Prilog tjednika Novosti za teoriju prakse AKTIV organizirao je 13.6.2013. g. cjelodnevni Simpozij povodom obilježavanja dvadeset godina od smrti Gaje Petrovića.

Simpozij se sastojao od dvije sesije, dopodnevne i poslijepodnevne, u svakoj sa po dva izlagača, te uz uvode priređivača Srećka Puliga i jednu promociju knjige u sredini skupa.

Mišljenja smo kako je praxsis bila naša filozofska i znanstvena misao koja je, uz kasnije slovensko lakanovstvo, imala svjetsku relevanciju i odjek, te da ona svojim univerzalističkim stremljenjima, u najboljim djelima njenih najboljih predstavnika vidljivim i danas, nadilazi sadašnju otužnu ekonomsku, političku i kulturnu ‘ostavinsku raspravu’ između novonastalih država i njihovih ‘nacionalnih kultura’. Kao takva – zapamćena ponajviše kroz aktivnost časopisa Praxis, čiji je izdavač bilo Hrvatsko filozofsko društvo u Zagrebu, te kroz rad Korčulanske ljetne škole – ova misao sada je posebno reaktualizirana u krizom potaknutom zanimanju za marksističku misao, dogmatsku i nedogmatsku, stvaralačku i onu manje takvu, koja se budi širom svijeta. U trenutku kada smo i formalno dio EU, to je prilika da podsjetimo sebe, ali i tu Evropu, na ono živo u našoj kritičkoj filozofskoj i znanstvenoj baštini, čime možemo doprinjeti prevladavanju krize kapitalizma, koja nije samo naša, već je evropska, pa i svjetska.

Na prvom panelu – izlagači su bili Božidar Jakšić i Gracijano Kalebić – htjeli smo se pozabaviti nekima od osnovnih toposa Petrovićeve filozofije, kao što su preboljevanje metafizike, odgovornost intelektualca, pitanje o humanizmu, ali i nadilaženje razlikovanja ‘filozofskog’ i ‘znanstvenog’ Marxa. Marx raspravlja o ‘filozofskim’ pojmovima prakse, slobode, stvaralaštva, opredmećenja, postvarenja i otuđenja. Ali i o ‘ekonomskim’ pojmovima rada, vrijednosti, viška vrijednosti, novca i sl. Sva ta pitanja sažeta su i uzdignuta na viši nivo u Petrovićevoj osnovnoj intenciji mišljenja revolucije. S time da je ono u Gaje mišljeno kao općeljudska, a ne samo politička emancipacija čovjeka pojedinca, klase i ljudskog roda. Uvodničar Srećko Pulig govorio je o shvaćanju pojma kulture u praxisu.

Drugi okrugli stol – izlagači su bili Mislav Žitko i Rastko Močnik – usredotočio se, nakon uvodnih napomena Srećka Puliga, na problematiku nadilaženja sektorskog pristupa znanosti i filozofiji u neortodoksnom, stvaralačkom marksizmu praxisova kruga, te na njihovu kritiku nacionalizma. Iako su većinu suradnika u časopisu sačinjavali profesionalni filozofi i sociolozi, uz pokojeg politologa, teoretičara književnosti, pa i teologa, u najprodornijih mislilaca jasno se izražavala težnja za nadilaženjem disciplinarnog mišljenja uopće, pa i onoga koje susrećemo u povijesti filozofije i političke ekonomije. Za Milana Kangrgu bio je to, kroz rehabilitaciju pojma spekulacije, put prema istinskom povijesnom mišljenju, za Vanju Sutlića, pripadnika kruga u vrijeme zajedničkog formiranja, koji se poslije distancirao od Praxisa, to je bilo mišljenje novog. Gajo Petrović predlagao je i osmišljavao nadilaženje sveg dosadašnjeg marksizma u mišljenju revolucije. Ono što iz današnje perspektive čini ovu misao ponovo provokativnom jest njen svojedobni pokušaj nadilaženja podjele rada između filozofije, znanosti i politike, bez čega nije moguće doprijeti do revolucionarnih zaključaka i djelovanja, već ostajemo, u najboljem slučaju, zarobljenicima reformističkog i evolutivnog, ako već ne i retrogradnog, mišljenja.

Cilj nam je bio kroz izlaganja i suočenja, kako Petrovićevih suvremenika, tako i tumača njegova djela različitih generacija, doći do što raznovrsnije slike o današnjem životu i značenju njegovog opusa. Skup je ujedno bio i prilika da se kaže nešto o najnovijoj literaturi o Petroviću i časopisu Praxis. U sklopu te namjere predstavili smo zbornik Praxis; Društvena kritika i humanistički socijalizam u izdanju Rosa Luxemburg Stiftung (RLS), Beograd 2012. O knjizi su govoriti urednici Krunoslav Stojaković i Dragomir Olujić-Oluja.

Uvodno izlaganje

Srećko Pulig (Zagreb): Današnje značenje filozofije Gaje Petrovića i praxisa

Prošlo je 20 godina od smrti Gaje Petrovića (Karlovac 1927. – Zagreb 1993.), pa je to još jedna prilika da izvučemo njegovu misao iz ‘zaborava’, a ustvari iz mračnih općih i stručnih arhiva u koje su ga, kao i cijelu grupu praksis filozofa, pospremili brojni neprijatelji, ali i poneki prijatelji, pa i učenici. Ovu misao ne treba rehabilitirati, jer ona nikada – usprkos zabrani izlaženja časopisa ‘Praxis’ (1974. g.) i ukidanju Korčulanske ljetne škole (otprilike u isto vrijeme), a to su bila dva najznačajnija projekta, po kojima je i Gajo ostao upamćen – nije bila disidencijom u klasičnom smislu riječi. To smo napisali dok je još juriš ‘duhovne obnove’ na svim stranama želio naprosto izbrisati ovaj filozofski krug iz novih panteona nacionalnih filozofija. A njih su jedno vrijeme pokušali, dijelom i institucionalizirano, konstruirati i svima nam nametnuti.

Srećko Pulig je novinar, publicist, prevodilac, urednik Aktiva. Po obrazovanju profesor filozofije. Bavio se novinarstvom na Omladinskom radiju, u Arkzinu, Feralu, Zarezu, Slobodnoj Dalmaciji i drugdje. Sada u Novostima. Uvijek na neistraženoj razmeđi između novinarstva i političkog, civilnog i teorijskog aktivizma, voli vjerovati da je moguće stvarati praktične posljedice proizvodnjom ‘teorije za novine’.