Nije da se kuknjava nakon izricanja presude od 40 godina zatvora Radovanu Karadžiću nije očekivala: priča se o stradanju srpskog naroda i ‘martovskim idama’ zbog silnih godišnjica u tom mjesecu, od ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića, preko smrti bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića u Haškom tribunalu, do početku NATO-ove intervencije nad tadašnjom SR Jugoslavijom.
Zato je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji nije izbivao iz Beograda proteklih dana i neprestano je uz skute premijera Srbije Aleksandra Vučića koji je u predizbornoj kampanji, samo jedan od onih koji je zavapio: ‘Bilo slučajno ili ne, ali zaista boli da je baš na današnji dan neko odlučio da i presudu Radovanu Karadžiću saopšti u Hagu, baš na današnji dan kada se NATO savez odlučio da bombarduje Srbiju, da napravi toliku štetu i ubistva koja su katastrofalna.’
I predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i premijer Vučić očekivano su stali u obranu RS-a komentirajući presudu Karadžiću: presuda se ne smije upotrijebiti protiv Republike Srpske i ne smije utjecati na njezinu sudbinu ‘koja ovom presudom može da bude dovedena u pitanje’, što Srbija ‘neće i ne sme dozvoliti’ (Nikolić), a osim toga, Srbija ‘ne ugrožava nikoga, ali nikome ne dâ da Srbe gazi samo zato što su Srbi’ (Vučić).
Dan nakon presude i Vlada Srbije i ona Dodikova održale su izvanredne sjednice, s time da se Vučić prije sjednice ‘konzultirao’ s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve. Patrijarh Irinej je nakon jednoipolsatnog sastanka, u državi koja je navodno sekularna, izjavio: ‘Mi smo u simfoniji.’ Premijer Vučić je pak rekao da Srbija poštuje Dejtonski sporazum, ali i integritet i identitet Republike Srpske, te da će raditi na očuvanju kulturnog i historijskog identiteta srpskog naroda.
Oporbene stranke nisu se uopće izjasnile o presudi, ostale su u tužnoj šutnji, samo je predsjednik LDP-a Čedomir Jovanović ocijenio da je ona nedovoljna satisfakcija za porodice žrtava, ali i ‘strašan podsjetnik’ na cijenu rješavanja problema ratom
Razočarane izjave zbog presude davali su i Vučićevi ministri, udarna trojka: ministar policije dr. Nebojša Stefanović, ministar pravosuđa Nikola Selaković i ministar rada i socijalne skrbi Aleksandar Vulin. Nijedan od njih, uostalom, nikada nije vjerovao tom ‘antisrpskom sudu’.
S druge strane, oporbene stranke, koje su također u kampanji, nisu se uopće izjasnile što misle o presudi Karadžiću, ostale su u tužnoj šutnji, svi osim predsjednika Liberalno-demokratske partije Čedomira Jovanovića, koji je ocijenio da je presuda Karadžiću nedovoljna satisfakcija za porodice žrtava njegove politike, ali i ‘strašan podsjetnik’ na cijenu rješavanja problema ratom.
Kao i obično kad je haška pravda posrijedi, dalje je sve prepušteno medijskom mahnitanju, od tabloida do tzv. ozbiljnih novina, s vrištećim naslovima o nepravdi i izvlačenjem raznih likova koji će raspravljati o drakonskoj kazni Karadžiću (koja u njegovom slučaju možda i jest doživotna), ne spominjući nijednom riječju zbog čega je on zapravo osuđen. Prisjetit će se tako mediji i razvlačiti ponovno priču o skrivanju i hapšenju dr. Dragana-Davida Dabića i njegove omiljene birtije ‘Luda kuća’, pa ćemo tako saznati da na njezinim zidovima i dalje visi Karadžićev portret. Radio Sputnjik, koji je zauzeo priličan medijski prostor na beogradskom Studiju B, pozvat će da zajedno prate izricanje presude u Haškom tribunalu nikog drugog nego Biljanu Plavšić i objaviti intervju s njom, u kojem će se čuti da za Srebrenicu nije kriv Karadžić, već Bill Clinton i Alija Izetbegović, a i ona će presudu svom sudrugu u zločinu vidjeti kao nepravednu, s tim da i ona, kao i plejada ostalih spomenutih, misli da Republika Srpska ne smije pasti.
Notorne ‘Večernje novosti’ su pak izvukle ‘ekskluzivni intervju’ s Leonidom Savinom, stručnjakom za geopolitiku organizacije Katehon, koji kaže da su znali da će Karadžić biti osuđen, ali ne na toliku kaznu. U pitanju je osveta Zapada srpskom narodu u angloameričkoj geopolitičkoj igri, kaže taj geostrateg, dodajući da je u Rusiji ‘potpuno jasno da bivši predsednik RS nije kriminalac, mafijaš, a najmanje osoba koja je izdavala ključne naredbe koje su uzrokovale krvoproliće u BiH’.
No najdalje je otišao ‘najstariji dnevni list na Balkanu’, beogradska ‘Politika’. Njezin komentator Bojan Bilbija se jedi zato što srpske žrtve nitko ne spominje, ni u Hrvatskoj, ni u Bosni, ni u NATO-ovom bombardiranju (usput, u Srbiji se ni danas ne zna točan broj poginulih), te kaže da se iz Haga, suprotno tome, poručuje da su prave teme Karadžić ‘i sedam genocida’. ‘Između redova se kaže, sve što ste stvorili žrtvama koje je podneo pre svih srpski narod – ukaljano je genocidom. A posebno Republika Srpska, čiji je Karadžić bio prvi predsednik. To je tačka u koju se gađa svih ovih godina. Smatraju, tako, da ako sud u Hagu, u čiju punu objektivnost veruju još samo Miki, Šilja i Pera Ždera koji krade pljeskavice, presudi da je Karadžić kriv, da onda zajedno sa njim pada u Drinu i RS’, piše on, zaključujući da ono što priča o Republici Srpskoj Vučić ne priča zbog predizborne kampanje (što je točno, on to oduvijek misli), već je u tome – Srbija jedinstvena.
Kad još dodamo Florence Hartmann koja je uhićena na dan izricanja presude Karadžiću i tekst Aleksandra Apostolovskog pod naslovom ’Očajna domaćica Haškog tribunala’, u kojem on posprdno kaže da je u Srbiji ona mogla imati nekoliko mogućnosti koje bi je sačuvale ‘od lovaca na haške glave i mini-suknje’, stvar dolazi do apsolutne negacije potrebe za suočavanjem s prošlošću. Komentator ‘Politike’ još kaže: ‘Najsigurnije mesto, gde je ne bi očekivali, jeste kafana Luda kuća, gde je svraćao Radovan Karadžić, presvučen u dr Dabića. Mogla bi da se zaposli kao konobarica, a pošto danas ne možeš da preživiš ako nemaš bar dva posla, kada posluži ture veselim četnicima, prerušila bi se u vudu-babu i proricala bi budućnost ojađenim Srbima. Ta budućnost ne bi bila svetla. Bila bi – haška!’
U svemu tome premijer Vučić, alfa i omega srpskog političkog života, priča da se treba okrenuti budućnosti, ali da, eto, ni budućnosti ni pomirenju ne doprinosi ovakva presuda Radovanu Karadžiću. Ni riječi o žrtvama, osim vlastitima, koje su pale zbog mračne politike u kojoj je i sam, zajedno s Nikolićem i još poprilično onih kojima se okružio, sudjelovao. ‘Martovskim idama’ za koji dan, uostalom, dodat će se i haška presuda njegovom političkom ocu Vojislavu Šešelju.
