Vesna Blanuša, Riječanka ličkih korijena, široj javnosti postala je poznatija kao zamjenica odmetnutom kandidatu SDSS-a za Sabor Mirku Raškoviću. Kako ova članica Glavnog odbora SDSS-a ocjenjuje događaje nakon izbora i kakvi su položaj i budućnost srpske zajednice, bile su teme o kojima smo razgovarali s ovom diplomiranom tekstilnom inženjerkom.
Je li postojala realna šansa da u nekom času stvarno i postanete saborska zastupnica? Po usmenom sporazumu s Raškovićem, koji je trebao biti potpisan na dan njegovog famoznog odlaska predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, vi ste trebali ući u Sabor umjesto njega?
Kako su se događaji oko samih kandidatura odvijali nenadano odjednom je postalo sve moguće, pa tako i mogućnost da zaista postanem saborska zastupnica. Gospodin Rašković je obnašao dužnost dožupana Šibensko-kninske županije što je nespojivo s dužnošću saborskog zastupnika i sve je vodilo tome da prepusti meni mjesto u Saboru u prvoj polovici mandata. Naravno, treba naglasiti da je mandat bio njegov, pa tako i njegovo pravo da o tome odluči, naravno u dogovoru s vrhom stranke.
Što se tiče razbijanja stranke, uvijek će se naći pojedinci ega daleko većeg od njih samih, koji su se spremni prodati za svoje interese. Mi u Rijeci se suočavamo s pokušajima razbijanja jedinstva srpskih institucija već par godina
Što se to dogodilo, koliko poznajete Raškovića, kako je on postao kandidat za Sabor, zar vrh stranke nije ništa znao o njemu?
Gospodin Rašković je bio moj stranački kolega i moje poznavanje njega se na to i svodi. Ostavljao je dojam sposobnog lokalnog vođe koji čvrsto drži konce u svojim rukama, uživa povjerenje i poštovanje svojih bliskih suradnika. Mislim da je i vrh stranke imao o njemu slično mišljenje i da se ničim u to vrijeme nije moglo naslutiti da bi se mogao dogoditi takav preokret. Ja živim i djelujem u sredini gdje je SDP čvrsto na vlasti i svjesna sam toga da bez suradnje i dogovora s njima naše djelovanje nema pozitivnih rezultata, pa s te pozicije mogu razumjeti obavezu održavanja što boljih odnosa g. Raškovića s HDZ-om koji je na vlasti na području njegove županije. Mi smo, htjeli to prihvatiti ili ne, manjina i ne možemo doći na vlast, ali kroz nekakve dogovore i ustupke s onima koji su na vlasti možemo participirati u njoj i to je jedini način da za pripadnike naše zajednice nešto i učinimo. Što se događalo u Kninu i Zagrebu zaista ne znam, ali po mom osobnom mišljenju Rašković je imao određenih obaveza prema HDZ-u koje nadilaze čisto poslovnu suradnju na nivou suživota Srba i Hrvata u Kninu. Što je to i u kolikom obimu nije na meni da sudim. Za to u Republici Hrvatskoj postoje institucije koje se time trebaju baviti. Tokom ovih posljednjih 25-26 godina sam naučila da ništa ne mora biti onako kako je prezentirano javnosti pa neću niti sada početi vjerovati raznim napisima. Ako jeste surađivao s nekim i bio skriveni igrač tokom rata zašto nije tu mirovinu ostvario 1996., a ne 2006. godine? Osuditi nekoga i prozvati za takvo djelovanje nije nimalo bezazleno ni za njega niti za njegovu porodicu i nitko bez sigurnih podataka i dokaza to ne bi smio raditi. A ja sigurno ne bih sada bila u koži g. Raškovića. Oni za koje se izložio i srušio svoj ugled i godine teškog rada, pustili su ga niz rijeku da se sam snalazi. Sumnjam da je njegov postupak bio vrijedan svega. Ono što kao članica SDSS-a imam pravo da zamjerim g. Raškoviću je oduzimanje mandata stranci, jer to za sobom vuče daleko veće posljedice za rezultate i uspješnost djelovanja naših predstavnika u Saboru. Tri mandata koja smo do sada imali su ipak bili nekakva respektabilna pozicija za pregovore, a tu su Klub vijećnika i sve ostalo što gubitak jednog mandata vuče za sobom. Bez obzira na različite stavove trebalo je poštivati odluke vrha stranke.
Neuspjeh razbijača
Svojim postupkom on vas je eliminirao iz bilo kakve mogućnosti da uđete u Sabor. Da li se kao ostali koji su glasali za SDSS osjećate prevarenom?
Istina je da je on svojim postupkom meni uskratio bilo kakvu mogućnost da uđem u Sabor i normalno da je ljudski biti razočaran, osjetiti se prevareno i izdano. Ljudi te poistovjećuju s g. Raškovićem i sve što ne mogu reći njemu smatraju da imaju pravo istresti tebi. Ali ja im ne zamjeram. Potrebno je strašno puno truda i rada da bi se steklo nečije povjerenje, a samo trenutak nepažnje ili nestrpljenja da ga se izgubi. Ono što je na mene ostavilo daleko veći trag je loša reakcija pojedinaca koje sam izuzetno cijenila na moju kandidaturu tokom predizborne kampanje, kao i nakon izbora, kao i pozitivna reakcija ljudi koje nisam poznavala dovoljno dobro. Činjenica je da političko djelovanje svakog pojedinca, a pogotovo pripadnika srpske zajednice nije njegovo privatno pravo te da za svaki postupak i izgovorenu riječ odgovara ljudima koji su mu dali povjerenje.
Kako ocjenjujete rezultat SDSS-a na izborima i što mislite tko je rukovodio postupcima razbijanja stranke? Je li pokušaj razbijanja ostavio traga, jer nešto slično događalo se u Rijeci i Primorsko goranskoj županiji i još nekim sredinama?
Rezultat SDSS-a je očekivano dobar. Izbor naša tri kandidata je po tko zna koji put dokaz da ljudi prepoznaju naše nadljudske napore u rješavanju nagomilanih problema s kojima se susreću Srbi u Hrvatskoj. I to nagrađuju! Bez obzira na konstantne pokušaje razbijanja. Ovaj događaj s g. Raškovićem je na trenutak zasjenio naš uspjeh, ali trebalo bi naći način da se ispravi nepravda prema našim biračima i da nam se naš mandat vrati. Jer smo ga mi zasluženo osvojili. Ne g. Rašković već SDSS. A što se tiče razbijanja, uvijek će se naći pojedinci ega daleko većeg od njih samih, koji su se spremni prodati za svoje interese. Mi u Rijeci se suočavamo s pokušajima razbijanja jedinstva srpskih institucija već par godina. Ovi izbori su konačno iznjedrili ono što smo mi opravdano sumnjali, a što su svi dočekivali sa skepsom. Izlazak Siniše Ljubojevića i Srđana Milakovića iz stranke pred same izbore i njihova kandidatura za Sabor su konačno prokazali i pojedince iz naše županije koji su sustavno radili na stvaranju paralelne mreže za razbijanje ojačanog političkog djelovanja SDSS-a, pa su počeli sa Prosvjetom, manjinskim vjećima, a na kraju i kandidaturama za Sabor. Rezultati izbora su pokazali da naši birači nisu naivni i da svaki ‘uspjeh razbijača’ može biti samo slučajan i kratkotrajan. Prave vrijednosti se uvijek na kraju prepoznaju. Scenarij pišu oni kojima smetaju jake srpske institucije u Hrvatskoj i on je u svim dijelovima države isti, bez obzira radi li se o Vukovaru ili Rijeci. One kojima je cilj razbijanje imaju sličnosti samo u jednom, a strašno puno međusobnih razlika koje su samo trenutno potisnute u drugi plan. I zato oni ne mogu uspjeti.
Kako je došlo do kandidature za Sabor?
Što se tiče kandidature za zamjenicu kandidata za Sabor mogu reći da je to bio jedan, za mene povoljan splet okolnosti. Naime, na Glavnom odboru stranke smo donijeli odluku o regionalnoj podjeli kod predlaganja kandidata, čime bi zastupljenost na državnom nivou bila ravnomjerno raspoređena. Tako sam bila predložena za zamjenicu kandidata tzv. primorske Hrvatske ispred Istarske i Primorsko-goranske županije. Iskreno, nisam očekivala veliku podršku svojih kolegica i kolega u Glavnom odboru, s obzirom da se ne poznamo dovoljno, a i dolazim iz županije gdje je djelovanje SDSS-a ograničeno i u sjeni izrazito aktivnog djelovanja pripadnika naše zajednice u redovima nekih drugih stranaka. SDSS u gradu Rijeci jeste dio koalicije okupljene oko SDP-a i to se na lokalnim izborima pokazalo vrlo produktivno, ali kada su u pitanju parlamentarni izbori, situacija se drastično mijenja. Pripadnici srpske zajednice u PGŽ-u se teško odlučuju uzeti manjinski listić i iskoristiti svoje pravo da izaberu svoja tri predstavnika koja će ih zastupati u Saboru. Osim toga povoljna je bila i potreba zastupljenosti ženske kvote kod kandidatura, mada nas to kao manjinske predstavnike nije obavezivalo. Sigurno da u redovima SDSS-a ima izuzetno sposobnih i možda zaslužnijih žena od mene, ali sreća je ovaj put bila na mojoj strani. Kod samog glasanja su vjerovatno prevagnuli moji duboki lički korijeni i moja česta prisutnost na području Donjeg Lapca.
Koga podržati?
Kakve ste sve funkcije obavljali i obavljate u zajednici?
Oni pojedinci koji se odluče aktivirati u Srpskoj zajednici ne mogu ostati samo na određenom području djelovanja, već se postepeno uključe u sve što se dotiče njihove zajednice, bilo na kulturnom ili političkom polju, tako da niti ja nisam izuzetak. Dugi niz godina sam bila aktivna u Prosvjeti, u Zajednici Srba, i u manjinskim vijećima, Što je neminovno dovelo do toga da se i politički angažiram nakon osnivanja SDSS-a u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Trenutno sam predsjednica GO SDSS-a Rijeka i Aktiva žena SDSS-a PGŽ-a te članica Glavnog odbora stranke. Podpredsjednica sam VSNM-a Grada Bakra i članica VSNM-a u županiji.
Na žalost nismo u poziciji da biramo s kim bi htjeli, a s kim ne bi surađivali. Da bi riješili bar nešto od nagomilanih problema Srba u Hrvatskoj prisiljeni smo dati podršku onima na vlasti i pokušati participirati u njoj
Hoće li srpska zajednica dati podršku novoj vladi?
Položaj Srba u Republici Hrvatskoj je krajnje težak i to se nije puno promijenilo posljednjih godina. Problemi s kojima se susrećemo su i dalje ogromni, od onih svima poznatih kao što je pitanje ćiriličnog pisma i dvopismenih ploča, do onih o kojima se manje priča i koje pogađaju uglavnom urbane sredine, a to je tiha asimilacija, gotovo neprimjetno stapanje u većinski narod, do onih standardnih u povratničkim sredinama kao što su stambeno zbrinjavanje, reguliranje mirovina i staža u razdoblju od 1991. do 1995., elektrifikacije srpskih sela, škola na srpskom jeziku i pismu i svega ostalog s čime se naši zastupnici u Saboru bore uporno već godinama, nekad uspješno, nekad manje uspješno, ali sigurno ne svojom nezalaganjem. Već sam spomenula potrebu za bliskom suradnjom sa strankama na vlasti na lokalnom nivou i ona se može potpuno precrtati i na državni. Na žalost nismo u poziciji da biramo s kim bi htjeli, a s kim ne bi surađivali. Da bi riješili bar nešto od nagomilanih problema Srba u Hrvatskoj prisiljeni smo dati podršku onima na vlasti i pokušati participirati u njoj.
Što predstoji zajednici u budućnosti?
Teško je reći što nosi budućnost. Ekonomska situacija u državi ne ostavlja puno nade da će nam biti bolje. I naša djeca odlaze iz Hrvatske u potrazi za egzistencijom, i naša je demografska slika katastrofalna. Sve što se dešava u Hrvatskoj ostavlja duboki trag i na nama. A pored toga su tu problemi koje osjećamo mi kao pripadnici srpske zajednice. Sigurno je jedino da će naši saborski zastupnici učiniti sve što je u njihovoj moći i u zakonskim okvirima da nam tu budućnost olakšaju.
