U okviru projekta "Nevidljive igračice: ženski sport na Trešnjevci", koji su proveli BLOK - Lokalna baza za osvježavanje kulture i Centar za kulturu Trešnjevka, a sufinanciran je sredstvima Grada Zagreba, na nogometnom stadionu u Kranjčevićevoj ulici nacrtan je mural "Nogomet narodu, nogomet ženama". Autorica murala je Ena Jurov, a uz nju su osmislile Ivana Perić i članice BLOK-a.
Prije njega Ena Jurov napravila je mural i na dvorani Kutija šibica, na kojem su oslikane zaboravljene trešnjevačke igračice i sportske radnice. "Iako ženskih sekcija u nogometnim kolektivima na Trešnjevci nije bilo, to ne znači da u njima nije bilo ženskoga rada, naročitog onog pozadinskog. Žene su i pionirke stadiona u Kranjčevićevoj - na njemu su prije sto godina utakmice igrale hazenašice Concordije, iste one koje su na Svjetskim igrama u Londonu 1934. osvojile prvu svjetsku titulu neke jugoslavenske sportske vrste u povijesti. Hazenašice su poticale i žensko igranje nogometa, u Zagrebu je 1938. osnovan Ženski loptački savez, ali je njihov prijedlog pravila organiziranja ženskog nogometa Ministarstva fizičkog odgoja odbilo s obrazloženjem da 'nogomet nije za žene'. Tek je 30-ak godina kasnije, početkom 1970-ih, došlo do ponovnog pokušaja ženskog organiziranog nogometa na ovim prostorima", ističu autorice, naglašavajući da je žena ju sportu oduvijek bilo, ali i da im se u sportu oduvijek branilo biti.
Ovim ih muralom simbolički žele upisati u prostor odsutnosti. S lijeva na desno tu su: najtrofejnija nogometašica Jugoslavije Maca Maradona, legenda Duge Rese i Zagreba, kojoj u ovoj zemlji još nema javnog priznanja, a ni zaslužene penzije.
Slijede jedna od najvećih nigerijskih, afričkih i svjetskih nogometašica svih vremena Asisat Oshoala, islanđanka Sara Björk Gunnarsdottir koja je francuski klub Lyon gonila po sudovima i natjerala da joj isplate plaće za koje je zakinuta dok je bila trudna, potom Sahar Khodayari, navijačica poznata kao "plava djevojka" (po bojama Esteghlala, teheranskog kluba za koji je navijala), koja je umrla 2019. godine. Khodayari se zapalila u strahu da će završiti u zatvoru jer je prerušena pokušala ući na stadion. Mjesec dana nakon njene smrti više od tri tisuće žena po prvi je puta nakon 40 godina zabrana prisustvovalo nogometnoj utakmici.
Tu je i američka nogometašica i sportska pionirka LGBTIQ aktivizma Megan Rapinoe, a do nje stoji Nadia Nadim, izbjeglica iz Afganistana koja je u Danskoj postala jedna od najboljih europskih nogometašica i kirurginja.
Poklič "nogomet narodu" čujemo sve češće, i na prvu zvuči progresivno - kao istraživanje povijesti koje se širi prema svim pričama i iskustvima i kao poziv na gradnju budućnosti u kojoj će biti sportske infrastrukture i vremena i mogućnosti za sve. Međutim, žene i u "nogometu narodu" često ispadnu sporedne, fusnote. Zato ovdje autorice podcrtavaju i ističu, kako sa zidova tako i preko usana - nogomet narodu, nogomet ženama!
