Sudac istrage zagrebačkog Županijskog suda Zoran Luburić prihvatio je u srijedu prijedlog Državnog odvjetništva i odredio pritvaranje, trenutno nedostupnog, Ivice Todorića, ali je odbio zahtjev da se pritvori i dvanaestero njegovih donedavnih suradnika iz donedavnog vrha koncerna Agrokor, uključujući i sinove Antu i Ivana, te dvoje ljudi iz upravo ugašene hrvatske podružnice međunarodne revizorske kuće Baker Tilly. Todorić i ostali osumnjičeni su za kaznena djela koja se ugrubo mogu svesti na ‘zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju’: to je formulacija iza koje se skriva sumnja u prevaru investitora i kreditora Agrokora desetogodišnjim kontinuiranim lažiranjem financijskih bilanci, koje su frizirane tako da zavedu vlasnike kapitala nasušno potrebnog Todoriću za megalomansko poslovno širenje te da vlasniku Agrokora omoguće izvlačenje vreća novca na ime nepostojećih dividendi, a za uspostavu grofovskog životnog stila pripadnika dinastije i za poduzimanje mutnih financijskih operacija čiji je smisao bio u učvršćenju Todorićevog vlasničkog položaja u kompaniji i gomilanju njegovog privatnog bogatstva.
Premijer ima veze s potpredsjednicom Vlade Martinom Dalić i njezinim upornim odbijanjem da kaže tko je sve sudjelovao u pisanju Lex Agrokora, tko je sve znao da se zakon piše i što će u njemu biti napisano
Nakon odluke o određivanju istražnog pritvora Ivicu Todoriću, doneseno je sudsko rješenje o pokretanju istrage, ali do pravomoćnosti tog rješenja proći će najmanje nekoliko dana, s obzirom na žalbene rokove. Kad budete držali u rukama ovaj broj Novosti, znat ćete je li se Ivica Todorić, umjesto za Remetinec, definitivno odlučio za obranu iz londonskog egzila i osporavanje izručenja Hrvatskoj, uz pomoć odvjetnika specijaliziranih za takve slučajeve. Znat ćete, također, kakvim će se sve argumentima poslužiti HDZ da trajno uguši parlamentarnu istragu o nastanku, nezdravom rastu i krahu Agrokora.
Dogodilo se dakle ono što se očekivalo već tjednima i što nikoga nije iznenadilo, ono o čemu smo, uostalom, na ovom mjestu pisali prije dva tjedna, kad je SDP ostvario malu političku pobjedu privoljevši HDZ na osnivanje saborskog istražnog povjerenstva o Todorićevoj kompaniji: ‘Druga je stvar što će se ta pobjeda pokazati besmislenom, jer je HDZ, po svemu sudeći, pristupio pregovorima o pokretanju parlamentarne istrage s figom u džepu: u toj stranci se živo nadaju da će Državno odvjetništvo iz faze izvida u Agrokoru ubrzo prijeći u fazu otvaranja istražnih radnji protiv Ivice Todorića i drugih, a prema nekim tumačenjima, DORH-ovo pokretanje istrage predstavljalo bi ulazak u prostor ‘sudbenog postupka’, koji po zastarjelom Zakonu o istražnim povjerenstvima automatski isključuje mogućnost parlamentarne istrage. Čak i ako bude osnovana, nije mudro očekivati da će komisija za istraživanje Agrokora daleko odmaknuti u svom radu.’
Čim je u ponedjeljak počela policijsko-tužiteljska akcija, premijer Andrej Plenković iznio je svoje viđenje sudbine saborske komisije nakon što bude izdano pravomoćno sudsko rješenje o pokretanju državno odvjetničke istrage protiv trojice Todorića i suosumnjičenika, a isto je dva dana prije premijera učinio i predsjednik Sabora Gordan Jandroković: HDZ, naravno, smatra da je formalno pokretanje kaznene istrage nepremostivi zakonski razlog za obustavu parlamentarnog istraživanja – jer ‘sudbeni postupak’, po njima i dijelu pravnih stručnjaka, počinje u trenutku kad sudac pravomoćno pokrene istragu – premda su i Plenković i Jandroković u svojim izjavama ostavili ponešto prostora za pregovore s opozicijom o tom pitanju.
Plenković ima veze s time što Agrokorovi poslovni pokazatelji tonu pod Ramljakovom prinudnom upravom i što još uvijek, šest mjeseci poslije, nema ni okvirnog plana poslovne budućnosti koncerna ili njegovih dijelova
- HDZ, naravno, nikako ne bi htio da profunkcionira istražno povjerenstvo u Saboru, jer HDZ-u naprosto ne može ići u prilog čeprkanje po Todorićevim političkim sponzorima unatrag dvadeset godina, dok bi ozbiljnije istraživanje postupaka Martine Dalić i Ante Ramljaka prije i poslije donošenja posebnog zakona o Agrokoru moglo HDZ-u nanijeti i konkretnu štetu. Istražno povjerenstvo moglo bi se pretvoriti u pozornicu oporbenih napada na izvanrednog upravitelja Ramljaka i na državno upravljanje Agrokorom, a to Plenkoviću najmanje treba - kaže naš sugovornik blizak vladajućoj koaliciji.
- S druge strane Plenković želi izbjeći stvaranje javnog dojma da HDZ nešto skriva i da se boji nečega u vezi s Todorićem i Agrokorom, no u tome će teško uspjeti ako onemogući političku istragu o toj firmi. Pritom mu poprilično odmaže izjava glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana da Državnom odvjetništvu ne bi smetala politička istraga o Agrokoru - dodaje.
Andreju Plenkoviću i njegovoj stranci politička istraga u Saboru neprihvatljiva je ponajprije zbog davanja u ruke opoziciji i medijima – doduše, slaboj opoziciji i nejakim medijima – relativno moćnog alata za propitivanje okolnosti nastanka Lex Agrokora i poteza koje je nakon toga vukao povjerenik Ramljak. Tek potom i tek uzgred HDZ ne želi parlamentarno povjerenstvo zbog opasnosti od raskrinkavanja pojedinosti HDZ-ovog dvadesetogodišnjeg učešća u narastanju Todorićevog imperija: Plenković lako može dokazati da nema veze s tom prošlošću, iz koje se vjerojatno i ne može iskopati mnogo više od onog što se već zna ili što se naslućuje, a njega, premijera, zanima samo čistoća vlastitog političkog lika i djela. Premijer, međutim, itekako ima veze s potpredsjednicom Vlade Martinom Dalić i njezinim upornim odbijanjem da kaže tko je sve sudjelovao u pisanju Lex Agrokora, tko je sve znao da se zakon piše i što će u njemu biti napisano, i kad je tko znao da se zakon piše. Itekako ima veze s Antom Ramljakom koji se, po vlastitom priznanju, prije donošenja zakona sastajao s ljudima iz američkog strvinarskog fonda Knighthead: još uvijek nisu poznati kriteriji koji su Knightheadu omogućili da dobije pravo roll-up kreditiranja Agrokora u iznosu od najmanje 150 milijuna eura. Premijer itekako ima veze sa sudskom pljenidbom Agrokorove imovine u Srbiji i Bosni i Hercegovini u korist ruske Sberbanke, kao što je izravno povezan s međunarodnim pravnim procesima protiv Hrvatske koji su pokrenuti ili će biti pokrenuti zbog Lex Agrokora. Itekako ima veze sa znanjem i neznanjem ministra financija Zdravka Marića, nekoć člana uprave Todorićevog koncerna: Plenković je, uostalom, razvrgnuo koaliciju s Mostom zbog obrane tog ministra kontaminiranog neobranjivim sukobom interesa i neobjašnjivim zatvaranjem očiju pred Agrokorovim financijskim nevoljama, za koje je morao znati najkasnije potkraj prošle godine. Itekako ima veze s HBOR-ovim kreditom Agrokoru teškim gotovo 50 milijuna eura i isplaćenim u siječnju ove godine. Itekako ima veze s time što Agrokorovi poslovni pokazatelji tonu pod Ramljakovom prinudnom upravom i što još uvijek, šest mjeseci poslije, nema ni okvirnog plana poslovne budućnosti koncerna ili njegovih dijelova.
Ova količina neugodnih pitanja sasvim je dovoljna da HDZ spriječi rad parlamentarne komisije i da time bude završen razvučeni prvi čin privredno-političke drame započete u veljači ili najkasnije u ožujku ove godine, kad je krenuo ciklus razgovora o Todorićevim financijskim nedaćama i o tome kako bi država mogla pomoći da se spriječi bankrot imperija čiji je stvoritelj i vlasnik računao da je prevelik da bi ga država, tko god bio na vlasti, ostavila na cjedilu, bez dotoka svježih kreditnih milijuna iz državne banke za obnovu i razvoj, i bez dodatnog kreiranja poreznog sistema u njegovu korist. Na kraju prvog čina, Todorić je, nakon propalog pokušaja da zastraši vlast svojim dosadnjikavo-frazerskim objavama na blogu, došao do klasične obrambene poze hrvatskih moćnika kad se nađu na pravosudnoj vjetrometini: to je poza žrtve politički motiviranog i montiranog kaznenog postupka. To je zadnje utočište svih koji su do jučer čvrsto vjerovali u svoju nedodirljivost, a vjerojatno i kakav-takav argument u eventualnom izbjegavanju izručenja Hrvatskoj, državi koja se u proteklih četvrt stoljeća svojski potrudila da taj argument – i pred svijetom i u domaćoj javnosti – dobije na uvjerljivosti.
Ivica Todorić i u drugom i u svim ostalim činovima nastavit će sebe prikazivati žrtvom montiranog procesa, jer nema što drugo, dok će se javnost jedno vrijeme zabavljati financijskim bombastičnostima i pikanterijama što će curiti iz istrage te izvještajima iz Remetinca i(li) Londona, a zatim će sve skupa skrenuti u sferu tužiteljsko-odvjetničkog nadmudrivanja, sferu financijskih vještačenja, knjigovodstvenih objašnjenja i složenih transakcija u kompliciranom pravnom kontekstu, dakle sferu uglavnom nerazumljivu i utoliko nezanimljivu svim hrvatskim građanima, osim onima koji su osobno i profesionalno uključeni u taj postupak. I tako najmanje godinu dana, odnosno dok Državno odvjetništvo ne bude moralo donijeti odluku o podizanju optužnice, a zatim, najvjerojatnije, sudska trakavica do čijeg će pravomoćnog okončanja, u optimističnoj varijanti, proći nekoliko ljeta. Sve već viđeno, uključujući i strategiju Državnog odvjetništva da na početku postupka obuhvati širok krug osumnjičenika relativno načelnim optužbama, pa da se onda nada pokajnicima, novim dokazima i proširenjima istrage.
Andrej Plenković pak suočit će se do srpnja iduće godine – do isteka maksimalnog mandata izvanredne uprave, to jest do svršetka drugog čina – s posljedicama odluke da svoju političku sudbinu veže uz Agrokor, a u toj se kompaniji idućih mjeseci ne može događati ništa dobro i pozitivno. Domalo nikoga više neće zanimati ni Ivica Todorić, ni njegova centralna uloga u rasturanju vlastitog koncerna, ni njegove financijske ekshibicije i neukusne životne ekscentričnosti, ali premijer Plenković neće iščeznuti iz fokusa javnosti: on će u idućih devet mjeseci morati dokazati da je Lex Agrokor bio ispravan potez i da su ministrica Dalić i povjerenik Ramljak bili pravi ljudi za tu operaciju, a to se sad čini kao nemoguća misija.
