Vlasti u Bosni i Hercegovini na zahtjev Republike Srpske istražuju puno veći broj hrvatskih vojnika i časnika od 14 rukovodilaca akcije "Bljesak" zbog sumnji u ratne zločine koji su se odvijali u ljetnim mjesecima 1995. godine. Da je Banja Luka izvorište svih istražnih radnji, uključujući i one zbog kojih se zadnjih dana uzbunila hrvatska javnost, razvidno je iz odgovora ministra unutarnjih poslova RS-a Dragana Lukača koji je upućen zastupniku Skupštine RS-a Dušanu Beriću u prosincu 2016. Odgovarajući na upit što se poduzima oko zločina počinjenih na području općina "Novi Grad, Kostajnica i Kozarska Dubica (Bosanska Dubica, op. a.), kojom prilikom su ubijena 54 civila, među njima i djeca, uglavnom pješadijskim oružjem, i pričinjena šteta na te tri opštine oko 170 miliona maraka", ministar je naveo da su od 2006. do 2014. podnosili nekoliko izvješća Tužilaštvu BiH. U njima su osumnjičili 63 hrvatska vojnika i časnika, uključujući i rukovodioce akcije "Bljesak" koji se ovih dana spominju u hrvatskim medijima. Radi se o tri različite istrage: prva se odnosi na stradanja u akciji "Bljesak", druga na granatiranje 8. kolovoza 1995. na području Novog Grada, a treća na akciju "Drina 95", poznatu i kao "Una 95", koja se odvijala na području BiH u rujnu 1995., kada su hrvatske snage doživjele teške gubitke.
Prve kaznene prijave nastale su gotovo neposredno nakon "Bljeska", 30. svibnja 1995., u Službi javne bezbjednosti Kozarska Dubica u nadležnosti Vojnog tužilaštva Banja Luke
Prema dosadašnjim napisima, BiH je hrvatskoj strani poslala zamolbu za pravnu pomoć samo za "Bljesak", odnosno neposredne događaje u Bosanskog Dubici i Bosanskoj Gradišci. Do zaključenja teksta nismo uspjeli doznati jesu li hrvatskoj strani poslani dokumenti i za druge spomenute istrage, u kojima se 52 neimenovane osobe iz HV-a sumnjiče za ubojstvo više od sto civila i neselektivno granatiranje više tisuća civilnih objekata u susjednoj zemlji. Zasad, barem u medijima, nema ni spomena o tome da poslana dokumentacija tereti hrvatske zapovjednike za zločine koji su u akciji "Bljesak" počinjeni na području Hrvatske. No Novosti su pronašle novinske isječke iz 2007. o obavještavanju tamošnje javnosti da su iz Banja Luke, uz dio koji se odnosi na ratne događaje u Bosanskoj Gradišci, Tužiteljstvu BiH poslani i prikupljeni dokazi o zločinima koji su u sklopu akcije "Bljesak" počinjeni u Hrvatskoj.
Po aktualnim napisima u hrvatskim medijima, jedino su dakle sporne hrvatske aktivnosti na području BiH za vrijeme "Bljeska". U tome kontekstu, u odgovoru ministra Lukača vidi se i cjelokupna kronologija aktualnih optužbi na račun hrvatskih generala. Prve kaznene prijave za sporne događaje nastale su gotovo neposredno nakon "Bljeska", 30. svibnja 1995., u Službi javne bezbjednosti Kozarska Dubica u nadležnosti Vojnog tužilaštva Banja Luke. Prijavu je preuzelo Okružno tužilaštvo istog grada, a izvještaj je u studenom 2006. dostavljen Tužilaštvu BiH. U njemu je za zločine osumnjičeno 11 "identifikovanih visokih oficira hrvatske vojske u činu brigadira, admirala i generala bojnika". U tadašnjim vijestima u susjednoj zemlji prije 15 godina objavljena su neka od imena koja od prije nekoliko dana kolaju po hrvatskoj javnosti. Radilo se o Imri Agotiću, Petru Stipetiću, Marijanu Marekoviću, Luki Džanku, Ivanu Basarcu, Renatu Romiću, Željku Verkazu, Rudolfu Lokneru, Vladi Gavriću. Uz ta imena, hrvatski mediji ovih su dana još spomenuli Pavla Miljavca, Davora Domazeta, Mladena Markača, Vinka Vrbanca te zapovjednika topništva Stjepana Gašljevića.
Hrvatski zapovjednici u izvještaju su osumnjičeni da su na području "BiH – Republike Srpske, opštine Kozarska Dubica odnosno sela Donja Gradina, Ćuklinac, Draksenić, Demirovac i Međeđa počinili krivična djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva". Prema tom izvještaju, krivična djela su izvršena tako što su prijavljeni "dana 05. prosinca 1994. godine planirali i pripremili te dana 01., 02. i 06. svibnja 1995. godine, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije, naredili i izvršili vojnu akciju pod nazivom 'Bljesak', bezobzirno razarajući naselja ili sela, zgrada-kuća i pomoćnih objekata mještana". Desetorica časnika u izvještaju su se našla zato što "dosad nisu kaznili direktne počinioce", dok je jedanaesti prijavljeni brigadir "direktno komandujući artiljerijskim jedinicama naredio i izvršio granatiranje artiljerijskim oruđima pomenuta sela na području Kozarske Dubice naredivši da se ispali više hiljada projektila velike razorne moći iako je znao da se radi o području susjedne države, odnosno nebranjenom području bez vojnih objekata naseljenim isključivo civilnim stanovništvom, usled čega je došlo do pogibije dvoje civilnih lica i teškog ranjavanja jednog lica, dok je na civilnim objektima – kućama, pratećim objektima i stočnom fondu pričinjena velika materijalna šteta procenjena od strane oštećenih u iznosu od 1.500.000 KM".
Treći izvještaj podnesen 2006. protiv sedam pripadnika HV-a tvrdi da su 8. kolovoza 1995. granatiranjem ranili veći broj i ubili četiri civila u izbjegličkoj koloni u mjestu Svodna
Do generala Miljavca još su 2016. došle informacije o ovoj prijavi. "Rat nije balet, u ratu se gine", rekao je tom prilikom i dodao da se protiv njega i drugih časnika vodi istraga zbog ubojstva dvojice i ranjavanja jednog vojnika kod Bosanske Dubice. Prema citiranom izvješću iz banjalučke prijave, međutim, poginuli nisu bili vojnici, nego civili. Nije, k tome, bila riječ o nekoliko zalutalih projektila. Prema tvrdnjama u navedenoj istrazi, radilo se o više tisuća granata ispaljenih po civilnim objektima u susjednoj zemlji. General bojnik Luka Džanko, koji je također prijavljen, poručio je prije par dana da vojska nije ulazila u BiH i da su, štoviše, po njima Srbi tukli iz susjedne zemlje. Istraga iz Banja Luke sugerira pak da je tisuće granata iz Hrvatske razasuto po selima bez vojnih objekata.
Što se tiče Bosanske Gradiške, optužbe za zločine na tome području Centar javne bezbjednosti Banja Luka podnio je u rujnu 2007. godine Okružnom tužilaštvu. Izvještaj je to protiv devet osoba – zapovjednika "Bljeska" – i "drugih neidentifikovanih lica". U tadašnjim medijskim izvješćima nisu se spominjali detalji, no poznato je da je u jutarnjim satima 2. svibnja započelo granatiranje Bosanske Gradiške, kada su na susjedni teritorij uletjela i dva hrvatska aviona. Cjelodnevni napad rezultirao je, među ostalim, i ubijenom djecom koja se zovu Dajana i Nemanja Gojić, čiji su roditelji teško ranjeni, te smrću trogodišnje djevojčice Une Tadić. Zanimljivo je da se u ovom izvješću iz 2007., koje je iz Banja Luke proslijeđeno Tužilaštvu u Sarajevu, ne spominje samo Gradiška, već i kaznena odgovornost za zločine na hrvatskoj strani granice.
Banjalučki istražitelji optužili su "komandni sastav oružanih snaga Hrvatske" – od Agotića nadalje – i druge neposredne počinitelje da su izvodeći akciju "Bljesak" "planirali, pokrenuli, naredili, učinili i podstrekavali napade na civilno stanovništvo, naselja, osobe onesposobljene za borbu u oblasti zapadne Slavonije i opštine Gradiška". Zasad, međutim, hrvatska javnost nije dobila opširnije informacije od hrvatskog Ministarstva pravosuđa kojem su proslijeđeni dokumenti Tužiteljstva BiH. Ni u jednom medijskom izvješću, čak ni kod medija tradicionalno bliskih vlastima, ne spominje se odgovornost za zločine u samoj Hrvatskoj, već jedino u BiH. Riječ je, po onome što je dosad uspjelo procuriti u javnost, o opisanim događajima na području Gradiške i sela kod Bosanske Dubice.
Ni prije pet godina ministar unutarnjih poslova RS-a nije u svome odgovoru na zastupničko pitanje spominjao optužbe za aktivnosti u Hrvatskoj. No postoji, kako smo naveli, i izvješće vezano uz aktivnosti hrvatskih snaga u BiH krajem ljeta 1995. godine. Bosanska Dubica spominje se ovaj put uz Kostajnicu i Novi Grad, i u izvješću vezanom uz 18. i 19. rujna 1995., koje je MUP RS-a proslijedio u rujnu 2005. banjalučkom tužilaštvu, a ono Tužilaštvu BiH. Izvješće uključuje 45 pripadnika "hrvatske vojske raznih komandnih dužnosti i činova" zato što su "pripremili, naredili i izvršili vojnu akciju pod nazivom 'DRINA 95' kojom prilikom je ubijeno 101 lice od čega 80 civila, ranjeno 107 od čega 34 civila, dok su ostali poginuli i ranjeni bili pripadnici vojske i policije Republike Srpske". U izvješću se spominje da je na "područje Kozarske Dubice palo preko 4500 projektila velike razorne moći. Putna komunikacija Kozarska Dubica – Prijedor tokom izvlačenja civila neprestano je granatirana, pa je dolazilo do pogibije i ranjavanja stanovništva" te uništenja više od 1000 objekata koje čine "uglavnom porodične kuće, fabrike, trgovine, škole, bolnice, pošta, dječji vrtić, sportske dvorane koji u nikakvom slučaju nisu predstavljali legitimni vojni cilj". Navodi se šteta od pola milijarde konvertibilnih maraka u općini Kozarska Dubica.
To izvješće spominje pripadnike brigade "Gromovi", a ministar policije RS-a naglasio je i akciju pripadnika "Crnih mambi", koji su po njemu 18. rujna 1995. godine ušli u teritorij RS-a i proveli "brutalno ubijanje civila, upadajući u porodične kuće kojom prilikom je na zvjerski način zaklano, udavljeno i zapaljeno 26 civila, a ranjeno 19. Poginulo je 10 pripadnika VRS, a 44 ranjena, ubijena su 4 pripadnika civilne policije i 7 ranjeno".
Treći izvještaj koji je Tužilaštvu BiH podnesen 2006. godine protiv sedam neidentificiranih pripadnika Hrvatske vojske, uz dopunu 2014. godine, tvrdi da su 8. kolovoza 1995., dan poslije završetka "Oluje", u općini Novi Grad granatiranjem ranili veći broj i ubili četiri civila u izbjegličkoj koloni u mjestu Svodna. Ministar policije RS-a još je 2016. napomenuo da je "hrvatska avijacija povrijedila vazdušni prostor Republike Srpske – BiH, ušla u dubinu teritorije 15 km te izvršila bombardovanje i raketiranje mjesta Svodna i magistralnog puta Novi Grad – Prijedor kojom su se kretala izbjegla lica iz bivše RSK".
Svi navedeni slučajevi s optužbama za teške ratne zločine nad civilima proslijeđeni su prije 15 godina, gotovo u isto vrijeme, u Sarajevo. Je li se Sarajevo, mimo događaja u "Bljesku", obratilo Hrvatskoj sa zamolbom za preuzimanjem svih navedenih izvješća zasad nije poznato. Sudeći po izjavama pojedinaca iz hrvatske politike, ono što je pristiglo unaprijed je odbačeno kao politička provokacija. Tako je nastupio predsjednik Zoran Milanović, koji je odrješito poručio da od toga neće biti ništa. Pozvao se na odluku njegove vlade iz 2015. godine, prema kojoj hrvatsko pravosuđe neće postupati po molbama iz BiH ako one vrijeđaju "javni poredak ili drugi bitan državni interes". Nešto oprezniji bio je premijer Andrej Plenković. Ministarstvo će, prema njemu, procijeniti hoće li proslijediti dokumentaciju DORH-u koji bi trebao odlučiti o pokretanju istrage. Ako do toga dođe i ako DORH nakon proučavanja dokumentacije odbije podići optužnicu, onda je i istraga zauvijek zaključena prema međunarodnim pravnim postulatima.
Od samih začetaka, doduše, cijela priča nalikuje na neozbiljni igrokaz. Zašto je zamolba poslana baš sada, iako je prijava podnesena prije 15 godina? Prema jednoj od bizarnijih teorija, koja se pojavila u bh. medijima mimo standardnih teza o političkim obračunima Zagreba i Sarajeva, inicijativa je zapravo došla kao pokušaj spašavanja glavne tužiteljice Gordane Tadić, koja želi ostati na toj poziciji unatoč nepravomoćnom razrješenju zbog ozbiljne povrede službenih dužnosti. Hrvatica je, podržavaju je hrvatske boračke organizacije u BiH, a ovim potezom se želi prikazati kao "osoba koja beskompromisno istražuje čak i 'ratne zločine' matice Hrvatske čija je državljanka", napisao je jedan novinar.
Na hrvatskoj pak strani, uz izjave državnog vrha, mediji su tek prenijeli izjave skandaliziranih zapovjednika. A činilo se da je upravo ova storija možda bila zgodan povod za pokoji redak o tamnijoj strani operacije "Bljesak". Neki događaji tijekom i nakon ove akcije, neosporno važne za oslobođenje hrvatskih krajeva, nadilaze i užase zločina vezanih za "Oluju". Prema podacima Documente, u akciji je ubijeno gotovo 300 osoba srpske nacionalnosti, od čega su prema statistici hrvatske strane, koja barata brojkom od 160 (ekshumiranih) žrtava, gotovo polovica bili civili. Najpoznatiji slučajevi odvijali su se u selu Medari: tamo su hrvatski vojnici pobili 22 žena, djece, invalida i staraca. Masakr i ratni zločin nad 20 Srba desio se u selu Paklenica kraj Novske, ali i u brojnim drugim naseljima.
Razmjeri užasa najekstenzivnije su možda opisani u publikaciji koju je ugledna organizacija Fond za humanitarno pravo objavila 2002. godine. U izvještaju od 16 stranica citiraju se ljudi koji su preživjeli žestoko bombardiranje i snajperske metke u koloni od više stotina civila koja je uz asistiranje krajiškog 18. Vojnog korpusa 1. svibnja imala cilj domoći se mosta kod Gradiške. "Sve što se kretalo tim putem neprestano je zasipano ubojitim sredstvima i nije bilo mjesta gdje nije bilo ranjenih. Izvlačili smo ranjene, a neki su prenosili svoje mrtve", ispričao je FHP-u okučanski svećenik P. S., koji je obilazio skloništa obavještavajući ljude da je evakuacija u toku i da krenu prema Bosanskoj Gradiški. "U podnevnim satima 1. svibnja, u selu Bijela Stena, hrvatske su snage presjekle prolaz izbjeglicama iz Pakraca koje su bježale prema Bosni. Gađale su 'zoljama' autobuse i tom prilikom stradale su mnoge žene i djeca", ispričao je svećenik. "Vidio sam bar 50 leševa a nisam prošao čitavu kolonu", ispričao je jedan srpski vojnik Fondu. Drugi je pak dodao da je svako drugo vozilo koje se tu pokušalo probiti gađano snajperom ili zoljom. "Po koloni su stalno padale granate koje je pješadija HV-a navodila na ljude. Oko nas je bilo strašno puno uništenih automobila, leševa, traktora. Leševi su ležali po cesti, neki su bili u automobilima, na traktorima. Bilo je pobijene djece, žena, starijih ljudi, neki ljudi su bili bez dijelova tijela, bez ruku, nogu, glave", izjavio je. Za napad na kolonu ili bilo koji drugi zločin iz "Bljeska" nitko nije odgovarao. Srbija je 2012. Hrvatskoj proslijedila predkrivični postupak za Medare, ali zločin se i dalje istražuje.
