara brzo su dovele do izjednačenja. Međutim, u izvođenju jedanaesteraca Klobučar se iskupio obranivši Matićev i Vukovićev udarac. Kako se i inače odličan vratar Kistanjaca Štrbac nije iskazao kao pucač, pogodio je vratnicu, Glinjani su pogocima Degača, Oljače i Perčeca (Božić je pogodio prečku) pobijedili te ukupnim rezultatom 5:4 ušli u finale.
U finalnoj utakmici Split su čekali Banija i njenih hiljadu grlatih navijača. Igralo se po nesnosnoj vrućini u 10 sati ujutro
Prema izvještaju Sportskih novosti od 16. kolovoza 1982., u finalu protiv Splita Banija je nastupila u sljedećem sastavu: Klobučar, Grubić, Maoduš, Oljača, Borota, Furač, Perčec, Crnković, Kukulj, Degač i Božić (još su igrali Bamburač i Đurić). Prema izvještaju Večernjeg lista od 16. kolovoza 1982., "momčad Splita u odlučujućoj utakmici, kvalitetno na vrlo solidnoj razini, svladala je glinsku Baniju 2:0 (0:0). Sve do završnice pogodaka nije bilo, premda su obje momčadi stvorile nekoliko izglednih prilika, a onda su ‘crveni’ iz Splita za samo tri minute osigurali trijumf." Večernji list je zaključio da "Glinjanima za veće domete, čini se, nedostaje snage. I protiv Splita i protiv Bukovice, dan prije, pali su u završnici."
Prema izvještaju Slobodne Dalmacije od 18. kolovoza 1982., u finalnoj utakmici Split je čekala "Banija i njenih hiljadu grlatih navijača." "Ta se utakmica igrala po nesnosnoj vrućini u 10 sati ujutro. Oni i mi stvorili smo sijaset šansi, ali sve do pred kraj susreta nije bilo golova. Tad smo iz dva brza napada postigli dva pogotka i našoj radosti nije bilo kraja", izjavio je trener Splita Milan Viđak. Njegovu izjavu nadopunjuju memoarski zapisi trenera Banije Milana Mrkalja, koji je smatrao da su razlozi neuspjeha ležali u tome da je poziv za kvalifikacije uslijedio nakon završetka prvenstva i odlaska najboljih igrača iz kluba, kao i kratkoće vremena za pripremu i uigravanje novopridošlih igrača. Osim toga, piše Mrkalj, "Split je svoju utakmicu protiv Borova igrao prije Banije, što mu je ipak dalo 2-3 sata više vremena da se oporavi."
Ove podatke nadopunjuju sjećanja jednog od najboljih igrača Banije tog vremena Branka Maoduša, koji je dao opširnu izjavu za Novosti.
- Znam da smo prekasno obaviješteni o kvalifikacijama, možda desetak dana prije turnira. Nismo prošli pripreme, a pričalo se da su Splićani znali za to mnogo ranije. Mi smo imali stopostotnu šansu u 80. minuti. Kukulj je sa pola metra od gola promašio loptu, pa su Splićani u kontri postigli vodeći gol. Gol je postigao Jozo Bogdanović, izvanredan napadač, po meni najbolji igrač u ekipi Splita (kasnije igrač zagrebačkog Dinama, op.a.). Poslije primljenog gola išli smo na sve ili ništa i ubrzo dobili još jedan u 83. minuti - kaže Branko Maoduš.
- Kuriozitet finala bio je u tome što je kompletan sastav zagrebačkog Dinama bio na utakmici. Neki od njih su navijali za nas, kao Džemal Mustedanagić i Mustafa Arslanović, jer smo se poznavali još iz vremena dok su igrali za Slobodu iz Bosanskog Novog - dodao je Maoduš. Na kraju izjave za Novosti, Maoduš je nabrojio imena svojih suigrača iz Banije, koji su igrali u finalu protiv Splita, da bi potom izrazio svoju molbu: "Među nama više nema Milana Kukulja, Jove Bamburača, Save Božića, Stevana Đurića i trenera Milana Mrkalja. Molio bih Novosti da njima posvete članak."
