Vlada Andreja Plenkovića ljulja se drugi put u proteklih šest mjeseci zbog Agrokora. Prvi potres izazvan je izbacivanjem Mosta iz vladajuće koalicije, a u povodu slaganja Bože Petrova i njegovih sljedbenika sa SDP-ovom inicijativom da se smijeni ministra financija Zdravka Marića, nekoć člana uprave Agrokora: Marić i Vlada preživjeli su tada zahvaljujući jednom opozicijskom glasu manjka, a taj glas pripada Tomislavu Sauchi, bivšem SDP-ovcu i bivšem šefu kabineta premijera Zorana Milanovića. SDP je sad prikupio potpise za pokretanje procesa opoziva cijele Vlade, no gotovo svi smatraju da će i ta inicijativa doživjeti neuspjeh, premda se do samog glasanja o tome ipak može zbiti svašta, s obzirom na vrlo tanku HDZ-ovu zastupničku većinu. Parlamentarni manevri, u koje spada i HDZ-ovo panično bježanje od istražnog povjerenstva o Agrokoru, samo su jedan element komplicirane i razgranate priče s brojnim zainteresiranim akterima: u nastavku ovoga teksta izložit ćemo pozicije desetero ljudi čije akcije i interesi ponajviše utječu na događaje u čijem je ishodištu kriza Todorićevog koncerna.
Ante Ramljak
Djelovanje Vladinog izvanrednog povjerenika u Agrokoru glavni je razlog HDZ-ove opstrukcije parlamentarnog istražnog povjerenstva koje traži SDP i ostatak opozicije. Mnogi dosadašnji Ramljakovi potezi obavijeni su tajnovitošću i prožeti kontradiktornostima i nelogičnostima, ali vrhunac je zasad otkriće Jutarnjeg lista da je povjerenik potpisao Ugovor o najstarijem zajmu, odnosno o tzv. roll-up kreditu, sa skupinom kreditora iz financijskog sektora koje predvodi američki Knighthead Capital Management, i u ugovoru odredbu prema kojoj bi njegova, Ramljakova, smjena sa sadašnje funkcije otvorila mogućnost kreditorima da smjesta naplate čitav kredit težak milijardu i šezdeset milijuna eura. Sve što je Ramljak imao reći na to jest da se kreditori ne moraju odlučiti za automatsku naplatu, jer će im možda odgovarati i netko drugi na njegovom mjestu. Povjerenika bi, da nije ničeg drugog, trebalo smijeniti zbog ovog pokušaja vađenja, ali tko bi se to usudio napraviti kad prijeti kazna od milijardu eura.
Jasno je da je Ramljak bio u kontaktu s ljudima iz fonda Knighthead i prije nego što je imenovan za povjerenika, dok je fond za otprilike četvrtinu ili petinu vrijednosti kupovao Agrokorove obveznice. Također je sudjelovao u pisanju financijskog dijela Lex Agrokora
Jasno je dakle da je Ramljak pogodovao Knightheadu, i to ne samo zato što je roll-up model sam po sebi izazivanje neravnopravnosti među vjerovnicima. Bio je u kontaktu s ljudima iz tog fonda i prije nego što je imenovan za povjerenika, odnosno dok je fond za otprilike četvrtinu ili petinu vrijednosti kupovao Agrokorove obveznice, odnosno dok je Ramljak, po vlastitom priznanju, sudjelovao u pisanju financijskog dijela Lex Agrokora. Roll-up je promoviran u spasilački koncept tek kad se Knighthead domogao dovoljne količine jeftinih obveznica, koje je Agrokor onda kupio po nominalnoj vrijednosti u sklopu namirenja starih tražbina a u zamjenu za novi kredit u istom iznosu, pri čemu je iznos 200 milijuna eura. Taj novi kredit, međutim, ne predstavlja nikakav rizik za američki fond te za sve druge banke i fondove koji su u njemu sudjelovali, kako to žele predstaviti Ramljak i Plenković: oni su naplatu osigurali stavljanjem šape na dotad neopterećene najvrjednije nekretnine i drugu imovinu koncerna.
Zašto je Ramljak uopće zadužio Agrokor za milijardu i šezdeset milijuna eura, kad je kompaniji trebalo najviše oko 250 milijuna za uspostavu tekuće likvidnosti i pripremu sezone? Zašto je za svog pravnog savjetnika i, uz konzultanta Alastaira Beveridgea iz Alix Partnersa, za svog glavnog operativca uzeo zagrebačkog odvjetnika Tina Doličkog, koji se na prvoj sjednici privremenog vjerovničkog vijeća pojavio u ime Knightheada, da bi već na drugoj sjednici zastupao izvanrednog povjerenika? Kolike je provizije Agrokor platio agentima posljednjeg kreditnog zaduženja i koliko bi te provizije bile manje da kredit nije iznosio više od milijardu eura, nego da se zaustavio na realno potrebnih 250 milijuna?
Ante Ramljak, kao ni njegovi politički pokrovitelji, ne odgovara na ova konkretna pitanja, a ima ih još mnogo, jer mu zasad tako može biti. Moglo je biti i Todoriću, ali nije moglo vječno potrajati.
Martina Dalić
Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva najprije je uključila Ramljaka u pisanje Lex Agrokora, zatim ga Plenkoviću prodala kao najbolje rješenje za izvanrednog povjerenika, a na koncu ga za ruku dovela na njegovo novo radno mjesto. Nakon toga, Martina Dalić infantilno ne želi odgovoriti na pitanje tko je još, osim Ramljaka, sudjelovao u pisanju namjenskog zakona o Agrokoru. Je li na tome radilo zagrebačko Odvjetničko društvo Šavorić koje je prije toga zastupalo rusku banku VTB, a zatim radilo i za prinudnog upravitelja Ramljaka? Je li u taj posao bila uključena konzultantska kuća Inter Capital iz Zagreba koja je istovremeno trgovala dionicama Agrokorovih tvrtki na burzi? Ono što zbunjuje i brine u slučaju potpredsjednice Dalić jest njezino čvrsto uvjerenje da će te podatke moći skrivati dovijeka, kao što misli da će se moći dovijeka praviti slijepom i gluhom kad je riječ o postupcima Ante Ramljaka.
Andrej Plenković
Predsjednik Vlade, koji Ramljakom upravlja preko potpredsjednice Dalić, ili možda Dalić i Ramljak upravljaju predsjednikom Vlade kad je riječ o Agrokoru, reagirao je na objavu povjerenikovog ugovora s Knightheadom rečenicom da je to najbolje što je Vlada mogla dobiti u tom trenutku i u tim okolnostima, a to je skandalozna izjava, te da Vladi nikakav ugovor ne može oduzeti zakonsko pravo da smijeni Ramljaka. To je točno, ali prešutio je da bi takva odluka pružila mogućnost roll-up kreditorima da smjesta naplate kredit u punom iznosu, a to je, rekosmo, milijardu i šezdeset milijuna eura. Umjesto da se pozabavi povjerenikovim i potpredsjedničinim podzemnim kombinacijama, premijer se odlučio za aktivnu obranu demagogijom i maglovitim objavama da su spašene desetine tisuća radnih mjesta u koncernu i njegovim dobavljačima, što će se do kraja procesa pokazati vrlo upitnim, da je alternativa Lex Agrokoru i Ramljaku bio stečaj i propast svega, što je netočno jer stečajni postupak ne mora značiti i propast, ali mora značiti ravnopravnost vjerovnika, i da se nalazimo ‘u hibridnom medijskom ratu u kojem sudjeluje mnogo aktera’, što postaje razumljivo tek u kontekstu hrvatskog traženja europske zaštite od ruskog informacijskog rata, ali je i dalje sasvim nejasno o čemu se, ustvari, konkretno radi.
Kad se, najkasnije do srpnja iduće godine, postigne kakva-takva nagodba Agrokora i njegovih vjerovnika, Knighthead i ostali roll-up kreditori najvjerojatnije će postati novi vlasnici koncerna i naći će kupca za dvadesetak relativno zdravih kompanija
Andrej Plenković naprosto želi svako novinarsko ili opozicijsko propitivanje državnog upravljanja Agrokorom izmjestiti u sferu političke neodgovornosti, nerazumijevanja konteksta i antidržavne zavjere. To je najbolji argument u prilog sumnjama o mutnim poslovima aktualne Agrokorove uprave i političkih im sponzora.
MN: Thomas A. Wagner
Prvi čovjek američkog investicijskog fonda Knighthead, fonda koji nazivaju strvinarskim jer se obrušava na jeftine obveznice i dionice posrnulih kompanija, zapravo je čovjek koji je, zahvaljujući Anti Ramljaku i Martini Dalić, pa samim tim i Andreju Plenkoviću, došao u poziciju da u svojim rukama ima sadašnjost i budućnost Agrokora. Knighthead je do te pozicije došao kupovinom Agrokorovih diskontiranih obveznica – po 20-25 posto nominalne vrijednosti – da bi potom Agrokor isplatio te obveznice po nominalnoj cijeni, a Knighthead se zatim pojavio kao najkrupniji među davateljima novog superseniorskog kredita. Kad se, najkasnije do srpnja iduće godine, postigne kakva-takva nagodba Agrokora i njegovih vjerovnika, Knighthead i ostali roll-up kreditori najvjerojatnije će postati novi vlasnici koncerna i tražit će i sigurno naći kupca za dvadesetak relativno zdravih i perspektivnih kompanija, koliko će ih ostati u sastavu koncerna. A trebalo je dakle samo riskirati i kupovati Agrokorove obveznice kad ih nitko nije htio, kažu glorifikatori slobodnog tržišta, ne obazirući se na činjenice koje govore da za uspjeh operacije nije bio presudan genijalni poslovni instinkt nego da se radilo o daleko prozaičnijim pojavama.
Ivica Todorić
Dojučerašnji svemoćni gazda i tajni ili polujavni vjerovnik mnogih nekoć ili i danas utjecajnih Hrvata, sad je lice s Interpolove tjeralice i autor blogerskih zapisa, koji su više neka vrsta ostrašćenih komentara na činjenice koje su otkrili novinari nego iznošenje dosad nepoznatih argumenata u prilog paušalnim ocjenama o zločinačkom udruženju povezanom s Vladom koje mu je, na pravdi boga, otelo kompaniju. Ivici Todoriću, koji bi – prema nekim izvorima – prije mogao biti u Beogradu nego u Londonu, ne može biti od velike pomoći bilo kakvo otkriće o poslovima i motivima Ante Ramljaka i njegove družine, jer to ni u kojem slučaju njega ne oslobađa odgovornosti za financijske manipulacije i prevare unatrag desetak godina, ali karta žrtve političkog progona jedino je što može potegnuti, makar time samo nanio štetu HDZ-u i Vladi. Todorić i njegovi blogovi javnosti će biti zanimljivi samo dok je on u bijegu: predaja ili hapšenje ubrzo bi cijelu stvar skrenuli na teren teško razumljivih transakcija i operacija, što bi pogodovalo rastu interesa za trenutačni model upravljanja Agrokorom.
Dinko Cvitan
Glavni državni odvjetnik zasad je ispunio očekivanja vlasti kad je riječ o kaznenom progonu Ivice Todorića i njegovih donedavnih suradnika: Vlada je, uostalom, za tu istragu izdvojila izvanrednih pet milijuna kuna. Državno odvjetništvo podnijelo je prijedlog za pokretanje istrage Županijskom sudu u Zagrebu baš u pravom času, naime nakon što su HDZ i SDP u vezanoj trgovini izabrali trojicu sudaca Ustavnog suda i osnovali saborsko istražno povjerenstvo o Agrokoru. To je HDZ-u, sasvim očekivano, omogućilo da se pozove na prastari Zakon o istražnim povjerenstvima i da rješenje o provođenju istrage, čija se pravomoćnost inače još čeka, protumači razlogom za automatsku obustavu rada komisije o Agrokoru. No to je bio lakši dio Cvitanovog posla. Sad dolazi teži, u kojem je Državno odvjetništvo u dosadašnjim slučajevima bilo veoma neuspješno: pisanje suvisle optužnice koja će jednog dalekog dana rezultirati pravomoćnom osudom.
Davor Bernardić
SDP se odlučio za novi pokušaj rušenja Plenkovićeve vlade u parlamentu zbog otkrića Ramljakovog ugovora s roll-up kreditorima i zbog šutnje Martine Dalić o konkretnim pitanjima, a ta se odluka može relativno uvjerljivo i kritizirati i braniti: kritizirati zato što će u slučaju novog očekivanog neuspjeha Plenković vjerojatno dodatno ojačati, a braniti stoga što je, ustvari, riječ o jedinom načinu da se premijera izvede da pred javnošću objasni marifetluke svog povjerenika u Agrokoru i da se, ipak, malo pomuči oko smirivanja koalicijskih partnera. Bernardić, čini se, polako počinje shvaćati da je njegova jedina šansa u tome što je Plenković odlučio vezati svoju političku sudbinu uz razvoj situacije u Agrokoru i da se treba sasvim fokusirati na tu premijerovu i HDZ-ovu slabu točku, no sve što SDP poduzima i dalje je nedovoljno, neuvjerljivo i slabo argumentirano, čak i mimo nevolja koje predsjednik SDP-a ima s unutarstranačkim sukobima i nesnalaženjem.
Kolinda Grabar Kitarović
Nakon povratka iz službenog posjeta Rusiji i sastanka s Vladimirom Putinom, predsjednica Republike nedvosmisleno je stala uz opozicijski zahtjev da se u Saboru pokrene politička istraga o Agrokoru, bez obzira na pokretanje istrage Državnog odvjetništva. Plenković joj je na to uzvratio da je neupućena u slučaj, i to u istoj onoj izjavi u kojoj je spomenuo da smo izloženi hibridnom ratu, a rekosmo što to zapravo znači. Premijer je neskriveno bijesan na predsjednicu zbog ruskog soliranja i zbog uplitanja u temu Agrokora, ali nervoza mu može samo odmoći: Grabar Kitarović je, vođena željom da se donekle distancira od HDZ-a dvije godine uoči predsjedničkih izbora i još više osobnom osvetom premijeru za sva dosadašnja poniženja, a i tko zna čime još motivirana, nabasala na temu u kojoj joj Plenković ni kratkoročno ni na duže staze ne može parirati.
Herman Gref
Šef ruske Sberbanke, koja je Agrokor kreditirala s milijardu i sto milijuna eura, nadigran je u ovoj fazi raspleta krize u koncernu: na samom početku, Ramljak je odbacio uvjet Sberbanke da novo kreditiranje povuče za sobom i senioritet naplate kredita od 100 milijuna eura koji je Sberbanka dala Agrokoru u veljači, da bi zatim tu mogućnost – rečeni roll-up – otvorio za Knighthead i skupinu drugih kreditora iz financijskog miljea, a sad je na pomolu i odluka da se Sberbanci sasvim ponište potraživanja prema Agrokoru zato što je pokrenula sudske sporove u Londonu, Ljubljani, Sarajevu i Beogradu. Takav potez rezultirao bi novim tužbama Sberbanke protiv Republike Hrvatske, a ishod tih tužbi mogao bi pasti na teret državnog proračuna, to jest svih građana. Herman Gref zasad gubi, no do kraja utakmice ima još dugo, a Ramljak, Dalić i Plenković počeli su odavati znakove umora, slabosti i razdražljivosti.
Marica Vidaković
Prokuristica Kraša ovdje je važna zato što je zastupnica interesa velikih domaćih dobavljača, odnosno velikih – uglavnom Konzumovih – vjerovnika, premda su najvažniji među njima u međuvremenu prestali biti veliki vjerovnici, jer su im u jednoj mjeri isplaćene stare tražbine, no oni se ponašaju kao da se to nije dogodilo, jer su im isplate formalno provedene kao avansi. Vidaković ne vidi nikakav problem u Ramljakovim ugovorima i sukobima interesa, jer joj je jako stalo do nastavka skladnih odnosa s povjerenikom, do povlaštenijeg položaja među vjerovnicima i Konzumovim poslovnim partnerima te do realizacije plana po kojem bi se dobavljačima dug otpisao do najviše 15 posto, dok bi se banke i drugi financijski vjerovnici trebali oprostiti sa 60 ili 70 posto svojih tražbina. Ovo potonje argumentira se enormnom dosadašnjom zaradom banaka na kreditiranju Agrokora, dok su Kraš i ostale veće domaće firme s Todorićem poslovale valjda iz humanitarnih razloga.
