U prvom pokolju Srba u Glini, koji se dogodio svega mjesec dana od proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, zvjerski je ubijeno više od 400 mještana Gline i okolice, a tijela žrtava zakopana su u nedalekoj Prekopi. Ranih pedesetih, kosti žrtava prenesene u zajedničku grobnicu na pravoslavnom groblju, na mjesto gdje je nekad bila kapela Svetog Georgija, a koju su ustaše u Drugom svjetskom ratu sravnili sa zemljom. Svake godine, pored ove spomen kosturnice, okupljaju se brojni građani, predstavnici Srpskog narodnog vijeća, lokalne uprave i crkve kako bi zapalili svijeće, pomolili se i položili vijence za nevine žrtve, a još uvijek ima i očevidaca zločina.

O broju žrtava postoji nekoliko izvora. Po jednom bilo ih je 421, po drugim izvorima nešto manje od 400, no postoje i oni koji sve negiraju pa čak idu tako daleko da tvrde da se zločin uopće nije dogodio.

- Premda je od strašnog zločina prošlo 79 godina. Sjećanja na nevine žrtve itekako žive, o čemu svjedoči i naše današnje okupljanje. Prije dvadesetak dana bio sam u Gudovcu, gdje se dogodio prvi masovni organizirani pokolj, a neposredno prije njega, Srbi su u Bjelovaru i okolici morali na rukavu nositi traku kojom su bili obilježeni, jer su na snazi već bili rasni zakoni. I ovdje u Glini, u Gudovcu i u drugim brojnim mjestima ubijeni su nevini ljudi samo zato što su bili druge vjere i nacije. Glas o pokolju brzo se proširio i nije bilo druge, već da Srbi, zajedno s Hrvatima, krenu u borbu za goli opstanak i podignu ustanak. To zajedništvo se danas prešućuje, a kad o tome govorim u Saboru, desničari mi spočitavaju da namećem kolektivnu krivnju, to jest da izjednačavam hrvatski narod s ustašama i ustaškim režimom. To nije istina, što slobodoljubivi građani naše zemlje itekako znaju. Vrlo jasno radimo jasnu distinkciju između hrvatskog naroda i ustaške države i pokreta – rekao je Boris Milošević, predsjednik SNV-a okupljenim građanima.