Parlamentarni izbori u Srbiji još nisu završeni. Birači iz sela Veliki Trnovac u općini Bujanovac u nedjelju će treći put izaći na birališta. Oba njihova prethodna glasanja poništena su zbog izbornih nepravilnosti. Iako je u Velikom Trnovcu tek 1.089 birača upisano u popis birača, dok oni regularno ne obave glasanje Republička izborna komisija ne može proglasiti službene rezultate izbora. Dogodilo se i da o rezultatu glasanja u Velikom Trnovcu ovisi hoće li jedan zastupnički mandat iz bujanovačke izborne jedinice pripasti Dačićevom SPS-u ili Koaliciji Albanaca doline. Nakon prvog glasanja mandat je pripao SPS-u, a poslije drugoga Koaliciji Albanaca doline.

Kako god izbori u Velikom Trnovcu završili ništa se suštinski u sastavu Narodne skupštine Srbije neće promijeniti. No bez njih se ne mogu proglasiti službeni rezultati izbora, ali ni konstituirati novi saziv parlamenta i izabrati vlada. Zakonski rokovi su takvi da bi se vrlo lako moglo dogoditi da se parlament formira početkom ljeta, a vlada izabere na njegovom kraju. U Srbiji se, međutim, nitko zbog toga ne sekira. Štoviše, gotovo svim glavnim srpskim političkim akterima odgovara to što su budući parlament i vlada na čekanju, a dosadašnji u tehničkom mandata. Jer i čitava je Srbija na čekanju.

Rat u Ukrajini potaracao je sve srpske predizborne priče, najave, obećanja, pa i dogovorene i potencijalne postizborne koalicije. Sve se to može okrenuti naglavačke, unatoč rezultatima izbora po kojima Aleksandar Vučić ostaje predsjednik države, a koalicija njegova SNS-a i Dačićeva SPS-a bez većih problema može opet formirati parlamentarnu većinu i izabrati vladu te formirati i beogradsku gradsku vlast. Srpske vlasti osudile su rusku agresiju na Ukrajinu i ugrožavanje njezina teritorijalnog integriteta, ali još uvijek se nisu priključile sankcijama koje su Rusiji uvele Europska unija i SAD. Zbog toga se svakoga dana peku na tihoj vatri jer iz Europske unije joj se sve otvorenije prijeti da će Srbija biti kažnjena ako ne uvede sankcije Rusiji, a Moskva procjenjuje hoće li joj opet ponuditi povoljniji ugovor o isporuci plina ili će ga komercijalizirati do iznosa koji bi srpsku ekonomiju bacio na koljena.

Srbija se zbog svog balansiranja oko rata u Ukrajini obrela u procijepu između već podignutog europskog čekića i ruskog energetskog nakovnja, a ovih dana je iz SAD-a dobila "nemoralnu ponudu" u kojoj joj se nudi da se uz američku pomoć izvuče iz tog procijepa. Za razliku od prijetećih poruka koje sve češće i glasnije dobija od većine članica EU-a i onih suptilnijih iz Rusije, američki ambasador u Beogradu Christopher Hill američku je ponudu, u intervjuu Politici, srpskim vlastima i javnosti servirao s porukom "evo, mi vam ovo nudimo, a vi odlučiti što vam je raditi".

Već u prvom odgovoru u razgovoru za Politiku, ambasador Hill sažeo je suštinu američkih stavova i ocjena o Srbiji i njezinoj budućnosti. Hill kaže: "Ne postoji bolji način da se opiše Srbija nego da se kaže da je to evropska zemlja. Za razliku od prošlosti kada se u Srbiji mislilo da postoji treći put, da Srbija nije ni Istok ni Zapad, da je nekako posebna, da ide svojim putem, sada većina Srba misli da postoje pravi put i pogrešan put i želi da izabere pravi put. U životu morate da pravite izbore, i ovo je takav trenutak. Postoji samo jedan put, a to je Zapad, to je Evropska unija. Morate da odlučite da li hoćete da imate samodovoljnu vojsku, da kupujete oružje iz različitih zemalja ili da se pridružite kolektivnoj odbrani. To treba Srbi da odluče, a ja mislim da i jesu odlučili da im je budućnost na Zapadu, a ne na nekom nedefinisanom Istoku. Sve ovo govorim i na osnovu onoga što čujem svakog dana od ljudi, ali i na osnovu izjava predsednika Vučića. Kad je reč o promenama, vidim i mnogo mladih ljudi koji rade u visokim tehnologijama u Srbiji i daleko više američkog biznisa ovde, ali sam i razočaran što problem Kosova još postoji."

Kad govori o Ahilovoj peti srpske politike, o Kosovu, Hill ne poseže za grubim riječima, iako ne dvoji da je Kosovo samostalna i suverena država. Ipak se toga ne drži kao pijan plota, nego u prvi plan gura pregovore o normalizaciji srpsko-kosovskih odnosa

Amabasador Hill dakle odmah udara u glavu pa predlaže i posredno nudi Srbiji da se pridruži NATO-u. U nastavku intervjua redom nudi američku pomoć u bržem pristupanju u članstvo Europskoj uniji, u diversifikaciji plinskih i naftnih dobavnih pravaca, u transformaciji na zelenu energiju, ali "tu je i nuklearna energija, za koju mislim da je treba dodatno podržati". Najveća je novost ipak Hillovo nagovaranje Srbije da se priključi NATO savezu. Pritom to radi u rukavicama pa kaže: "Srbija, kao i Švedska i Finska, treba da odluči šta je najbolje za nju. Treba da odluči da li će i dalje da kupuje jednu vrstu naoružanja iz Kine, drugu iz Rusije, treću iz Francuske, da li je sve to kompatibilno. Nisam stručnjak za vojna pitanja, ali jedno znam: kad kupujete oružje, postarajte se da može da se uklopi u jedinstvenu celinu. U vojsci je sve u interoperabilnosti, kako sve može da funkcioniše i da bude efikasno. Neke zemlje bolje proizvode jednu stvar, druge drugu, ali sarađuju, deo su istog saveza i sve je posvećeno cilju kolektivne odbrane i bezbednosti. Da li Srbija može to sama da postigne aktivnom diplomatijom s obe strane? Ako se oslanjate samo na diplomatiju, a vidite nerazumnost ruske politike prema Ukrajini, da li vaše diplomate mogu da se nose s tim u sledećih 200 godina? Ne znam. Na Srbiji je da odgovori."

I kad govori o Ahilovoj peti srpske politike, o Kosovu, Hill ne poseže za grubim riječima, iako ne dvoji da je Kosovo samostalna i suverena država. Ipak se toga ne drži kao pijan plota, već u prvi plan gura pregovore o normalizaciji srpsko-kosovskih odnosa, pa kaže: "Kada je reč o Kosovu i Srbiji, to su susedske zemlje, Srbi žive na Kosovu i ima mnogo toga na Kosovu što je važno Srbiji. Dobri susedi to moraju da reše. Pravi način je dijalog koji se odvija posredstvom EU-a i pregovori u Briselu. Verujem da svi elementi moraju biti na pregovaračkom stolu, ne možete reći o ovome hoću da pričam, ali neću o ovome. Još ne vidim predanost strana tome." Uspješan ishod briselskih pregovora Beograda i Prištine za Hilla je "po definiciji sporazum, normalizacija ekonomske saradnje, da se srpska zajednica oseća bezbednom na Kosovu, da obe strane podržavaju uspeh druge strane i, konačno, da razumeju da će biti susedi još dugo i da je bolje imati dobre odnose".

Dok Srbija čeka kraj parlamentarnih izbora i početak konstituiranja novog parlamenta i izbor nove vlade, ali i ishod rata u Ukrajini, Christopher Hill joj je dobacio dodatne prijedloge za razmišljanje. Umjesto uvođenja sankcija Rusiji koje se nametnulo kao udarna postizborna tema oko koje se vrte i svi razgovori o sastavljanju nove parlamentarne većine i izbora buduće vlade, američki ambasador je kao ključnu temu za razmišljanje Srbiji na stol stavio članstvo u NATO-u, uvjeravajući je da nema kamo nego da krene stopama Finske i Švedske i dosadašnju neutralnost zamijeni sustavom euroatlantske kolektivne obrane i sigurnosti, a sve ostalo potom će gotovo samo po sebi doći.