Svirepu likvidaciju nevjenčane supruge Nizame Hećimović, koju je prije ubojstva krvnički pretukao pred desetomjesečnom bebom, pomahnitali je ubojica Nermin Sulejmanović prenosio uživo na Instagramu, što je pratilo oko 15 hiljada gledatelja. "Evo, da vidite kako izgleda ubojstvo uživo", poručio je tijekom prenosa, prije no što će iz neposredne blizine ispaliti metak u ženu.

Policija će kasnije sačiniti spisak od preko 40 osoba koje su navijački podržavale i ohrabrivale ubojicu, u realnom vremenu. Snimak je, da užas bude veći, satima bio dostupan na ovoj društvenoj mreži, dok ga administratori Mete napokon nisu sklonili na zahtjev policije Federacije BiH. Policija je, također, saopćila da je snimak ponovo počeo kružiti internetom te da je njihov Odsjek za cyber kriminal već započeo evidentiranje osoba koje su na društvenim mrežama podržavali i veličali čin ubojstva i ubojicu.

Pored Nizame, Sulejmanović je u gradu, vozeći se autom od jedne do druge lokacije, ubio oca i sina Cengiza i Denisa Ondera, pritom teško ranivši Harisu Onder, njihovu majku i suprugu. U jednom trenutku je čak, obliven krvlju, svratio do prodavnice sportske i lovačke opreme kako bi nabavio još municije, umjesto koje mu je prisebni trgovac Hasan Jašarević podvalio ćorke, vjerovatno spriječivši još i veću tragediju.

Nesretna Nizama Hećimović je sedmicu ranije, u noći s 3. na 4. augusta, prijavila svog nevjenčanog supruga policiji zbog nasilja, te se nakon toga sakrila kod tetke na selu. Međutim, gradačačka sutkinja Lejla Numanović nasilniku svejedno na osnovu policijske zabilješke nije izrekla mjere zabrane prilaska i uhođenja. Navodno, tvrde iz gradačačkog suda, nije bilo osnova za takvo što, budući da Nizama iz straha nije htjela svjedočiti o prijetnjama koje je primala od nasilnog partnera.

U Bosni i Hercegovini je 16. august proglašen danom žalosti, ali ne na razini države, već samo na razinama entiteta. Nažalost, čak ni ovakav slučaj nije mogao proći bez politizacije

U izjavi koju je objavio Avaz, Nizama Hećimović je navela kako je pretučena 3. jula oko 19.30 u Sulejmanovićevoj obiteljskoj kući zbog, kako je navela, neukusne hrane. "Nermin se žalio na hranu da mu nije ukusna", izjavila je.

"Kao nevjenčana supruga želim koristiti blagodati zakona, ne želim davati izjavu o navedenom događaju koji sam prijavila dana 4. jula, ali želim da se mom nevjenčanom suprugu izreknu mjere zabrane prilaska meni, uznemiravanja, dok se situacija oko našeg djeteta ne riješi putem nadležnih institucija, a ja više ne želim živjeti sa Sulejmanović Nerminom. Izašla sam iz njegove kuće s djetetom, a imajući u vidu da je Nermin nasilna osoba, prijetio je pozivima da se vratim što prije i da će me naći gdje god se nalazim, tako da se ja bojim njegovog prisustva. To je sve što imam izjaviti", napisala je tada Nizama.

Predsjednica Suda u Gradačcu Slobodanka Kojić stala je u zaštitu svoje sutkinje, svaljujući sve na policiju, koja, prema njenim riječima, u službenoj zabilješci "nije navela detalje nasilja", propustivši da sačini zapis povreda i dešavanja koje je iznijela Nizama Hećimović. "Bilješka kakvu su poslali iz policije ne može se prihvatiti kao dokaz", objasnila je sutkinja Kojić, koja je i sama poznavala Sulejmanovića odranije, budući da mu je sudila kao sutkinja u periodu između 2006. i 2009., kada mu je odredila i mjeru pritvora.

Mediji u Bosni i Hercegovini spekuliraju informacijom da je ubojici zapravo iz policije i dojavljena lokacija na kojoj se krila Nizama posljednjih sedam dana, ali ti navodi nisu potvrđeni. Ministar unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona Hajrudin Mehanović naveo je kasnije kako Sulejmanovićev ubilački pohod nije bio nasumičan, već da se radi o unaprijed isplaniranim likvidacijama.

"Porodično nasilje zadnji put je dokumentirano prije mjesec dana u PS Gradačac, kada nije naložena mjera zabrane pristupa porodici jer je žena bojeći za sebe, povukla izjavu na sudu i sud nije prosudio da joj je život ugrožen pa nije odredio mjere", pojasnio je Mehanović, naglasivši da je u pitanju sistemska greška koju neko mora otkloniti.

"Često policiju pitaju, da kažem žargonski, zašto ste lice tog kalibra držali na ulici? Je li ga policija nezakonito trebala držati u zatvoru? Zna se ko prijavljuje, ko procesuira i ko osuđuje. Prenosom zločina uživo dobili smo potencijalno bogzna koliko sličnih likova koji su željni pet minuta slave i spremni rizikovati svoje i tuđe živote", rekao je Mehanović.

Slučaj pomahnitalog ubojice iz Gradačca pokrenuo je lavinu prosvjeda širom Bosne i Hercegovine, računajući tu i prosvjede na koje je pozvala gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, unatoč činjenici da u redovima stranke koju predstavlja (SDP) također postoje osobe osumnjičene za nasilje u porodici, poput kantonalnog ministra kulture i sporta Kenana Magode. U međuvremenu, nadležne službe bilježe porast prijava domaćeg nasilja, i to ne samo od žrtava nasilja, već i od građana koji se žele informirati na koji način mogu prijaviti saznanja o nasilju nad ženama u njihovom okruženju.

Monstruozno ubojstvo Nizame Hećimović, nažalost, dio je crne statistike femicida u Bosni i Hercegovini, u kojoj je u posljednje dvije godine ubijeno 19 žena, prema podacima Odbora za praćenje, sprovođenje i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu. Podaci Odbora bilježe kako je najvećem broju ubistava prethodilo dugotrajno nasilje koje nije bilo prijavljivano ili je bilo prijavljivano bez adekvatne reakcije institucija te da su u većini slučajeva počinioci bili bivši bračni, vanbračni ili emotivni partneri.

U Bosni i Hercegovini je 16. august proglašen danom žalosti, ali ne na razini države, već samo na razinama entiteta. Nažalost, čak ni ovakav slučaj nije mogao proći bez politizacije, budući da su ministri u državnom Vijeću ministara iz Republike Srpske odbili glasovati za prijedlog da se proglasi dan žalosti, pravdajući se time da je dan žalosti u entitetu iz kojeg dolaze već proglašen te da time nisu htjeli preklapati državne i entitetske nadležnosti. Naknadno je odluka o proglašenju žalosti donesena i u Federaciji BiH.

Sociolog Vladimir Vasić ovim povodom nije krio razočarenje, zbog prebacivanja težišta sa samog monstruoznog čina na jeftinu politiku. "To je nešto što pokazuje traljav odnos prema državi, jedan krajnje neodgovoran odnos prema tako užasnom događaju koji se indirektno desio iz prostog razloga zato što imamo ozbiljnih institucionalnih problema, što na ozbiljnim državničkim, entitetskim pozicijama, rukovodećim pozicijama bilo kojeg nivoa, imamo ljude koji bi trebali i profesionalni i moralni kredibilitet ozbiljno preispitati. Da postoji bilo kakva moralna odgovornost, svi oni bi se sami postidjeli svojih postupaka", smatra Vasić.

Slično je mišljenje u medijima iznio i sociolog Esad Bajtal, rezignirano zaključivši da svi mi ukupno kao društvo "treba da se stidimo, zašto smo dozvolili da su na čelu ovog društva i ove države ljudi koji su spremni zloupotrebljavati i takve fenomene kao što su smrt, nesreća, krv, jad i bijeda". Tom prilikom se Bajtal osvrnuo i na seriju masovnih zločina koji su potresli Srbiju početkom maja. "Vijeće ministara je tada proglasilo Dan žalosti za čitav prostor BiH, a nadmudrivanje i politička bahatost su to jednostavno ignorisali kada se to desilo u Gradačcu", zaključio je.