Veterani Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i dalje će imati pravo koristiti ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ ukoliko je riječ o posebnim prigodama. Nošenje petokrake moglo bi pak biti sankcionirano ako represivni organi zaključe da se tim simbolom krši Ustav. To je, najkraće rečeno, zaključak Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Godinu dana od uspostavljanja, tijelo koje broji 17 članova ove je srijede održalo posljednju sjednicu. Na njoj je formaliziran dokument u dva dijela – prvi se tiče općenitih opisa sporne tematike, a drugi prijedloga zakonskih rješenja – koji će biti predan Vladi na daljnje usvajanje. Budući da je riječ o neobvezujućem dokumentu, Vlada može, ali ne treba prihvatiti sugestije.
Vijeće navodi da se treba pomiriti s realnošću i uvažiti ‘pravo dijela hrvatskih branitelja na poštivanje vojnih insignija sa spornim pozdravom’
Bez obzira na to, rad spomenutog tijela u kolektivnoj svijesti trebao bi ostati upamćen prvenstveno zbog prijedloga da se (djelomično) ozakoni ustaški pozdrav i (djelomično) zabrani zvijezda petokraka. Iako je predsjednik Vijeća Zvonko Kusić na konferenciji za medije ustvrdio da ‘nije bilo značajnih prijepora’, Novosti su kroz razgovor s nekolicinom članova Vijeća doznale da su pravne sugestije do zadnjega dana mijenjane i prepravljane kako bi ponajprije zadovoljile apetite revizionističke desnice. Tomu svjedoči činjenica da je u zadnji tren u dokument unesen eksplicitni prijedlog Vladi da u posebnim slučajevima zabrani javnu manifestaciju simbola antifašizma, poput uzvika ‘Smrt fašizmu – sloboda narodu’ ili crvenu petokraku. Sve do utorka, naime, zabrana je bila predložena samo za ‘jednoznačenjske’ simbole fašizma, osim kad ih koriste postrojbe HOS-a, dok su prvi simboli podvedeni pod ‘višeznačenjske’ insignije koje imaju pozitivnu, antifašističku i negativnu, komunističku konotaciju.
Dan prije zaključenja rada Vijeća Novosti su dobile uvid u dokument. Njegov sadržaj s jedne strane ide k institucionaliziranju historijskog revizionizma, a s druge u potpunosti opravdava kritike dijela javnosti prema kojima je Vijeće osnovano prvenstveno kako bi na koncu ispunilo želje HDZ-a da se ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ legitimira i ostane na obilježjima postrojbi HOS-a. Jer malo se s čime može usporediti ono što su pravnici u Vijeću smislili kako bi iz prijedloga zabrane izuzeli grb i druge insignije HOS-a. Nakon što je ispravno zaključilo da zadnjih 25 godina postoji ‘službena tolerancija’ državnih vlasti prema ‘očito neustavnoj’ ustaškoj krilatici u sklopu HOS-a – uspoređujući taj fenomen sa ‘službenom tolerancijom’ Turske prema mučenju – Vijeće u dokumentu navodi da se treba pomiriti s takvom realnošću i uvažiti ‘pravo dijela hrvatskih branitelja na poštivanje vojnih insignija sa spornim pozdravom’.
Pod egidom ‘nužnosti uravnoteživanja javnog interesa’, izrađivači ovoga dokumenta predlažu Vladi da ne uspostavi obavezu uklanjanja spornog pozdrava s oznaka HOS-a, dok bi se njegovo buduće korištenje moglo vezati ‘uz događanja na kojima se odaje poštovanje braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku boreći se pod tim insignijama’. Kovanica koju su pravnici, predvođeni Jasnom Omejec, koristili da opišu dvostruko tumačenje jednoznačnog uzvika jest ‘tolerancija neustavne prakse’. Razgrne li se taj eufemizam, ostaje ogoljena spoznaja da su pravnici, povjesničari, kustosi, medicinari i bivša predsjednica Ustavnog suda predložili izvršnoj vlasti kršenje Ustava u slučaju HOS-a. Pogleda li se ovaj prijedlog malo bolje, ispostavlja se da su ugledni reprezentanti građanskoga društva zapravo parafirali dozvolu za toleriranje fašizma u javnom prostoru. Kad se tome doda i sitnopolitički aspekt, jasno je da je u praksi potvrđena teza premijera Andreja Plenkovića o ‘dvostrukoj konotaciji’ i ‘delikatnosti’ ustaškog uzvika.
Doslovno zadnjeg dana u dokumentu je osvanula i rečenica da uzvik ‘Smrt fašizmu’ te isticanje petokrake i drugih simbola antifašizma ‘nije neprihvatljivo izričito zabraniti’
Nisu, međutim, probrani eksperti stali samo na udovoljavanju političkih apetita izvršne vlasti. U nizu skandaloznih ‘pravnih tumačenja’ najskandaloznije je ipak rezervirano za način na koji predlažu da se ozakoni ‘Za dom spremni’. Iako je protivan ustavnim odredbama – što samo Vijeće konstatira u više navrata – to tijelo do utorka je inzistiralo da se fašistički usklik regulira putem Zakona o pravima hrvatskih branitelja. ‘Vijeće ne smatra neprihvatljivom dopunu Zakona o pravima hrvatskih branitelja propisivanjem iznimke koja se odnosi na striktno ograničenu pravnu mogućnost javne uporabe ustaškog pozdrava zbog okolnosti vezanih uz Domovinski rat’, stajalo je u preporuci Vijeća koju posjeduju Novosti. Međutim, u zadnjoj verziji koja je nastala u srijedu, na dan predstavljanja zaključaka Vijeća, iz prijedloga je izbačen taj dio. Umjesto njega je predloženo da se ‘propisima kojima se uređuju prava hrvatskih branitelja’ odrede iznimke u kojima je moguće koristiti HOS-ovo ustaško znakovlje.
Kad bi Vlada prihvatila ovakve sugestije, to bi značilo da se ZDS, koji je kriminaliziran u Kaznenom zakonu, legalizira kroz neke druge akte. Tako bi simbol ustaškog pokreta de facto bio odobren, premda u Ustavu piše da je Hrvatska nastala (i) nasuprot NDH te na Domovinskom ratu. HOS je, suprotno tome, nastao u skladu i po uzoru na NDH pa sada, nakon četvrt stoljeća, postoji vjerojatnost da njegovi simboli konačno postanu do kraja normalizirani. To znači da je pravomoćno osuđeni za gospodarski kriminal, otvoreni filoustaša i ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a Marko Skejo dobio blagoslov (i) s akademske razine da, koristeći HOS-ov grb u odobrenim ‘događajima’, u isto vrijeme veliča zasade fašizma i neovisne Hrvatske.
U zaključcima i sugestijama Vijeća nema nikakvih konkretnih opisa ‘događaja’ na kojima bi se mogle koristiti HOS-ove oznake, pa se takva odluka prepušta izvršnoj vlasti. Je li taj ‘događaj’ i obljetnica ‘Oluje’, na kojoj svake godine četa HOS-ovih crnokošuljaša, kao legitimnih sudionika Domovinskog rata, defilira Kninom ili je ‘događaj’ tek komemoriranje palih suboraca, uz postavljanje nove ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu? Prijedlozi Vijeća doveli bi do izvjesne dodatne reustašizacije javnog prostora. Bi li veteranske organizacije HOS-a, kojima su sudovi odbijali registraciju zbog spornog pozdrava pozivajući se na odluke Ustavnog suda, sada uspješno mogle ponoviti zahtjev?
Nije, međutim, ovo tijelo samo legitimiralo onu plenkovićevsku ‘delikatnost’ jedne te iste fašističke simbolike. Dok s jedne strane amenuje javnu uporabu ‘jednoznačenjskog simbola’ kroz propise kojima se uređuju prava hrvatskih branitelja, Vijeće je na mala vrata sugeriralo mogućnost zabrane ‘višeznačenjskih simbola’ poput petokrake. U utorak, doslovno zadnji dan prije planiranog donošenja zaključka, u dokumentu koji potpisuje Jasna Omejec, bivša predsjednica Ustavnog suda, osvanula je i rečenica da javnu uporabu uzvika ‘Smrt fašizmu – sloboda narodu’, isticanja petokrake i drugih simbola antifašizma ‘nije neprihvatljivo izričito zabraniti ako se tom uporabom, odnosno korištenjem krše ljudska prava poticanjem na uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti suprotno članku 39. Ustava’. Tumačenje zabrane korištenja petokrake i drugih antifašističkih simbola prepušteno je, dakako, zakonodavcu i izvršnoj vlasti, koji bi odlučivali u kojim situacijama se međunarodni simbol radničkog pokreta pretvara u zloslutnog pokazatelja nepatvorene mržnje.
Kad smo zamolili jednog člana Vijeća da nam komentira prijedloge, sarkastično nam je odgovorio: ‘Još je dokument i dobro ispao s obzirom na to što su zadnjih godinu dana predlagali kolege u Vijeću. S jedne strane, pojedini članovi htjeli su legitimirati ustaški pozdrav, a s druge učiniti sve da se u potpunosti zabrani petokraka u javnom prostoru.’
Fokus tih pojedinaca bio je na pojedinim metama. Pored imena Josipa Broza Tita, čije su micanje s javnih površina priželjkivali pojedinci poput povjesničara Ante Nazora, najveći trud uložen je u potpunu zabranu crvene petokrake, oko čega je do kraja najglasniji bio rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić. Nije puno pomoglo što su protivnici te zamisli ukazivali na evropsku pravnu praksu, prema kojoj taj simbol do danas reprezentira borbu za pravedno društvo i radnički pokret; kao kontraargument je upregnut primjer Mađarske, gdje se zadnjih godina pod ravnanjem Viktora Orbana provode agresivni revizionizam i fašizacija društva, pa tako i zabrana ovoga simbola.
- Dođemo, primjerice, na neki trg i tamo jedna osoba nosi ustaško ‘U’, a druga crvenu zvijezdu. Jedna se hapsi, a druga slobodno hoda. Kako je to moguće? - zapitao se drugi član Vijeća.
Ne čudi stoga da je iz istih krugova dolazio prijedlog da bi najbolje bilo kad bi se ‘Za dom spremni’ mogao koristiti samo u obilježju HOS-a, a petokraka samo kad se obilježavaju važni antifašistički datumi. S obzirom na završni prijedlog, njihove sugestije djelomično su i usvojene. Ipak, malo je tko u Vijeću uistinu zadovoljan.
- Iskreno, ostao sam zatečen takvim razvojem situacije - ističe naš izvor iz Vijeća.
- Neću podržavati nikakve zabrane. Neka se takvo znakovlje najoštrije osuđuje, ali ne može se država na ovaj način, preko leđa nekakvog tijela, rješavati odgovornosti za bujanje revizionizma. Ne treba vam vijeće da biste kao vlast osudili fašistički režim. Umjesto toga, smisao ovoga tijela, barem sam mislio tako, trebalo je biti poticanje empatije za ljudska stradanja, bez obzira na režime, uz prijedloge za edukaciju i istraživanja, kao i jasne distinkcije između fašizma i komunizma. Nikakve zabrane neće tu pomoći - kaže nam jedan član, ističući da gotovo do zadnjeg dana nisu znali detalje.
Njegov kolega dodaje da je bio spreman podržati ono što mu je izloženo prošlog ponedjeljka, ali da se već u utorak predomislio jer je toga dana dobio drugačiji dokument, uključujući i citiranu rečenicu o mogućnosti zabrane petokrake. Do zadnjih promjena došlo je nakon pritiska desno orijentiranih članova Vijeća, nezadovoljnih statusom crvene zvijezde. Verzija u kojoj je otvoren prostor za takav scenarij ono je što smo opisali u prvome dijelu teksta. Drugi, znatno opširniji dio, koji se bavi terminologijom, zgotovljen je još koncem prošle godine. Iako nam je nekolicina članova Vijeća potvrdila da je oko toga sadržaja bilo najmanje razmirica, čak i djelomični uvid u ovaj materijal otkriva niz spornih detalja.
Autori tako od početka negiraju namjeru izjednačavanja komunizma i fašizma, ali u nastavku rade upravo na tome, ulažući puno više energije u diskreditaciju ‘jugoslavenskog komunističkog totalitarizma’ od fašističkog kontrapunkta. Navedimo tek da pored niza spornih definicija i termina kojima opisuje i iskrivljuje historijat ustaštva, fašizma, komunizma i socijalizma na ovim prostorima, autorski kolektiv u jednom dijelu teksta kaže da teror nad današnjom stvarnošću i vrijednostima antifašizma vrši ‘neprijateljski savez’ neofašističkih i parafašističkih te neokomunističkih i projugoslavenskih agitatora.
Međutim, u stvarnosti gotovo da ne postoji pojedinac, a kamoli parlamentarna partija, koja u hrvatskom javnom prostoru promovira (neo)komunizam, dok su liberali i nacionalisti iz SDP-a od njega odustali još prije četvrt stoljeća. Filoustaštvo je s druge strane itekako živo. Iako posebno lažan, smiješan i nadasve glup, citirani pasus o ‘neprijateljskom savezu’ samo je još jedan doprinos izmišljanju tobožnjih proizvođača netrpeljivosti u Hrvatskoj. Taj huškački zadatak marno i sustavno u stvarnosti obavljaju upravo ugledni članovi srednje struje, među kojima su i pojedini autori analiziranog dokumenta. Tomu svjedoči i jedna od teza u tekstu, prema kojoj se antifašizam često koristi kao ‘negacija odnosno kriminalizacija hrvatske državnosti i neovisnosti izborene u Domovinskom ratu’, što je precizan opis retorike koja se upotrebljava u hajkama na pojedine javne osobe – najčešće ‘neokomuniste’ ili ‘projugoslavene’.
Opisani sadržaj, kao i način na koji je završen rad Vijeća, samo potpuno neupućenima može predstavljati iznenađenje. Plenković ga je osnovao da bi s Vlade maknuo odgovornost za ustaški pozdrav u Jasenovcu, a sada je njime otvorio put za legalizaciju ustaštva i za daljnju institucionalizaciju revizionizma.
