Slučaj ubojstva dvadesetpetogodišnjeg Tihomira Blagojevića na benzinskoj pumpi uz autocestu nedaleko od Nove Gradiške 28. aprila 1995. koje je prethodilo "Bljesku", završio je u Strasbourgu, na Europskom sudu za ljudska prava. Tihomirov otac Neđeljko Blagojević, nakon godina povlačenja po hrvatskim sudovima na kojima je tražio da mu država plati odštetu od 250.000 kuna zbog nekažnjenog ubojstva sina, podnio je tužbu protiv Hrvatske. Tvrdi da je Hrvatska prekršila europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i povrijedila mu pravo na pravično suđenje jer sudski postupci nisu bili pravedni. Također, smatra da su sudske odluke bile arbitrarne, odnosno nisu bile utemeljene na zakonskim propisima.

Neđeljko Blagojević godinama pokušava bezuspješno ostvariti pravdu za svog sina, brutalno ubijenog na dijelu autoceste Zagreb - Beograd koja je krajem 1994. godine bila otvorena po sporazumu sklopljenom između hrvatskih i krajiških vlasti, pod pritiskom međunarodne zajednice. Podsjetimo, 18-godišnji Hrvat Vlado Gavrić je pred svjedocima lovačkim nožem zaklao Tihomira Blagojevića samo zbog njegove nacionalnosti. Otvorena dionica autoceste između Novske i Nove Gradiške bila je mirotvorna točka na kojoj su se nakon četiri ratne godine razdvojenosti sastajale porodice sa srpske i hrvatske strane. Sigurnost u prometu trebali su održavati pripadnici UNCRO-a i zajedničke hrvatsko-srpske patrole. Međutim atmosfera je nerijetko bila napeta.

Prema sudskim spisima, Gavrić je policiji priznao da je "tražio Srbina da ga ubije" pa je danima obilazio parkiralište kraj benzinske pumpe gdje je prisluškivao razgovore prisutnih kako bi "mogao utvrditi da žrtva bude osoba srpske nacionalnosti, a ne da slučajno ubije nekog drugog". Ubojstvo Tihomira Blagojevića izazvalo je nerazmjernu osvetu grupe Srba koji su na istoj autocesti napali građane hrvatske nacionalnosti, troje ih ubili i teže ranili petero osoba. Nakon tih tragičnih događaja, autocesta je zatvorena i počela je ubrzana priprema za hrvatsku vojno-redarstvenu akciju "Bljesak" 1. maja.

Ubojica Vlado Gavrić odmah je uhapšen i ispitan, ali je pušten da se brani sa slobode. Županijski državni odvjetnik iz Požege optužio ga je poslije "Bljeska", 10. jula 1995. No prije nego što je suđenje započelo, 1998. pomilovao ga je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. U sudskim postupcima koje je otac Blagojević pokretao, između ostalog na temelju Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata, jednog od rijetkih dostupnih pravnih oružja u slučajevima kad su ubijene žrtve osobe srpske nacionalnosti, hrvatsko pravosuđe je bilo jedinstveno u stavu da je u pitanju bilo izolirano ubojstvo koje je počinila smanjeno uračunljiva osoba, kao i da ubojstvo nasumično odabranog Srbina nije politički motiviran teroristički čin. Uza sve to, otac Blagojević je još Republici Hrvatskoj ostao dužan 18.000 kuna sudskih troškova.

2020. godine i Ustavni sud riješio je tužbu Neđeljka Blagojevića tako da je potvrdio da država ne mora platiti odštetu i da nije odgovorna jer nije bio u pitanju teroristički čin. Iako su odbacili i Blagojevićevu tužbu u dijelu koji se odnosi na povredu prava na život, ustavni suci ipak su utvrdili da Tuđman nije smio pomilovati Gavrića jer "davanje oprosta ili pomilovanja za kazneno djelo ubojstva suprotno je obvezama države u pogledu zaštite prava na život".

No Tuđmanovo pomilovanje, iako ga je osporio, Ustavni sud je iskoristio kako bi ustvrdio da je Neđeljko Blagojević zakasnio s podnošenjem ustavne tužbe, navodeći da ju je u roku od 30 dana trebao podnijeti čim je za pomilovanje doznao, najkasnije tijekom postupka koji je pokrenuo 2006. Takvu odluku i rješenje Ustavnog suda potpisali su ustavni suci Miroslav Šeparović (predsjednik), Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović.

Troje ustavnih sudaca, Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec, nisu zauzeli stav većine i iznijeli su izdvojena mišljenja da je nekažnjavanje ubojice koji žrtvu nije poznavao i ubio ju je samo zato što je Srbin "čin koji i danas mora izazvati moralni užas, kad već ne pravni, kod svakog građana", da bi se "teško našao primjer iz prakse koji bolje odgovara zakonskoj definiciji terorizma, te da je neprepoznavanje terorizma od strane hrvatskih sudova krajnje opasno za zaštitu života u Hrvatskoj".

Nakon ovakve eskapade hrvatskog pravosuđa u slučaju nekažnjenog ubojstva Tihomira Blagojevića, bit će zanimljivo vidjeti očitovanje Hrvatske koje je zatražio Sud u Strasbourgu.