Prilog tjednika Novosti za teoriju prakse AKTIV organizirao je 13.6.2013. g. cjelodnevni Simpozij povodom obilježavanja dvadeset godina od smrti Gaje Petrovića. Simpozij se sastojao od dvije sesije, dopodnevne i poslijepodnevne, u svakoj sa po dva izlagača, te uz uvode priređivača Srećka Puliga i jednu promociju knjige u sredini skupa.

Mišljenja smo kako je praxsis bila naša filozofska i znanstvena misao koja je, uz kasnije slovensko lakanovstvo, imala svjetsku relevanciju i odjek, te da ona svojim univerzalističkim stremljenjima, u najboljim djelima njenih najboljih predstavnika vidljivim i danas, nadilazi sadašnju otužnu ekonomsku, političku i kulturnu ‘ostavinsku raspravu’ između novonastalih država i njihovih ‘nacionalnih kultura’. Kao takva – zapamćena ponajviše kroz aktivnost časopisa Praxis, čiji je izdavač bilo Hrvatsko filozofsko društvo u Zagrebu, te kroz rad Korčulanske ljetne škole – ova misao sada je posebno reaktualizirana u krizom potaknutom zanimanju za marksističku misao, dogmatsku i nedogmatsku, stvaralačku i onu manje takvu, koja se budi širom svijeta. U trenutku kada smo i formalno dio EU, to je prilika da podsjetimo sebe, ali i tu Evropu, na ono živo u našoj kritičkoj filozofskoj i znanstvenoj baštini, čime možemo doprinjeti prevladavanju krize kapitalizma, koja nije samo naša, već je evropska, pa i svjetska.

Na prvom panelu – izlagači su bili Božidar Jakšić i Gracijano Kalebić – htjeli smo se pozabaviti nekima od osnovnih toposa Petrovićeve filozofije, kao što su preboljevanje metafizike, odgovornost intelektualca, pitanje o humanizmu, ali i nadilaženje razlikovanja ‘filozofskog’ i ‘znanstvenog’ Marxa. Marx raspravlja o ‘filozofskim’ pojmovima prakse, slobode, stvaralaštva, opredmećenja, postvarenja i otuđenja. Ali i o ‘ekonomskim’ pojmovima rada, vrijednosti, viška vrijednosti, novca i sl. Sva ta pitanja sažeta su i uzdignuta na viši nivo u Petrovićevoj osnovnoj intenciji mišljenja revolucije. S time da je ono u Gaje mišljeno kao općeljudska, a ne samo politička emancipacija čovjeka pojedinca, klase i ljudskog roda. Uvodničar Srećko Pulig govorio je o shvaćanju pojma kulture u praxisu.

Drugi okrugli stol – izlagači su bili Mislav Žitko i Rastko Močnik – usredotočio se, nakon uvodnih napomena Srećka Puliga, na problematiku nadilaženja sektorskog pristupa znanosti i filozofiji u neortodoksnom, stvaralačkom marksizmu praxisova kruga, te na njihovu kritiku nacionalizma. Iako su većinu suradnika u časopisu sačinjavali profesionalni filozofi i sociolozi, uz pokojeg politologa, teoretičara književnosti, pa i teologa, u najprodornijih mislilaca jasno se izražavala težnja za nadilaženjem disciplinarnog mišljenja uopće, pa i onoga koje susrećemo u povijesti filozofije i političke ekonomije. Za Milana Kangrgu bio je to, kroz rehabilitaciju pojma spekulacije, put prema istinskom povijesnom mišljenju, za Vanju Sutlića, pripadnika kruga u vrijeme zajedničkog formiranja, koji se poslije distancirao od Praxisa, to je bilo mišljenje novog. Gajo Petrović predlagao je i osmišljavao nadilaženje sveg dosadašnjeg marksizma u mišljenju revolucije. Ono što iz današnje perspektive čini ovu misao ponovo provokativnom jest njen svojedobni pokušaj nadilaženja podjele rada između filozofije, znanosti i politike, bez čega nije moguće doprijeti do revolucionarnih zaključaka i djelovanja, već ostajemo, u najboljem slučaju, zarobljenicima reformističkog i evolutivnog, ako već ne i retrogradnog, mišljenja.

Cilj nam je bio kroz izlaganja i suočenja, kako Petrovićevih suvremenika, tako i tumača njegova djela različitih generacija, doći do što raznovrsnije slike o današnjem životu i značenju njegovog opusa. Skup je ujedno bio i prilika da se kaže nešto o najnovijoj literaturi o Petroviću i časopisu Praxis. U sklopu te namjere predstavili smo zbornik Praxis; Društvena kritika i humanistički socijalizam u izdanju Rosa Luxemburg Stiftung (RLS), Beograd 2012. O knjizi su govoriti urednici Krunoslav Stojaković i Dragomir Olujić-Oluja.

Sažeci izlaganja panelista

Mislav Žitko (Zagreb): Preparirana Minervina sova: revolucija, praksa i akademsko polje

Nastavljajući Andersonovu, Therbornovu i Freemanovu analizu ‘Zapadnog marksizma’ nastojati ćemo sagledati ključne momente Praxis grupe s obzirom na njihovu poziciju u akademskom i političkom polju. Ono što se iz perspektive tranzicijske restauracije kapitalizma doima kao najizraženije obilježje rada praksisovaca jest gotovo potpuni izostanak interesa za analizu suvremenog kapitalističkog sustava. Jednako je tako naglašen izostanak refleksije o akademskom polju unutar kojeg su uglavnom djelovali, što je povratno na nezanemariv način odredilo ključne teme, analitičke kategorije i načine tumačenja (filozofijskih) tekstova. S obzirom na to usredotočiti ćemo se na dvije figure koje prema našemu sudu zauzimaju ključno mjesto u diskursu Praxis grupe: revolucija i praksa. Naime, može se uočiti da pojam revolucije kod praksisovaca (npr. G. Petrović) (ali i kod post-praksisovskih filozofa, npr. Ž. Puhovski) predstavlja oslonac za tumačenje Marxovog djela. Međutim, lišeno bilo kakvog ozbiljnijeg suočavanja s radnom teorijom vrijednosti, ‘mišljenje revolucije’ ostaje na terenu mistične filozofije prijelaza na kvalitativno višu (neotuđenu) razinu društvenog života. Vezani uz egzegezu odabranih Marxovih tekstova posredovanih kroz tradicionalni filozofijski kanon, praksisovci nisu na primjeren način analizirali probleme jugoslavenskog samoupravnog socijalizma, niti je njihov rad mogao poslužiti kao ishodišna točka za analizu kapitalizma nakon raspada Jugoslavije. Ipak, pokušati ćemo zaključno, uz korištenje tekstova Gaje Petrovića, skicirati praksisovsko razumijevanje ekonomskih procesa, te vidjeti do koje se mjere mogu uklopiti u suvremena marksistička istraživanja.

Rastko Močnik (Ljubljana): Kritika nacionalizma u sociologiji časopisa Praxis

Praksisovska analiza nacionalizma bila je najkvalitetnija teorijska kritika prvog izbijanja nacionalističke politike i ideologije u socijalističkoj Jugoslaviji. Naknadnom pameću možemo utvrditi da je iz praksisovske analize nacionalizma bilo moguće izvesti vrlo relevantne političke prakse, no to se nije dogodilo. Iz djelovanja i dometa praksisovskog teorijskog rada moguće je postaviti i šire pitanje, a ono glasi: kakvi su bili mjesto i uloga marksističkih teorijskih praksa u socijalističkoj Jugoslaviji?

Mislav Žitko je student kroatistike, koji živi i radi u Zagrebu. Aktivist, istraživač na područjima političke ekonomije, ekonomije tranzicijskih društava i politika obrazovanja. Jedan je od pokretača kružoka Čitanje Marxovog Kapitala u Zagrebu.

Rastko Močnik – slovenski sociolog, teoretičar književnosti, prevodilac i politički aktivist. Zajedno sa Slavojem Žižekom i Mladenom Dolarom smatra se jednim od suosnivača Ljubljanske škole psihoanalize. Bio je zadnji urednik Perspektiva prije njihovog gašenja, urednik časopisa Problemi, te novinar u Delu, prije no što je 1984. g. postao profesor sociologije na FF-u Ljubljani. Bavi se teorijom ideologije, teorijskom psihoanalizom, semiotikom, lingvistikom i epistemologijom humanističkih i društvenih znanosti. U burnom razdoblju između 1989. i 1991. protivio se slovenskom odcjepljenju od Jugoslavije, te bio član UJDI-ja.