Mimohodom u organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u ponedjeljak navečer obilježena je 28. godišnjica sjećanja na genocid u Srebrenici. Hodalo se od Trga bana Jelačića do znamenitih zagrebačkih fontana. Zajedno su u koloni bili i stariji, i mladi i djeca, a uz njih veleposlanici Turske, Malezije i Češke, predstavnici ambasada Njemačke, Slovenije i BiH, članovi Gradske skupštine Grada Zagreba i bošnjačke zajednice – blizu dvjestotinjak ljudi.
Na košuljama i majicama isticao se srebrenički cvijet “Sjećanje“, kojim su bile prigodno osvijetljene i fontane, kao simbol borbe protiv genocida i masovnih stradanja od 13. do 19. srpnja 1995. godine u tom bosanskohercegovačkom gradu.Koloni su se spontano pridružili i ostali građani, među kojima je bilo i turista.- Iduće godine nadamo se nastavku organiziranog mimohoda. Uz podršku Grada Zagreba sjećanje na Srebrenicu održavamo već godinama, a mimohod smo organizirali po prvi put s čime smo jako zadovoljni. Pokazalo se da izaziva interes kod građana, i to ne samo naše nacionalne manjine, već i šire, što i jest cilj projekata koje radimo – kazao nam je Armin Hodžić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba.
Jedan od tih projekata je i konvoj “Da se nikad ne zaboravi“ mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja koji će ove godine u listopadu sedamnaestu godinu zaredom putovati od Zagreba ka Srebrenici.
- To je konvoj koji poziva mlade ljude, srednjoškolce i studente da se priključe, posjete Srebrenicu i na licu mjesta vide ono o čemu su čitali, gledali na televiziji ili slušali od drugih. Drugačije je tu katarzu doživjeti uživo, jer ona vas na neki način učini drugačijom osobom s drugačijim pogledom na svijet. Govorim iz svog osobnog, ali i iskustva razgovora s ljudima koji su bili dio konvoja – ističe Hodžić.
Našeg sugovornika pitamo što za njega predstavlja Dan sjećanja na srebreničke žrtve, više od osam tisuća Bošnjaka koje su likvidirali pripadnici srpske vojske.
- Kao netko tko je desetak puta boravio u Srebrenici i prijateljuje s Nedžadom Avdićem, čovjekom koji je kao 17-godišnjak preživio strijeljanje i koji je kasnije napisao knjigu, kao netko tko poznaje mnogo ljudi, koji su također moji prijatelji, naravno da ne mogu ostati ravnodušan na taj dan. Koliko god bio upoznat s cijelim događajem, i znanstveno i pisanjem, i projektima ovakve vrste, svake godine se dogodi da čujem novu priču ili sudbinu premda čovjek pomisli da je sve čuo i da sve već zna. I ove godine sam u Hrvatskom saboru na komemorativnom skupu čuo priču na koju nitko od stotinjak prisutnih nije ostao ravnodušan: ispovijest preživjelog iz srebereničkog genocida čije je jednogodišnje dijete preminulo od gladi ili pak čovjeka koji je svog mrtvog brata nosio 28 kilometara do slobodne teritorije jer je obećao svojoj majci da će barem dvojica od trojice braće doći do tamo. Osjećao je dužnost, makar i njegovo mrtvo tijelo donese do slobodne teritorije. To je iz današnje perspektive i sigurnosti koje uživamo, a i ja sam rođen poslije rata, gotovo nemoguće pojmiti. Zamislite takve sudbine i da se takvo što prije samo 28 godina dešavalo na našim prostorima – kaže Hodžić.
Upravo zbog tog nije floskula ponoviti da ovakva obilježavanja imaju za cilj da se srebrenička priča nikad nikome ne ponovi i da se žrtve ne zaborave.
