Fudbalski klub Viktorija iz Vojakovaca jedinstvena je pojava u sportskoj povijesti Prigorja i Podravine. Osnovan je 1974. godine i sve do današnjih dana, u svome djelovanju ostao je vjeran uzvišenim sportskim i humanim idealima. Te ideale postavila je grupa vojakovačkih entuzijasta, osnivača samog kluba, predvođena legendarnim, dugogodišnjim predsjednikom Vladimirom Vukojevićem, tadašnjim učiteljem iz Čabraja.
Kasnih 70-tih, u klubu je trenerski bio aktivan svjetski proslavljeni jugoslavenski i splitski golman Vladimir Beara
Viktorija je pod vodstvom Vukojevića postizala za tadašnje prilike izuzetne sportske rezultate. U to vrijeme za NK Viktoriju igrali su i mnogi mladi igrači amateri, većinom ljudi sa sela. Nekoliko pojedinaca iz prvog klupskoga sastava čak je kasnije zaigralo i za niže ligaške klubove iz susjedne Austrije.
Jedno vrijeme, kako se prisjećaju starije generacije igrača, kasnih 70-tih, u klubu je trenerski bio aktivan svjetski proslavljeni jugoslavenski i splitski golman Vladimir Beara, član Hajduka, Crvene Zvezde i drugih poznatih evropskih klubova. Osim impresivnih sportskih ličnosti koje su obilježile Viktoriju, ništa manje impresivni nisu ni njezini takmičarski podvizi.
Od najpoznatijih fudbalskih uspjeha u povijesti kluba, svakako treba izdvojiti i osvajanje međuopštinskog fudbalskog kupa iz 1985. godine. U finalu, ekipa Viktorije pobijedila je tada opštinske ligaške favorite, NK Čelik iz Križevaca. Viktorija se 1990. godine uspjela plasirati i u međuopštinsku ligu. Danas igra u prvoj županijskoj ligi.
NK Viktorija je čuvena i po svojoj drugoj vrijednosti - multikulturalnosti. Po tome je cijenjena širom Koprivničko-križevačke županije. U gotovo poluvjekovnoj povijesti postojanja klub je okupljao ljude različitih vjera i nacija, a najviše lokalne Srbe i Hrvate. Bivši predsjednici, treneri i igrači – Milutin Milošević, pok. Vojislav Bastašić, Dario Cigler, Mario Evačić te Dragutin Salopek koji je 2017. godine proglašen i za križevačkog sportskog radnika godine - bili su ključni ljudi. To što je neko Srbin ili Hrvat, nikad nije bio problem niti se na to itko obazirao. Isto tako, nije bilo važno da li klub vodi muški ili ženski trener – Viktoriju je 2012. godine, vodila Tihana Nemčić, prva žena trenerica u istoriji hrvatskog fudbala.
Zajedništvo i sloga ni jednom nisu bili dovedeni u pitanje, baš kao ni sportski timski duh. Bez obzira na različitost vjera i nacija u klubu, kao i funkcija i zasluga koje neko ima - sadašnji je predsjednik Nebojša Bastašić, a trener Zlatko Žunić - u klubu su svi igrači složna porodica. Međusobni odnos temelji se niskrenom prijateljstvu. Svađe se nisu događale ni tokom devedesetih.
Tradicionalna multikulturalnost u klubu te uzorni međuljudski odnosi, obranjeni su u situacijama kad bi klub igrao gostujuće utakmice. Često puta, navijači nekog domaćeg kluba znali bi vrijeđati na nacionalnoj i vjerskoj osnovi ekipu Viktorije. No, na takve šovinističke ispade malobrojnih navijačkih huligana, Viktorijini igrači nisu obraćali niti imalo pažnje. Uvijek i svagdje, sport i takmičenje bili su na prvom mjestu. NK Viktorija time je dokazala da nije samo velika škola sporta već nečeg bitnijeg: tolerancije, suživota i prije svega humanosti.
