Prilog tjednika Novosti za teoriju prakse AKTIV organizirao je 13.6.2013. g. cjelodnevni Simpozij povodom obilježavanja dvadeset godina od smrti Gaje Petrovića. Simpozij se sastojao od dvije sesije, dopodnevne i poslijepodnevne, u svakoj sa po dva izlagača, te uz uvode priređivača Srećka Puliga i jednu promociju knjige u sredini skupa.

Mišljenja smo kako je praxsis bila naša filozofska i znanstvena misao koja je, uz kasnije slovensko lakanovstvo, imala svjetsku relevanciju i odjek, te da ona svojim univerzalističkim stremljenjima, u najboljim djelima njenih najboljih predstavnika vidljivim i danas, nadilazi sadašnju otužnu ekonomsku, političku i kulturnu ‘ostavinsku raspravu’ između novonastalih država i njihovih ‘nacionalnih kultura’. Kao takva – zapamćena ponajviše kroz aktivnost časopisa Praxis, čiji je izdavač bilo Hrvatsko filozofsko društvo u Zagrebu, te kroz rad Korčulanske ljetne škole – ova misao sada je posebno reaktualizirana u krizom potaknutom zanimanju za marksističku misao, dogmatsku i nedogmatsku, stvaralačku i onu manje takvu, koja se budi širom svijeta. U trenutku kada smo i formalno dio EU, to je prilika da podsjetimo sebe, ali i tu Evropu, na ono živo u našoj kritičkoj filozofskoj i znanstvenoj baštini, čime možemo doprinjeti prevladavanju krize kapitalizma, koja nije samo naša, već je evropska, pa i svjetska.

Na prvom panelu – izlagači su bili Božidar Jakšić i Gracijano Kalebić – htjeli smo se pozabaviti nekima od osnovnih toposa Petrovićeve filozofije, kao što su preboljevanje metafizike, odgovornost intelektualca, pitanje o humanizmu, ali i nadilaženje razlikovanja ‘filozofskog’ i ‘znanstvenog’ Marxa. Marx raspravlja o ‘filozofskim’ pojmovima prakse, slobode, stvaralaštva, opredmećenja, postvarenja i otuđenja. Ali i o ‘ekonomskim’ pojmovima rada, vrijednosti, viška vrijednosti, novca i sl. Sva ta pitanja sažeta su i uzdignuta na viši nivo u Petrovićevoj osnovnoj intenciji mišljenja revolucije. S time da je ono u Gaje mišljeno kao općeljudska, a ne samo politička emancipacija čovjeka pojedinca, klase i ljudskog roda. Uvodničar Srećko Pulig govorio je o shvaćanju pojma kulture u praxisu.

Drugi okrugli stol – izlagači su bili Mislav Žitko i Rastko Močnik – usredotočio se, nakon uvodnih napomena Srećka Puliga, na problematiku nadilaženja sektorskog pristupa znanosti i filozofiji u neortodoksnom, stvaralačkom marksizmu praxisova kruga, te na njihovu kritiku nacionalizma. Iako su većinu suradnika u časopisu sačinjavali profesionalni filozofi i sociolozi, uz pokojeg politologa, teoretičara književnosti, pa i teologa, u najprodornijih mislilaca jasno se izražavala težnja za nadilaženjem disciplinarnog mišljenja uopće, pa i onoga koje susrećemo u povijesti filozofije i političke ekonomije. Za Milana Kangrgu bio je to, kroz rehabilitaciju pojma spekulacije, put prema istinskom povijesnom mišljenju, za Vanju Sutlića, pripadnika kruga u vrijeme zajedničkog formiranja, koji se poslije distancirao od Praxisa, to je bilo mišljenje novog. Gajo Petrović predlagao je i osmišljavao nadilaženje sveg dosadašnjeg marksizma u mišljenju revolucije. Ono što iz današnje perspektive čini ovu misao ponovo provokativnom jest njen svojedobni pokušaj nadilaženja podjele rada između filozofije, znanosti i politike, bez čega nije moguće doprijeti do revolucionarnih zaključaka i djelovanja, već ostajemo, u najboljem slučaju, zarobljenicima reformističkog i evolutivnog, ako već ne i retrogradnog, mišljenja.

Cilj nam je bio kroz izlaganja i suočenja, kako Petrovićevih suvremenika, tako i tumača njegova djela različitih generacija, doći do što raznovrsnije slike o današnjem životu i značenju njegovog opusa. Skup je ujedno bio i prilika da se kaže nešto o najnovijoj literaturi o Petroviću i časopisu Praxis. U sklopu te namjere predstavili smo zbornik Praxis; Društvena kritika i humanistički socijalizam u izdanju Rosa Luxemburg Stiftung (RLS), Beograd 2012. O knjizi su govoriti urednici Krunoslav Stojaković i Dragomir Olujić-Oluja.

Predstavljanje zbornika

Predstavljanje zbornika Praxis; Društvena kritika i humanistički socijalizam u izdanju Rosa Luxemburg Stiftung, Beograd 2012.

Dragomir Olujić Oluja i Krunoslav Stojaković (Beograd): ‘Praxis’ i Korčulanska ljetna škola - mjesta sjećanja i aktualnosti

Uprkos raznim pokušajima prešućivanja i osporavanja autentičnog jugoslavenskog doprinosa marksističkoj teoriji i teoriji socijalizma, praxis-filozofija i dalje predstavlja važni dio intelektualne baštine regiona. Za ‘praksisovce’ filozofija nije bila puka akademska disciplina koja se tek umno bavi metafizičkim pitanjima i problemima nego nužno ‘intervenirajuća znanost’ koja treba aktivno i neposredno djelovati u društvu i društvenim zbivanjima. Organizacija skupa na povijesnom mjestu Kulturnog centra grada Korčule u listopadu 2011. godine, kao i objavljivanje zbornika, predstavljaju pokušaj obnavljanja i kritičkog susreta sa jednom značajnom filozofskom strujom u promjenjenim okolnostima.

Nakon uvodnog izlaganja Krunoslava Stojakovića i kontekstualizacije praxis-filozofije kao mjesta sjećanja, Dragomir Olujić Oluja zbornik je predstavio ukazivanjem na odgovore na središnje pitanje i konferencije na Korčuli, i zbornika: Može li se, i šta, iz perspektive praxis-filozofije reći o suvremenom svijetu?

Krunoslav Stojaković je historičar, a radi u Zakladi Rosa Luxemburg za jugo-istočnu Evropu. Doktorant je pri katedri suvremene povijesti na Univerzitetu u Bielefeldu (Njemačka). Područje istraživanja su mu kulturna povijest Jugoslavije, intlektualna povijest ljevice, teorija utopije, mirovne studije. Zajedno sa Borisom kanzleiterom objavio je knjigu 1968. u Jugoslaviji; Studentski protesti i kulturna avangarda između 1960-1975, Bonn 2008. g.

Dragomir Olujić Oluja je novinar freelancer, lijevi politički aktivist, zagovornik radikalnih antikapitalističkih i antistaljinističkih teorija i praksi, jugofuturist. Rođen u ‘vlaku bez voznog reda’, živio je u Dalmaciji, BiH i Vojvodini, a posljednjih 45 g. živi i radi u Beogradu. Studirao je političke nauke, filozofiju i matematiku. Aktivista studentskog šezdesetosmaškog pokreta i jedan od pokretača, aktivista i predavača disidentskog ‘Slobodnog univerziteta’, dvadesetak puta privođen, hapšen, suđen ili zatvaran. Bio je zaposlen u Radio Beogradu (dva puta izbacivan kao moralno-politički nepodoban) i Privrednom pregledu. Napisao je nekoliko stotina tekstova za novine, radija i televizije širom Jugoslavije, uglavnom pod pseudonimom. Član je NUNS-a i IFJ-a.