Novosti

Društvo

Tko se boji REKOM-a?

Najveće probleme realizaciji REKOM-ove ideje rade slovenski političari, a puno bolje nije ni u Makedoniji. Jedini koji je za sada prihvatio Statut REKOM-a je hrvatski predsjednik Ivo Josipović

7gs641wxt41xhboscxfyq4vv0hx

Skupljanje potpisa za REKOM, Sarajevo, travanj 2011. (foto Pixsell)

Kada je prije nekoliko godina skupina boraca za ljudska prava iz zemalja bivše Jugoslavije osnovala Regionalnu komisiju za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava na području nekadašnje SFRJ, u Hrvatskoj su napadnuti s gotovo svih strana. Digli su se na noge profesionalni branitelji službene istine o Domovinskom ratu i saborskih deklaracija na tu temu, režimski povjesničari, političari… svi koji već 23 godine zborno pjevaju da ‘ima samo jedna istina’. Taj je stih u vrijeme nastajanja Hrvatske, usred najžešćeg rata, možda i imao smisla, ali četvrt stoljeća kasnije prilično je deplasirano ne pokušavati uvažiti i neke druge argumente, podatke, dokaze i činjenice. Stoga je plemenita ideja osnivača REKOM-a – a to su mnogobrojne nevladine udruge koje se, uz ostalo, bave pravima ratnih žrtava, prikupljanjem svjedočanstava i ponavljanjem zahtjeva pravosudnim tijelima da se ratni zločinci kazne – unaprijed bila osuđena ako ne na neuspjeh, a ono svakako na vrlo neizvjesnu realizaciju.

REKOM je zamišljen kao tijelo s ovlastima vrlo neobičnima za organizaciju koju vode nevladine udruge: osim utvrđivanja činjenica, zamišljeno je da se provode i istraživanja ratnih zločina, saslušavaju osumnjičenici i tužilaštvima predaju predmeti u postupanje. U međuvremenu, kako su kritike rasle a problemi se multiplicirali, ambicije su prilagođavane realnim mogućnostima. Statut REKOM-a predstavljen je predsjednicima svih zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, što je bio prvi korak u formalnom približavanju institucijama. Predsjednici su potom ovlastili svoje izaslanike da ga detaljno prouče i daju svoje primjedbe, da bi nakraju, nakon dugotrajnih pregovora, dobio svoj finalni oblik.

Predsjednik Josipović dao je prijedlog da i drugi predsjednici država prihvate načela REKOM-a i to je jako dobro. Međutim, nekima bi prihvaćanje naše inicijative moglo poslužiti kao alibi za prestanak suđenja za ratne zločine – rekao je Žarko Puhovski

Gdje smo danas? Nedavno je u Beogradu održana još jedna konferencija REKOM-a, na kojoj su podneseni izvještaji o radu i problemima osnivača, koji su specifični i razlikuju se od države do države. Tako je primjerice u BiH Statut predstavljen samo hrvatskom i bošnjačkom članu Predsjedništva, a srpski je odbio uopće raspravljati o njemu. Najveće probleme realizaciji REKOM-ove ideje rade slovenski političari: premda je rat u toj zemlji trajao kratko, poznat je njezin problem s tzv. izbrisanima, građanima kojima je zbog neslovenskog porijekla uskraćeno državljanstvo, čime su ugrožena njihova ljudska prava. Činjenice o toj teškoj segregaciji predstavnici REKOM-a namjeravali su do kraja istražiti, ali im je službena Slovenija u potpunosti uskratila suradnju. Velikih problema REKOM ima i u Makedoniji. Zanimljivo je da je hrvatski predsjednik Ivo Josipović jedini prihvatio Statut REKOM-a i najavio kako će ga proslijediti saborskim zastupnicima na razmatranje. Naime, ideja osnivača REKOM-a je bila da nakon što ga prihvate predsjednici država, Statut ide u parlamente, gdje bi ga trebali prihvatiti i zastupnici.

Jedna od čelnica REKOM-a, Vesna Teršelič iz Documente, svjesna je da će to u Hrvatskoj biti jako teško.

- Činjenica je da u Hrvatskoj naša inicijativa nema veliku podršku, osim kod predsjednika i nekih stranaka. Živimo u državi zagledanoj u sebe, ali taj se pogled mora proširiti, kao što i priznavanje žrtava i program njihova obeštećenja trebaju biti regionalni - kazala je.

Beogradsku konferenciju REKOM-a zatvorio je govorom jedan od osnivača, Žarko Puhovski, koji je realno progovorio o problemima s kojima se susreću podržavatelji inicijative.

- Još se ništa nije konačno ostvarilo, no u posljednje su se vrijeme neke stvari pomaknule. Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović dao je prijedlog da i drugi predsjednici država prihvate načela REKOM-a i to je jako dobro. To je prvi put da smo iz kruga nevladinog sektora ušli u institucije. Međutim, nekima bi prihvaćanje naše inicijative moglo poslužiti i kao alibi za prestanak suđenja za ratne zločine; uvjeren sam da bi tada dio političke scene tražio da se malo olabavi pritisak za suđenje zločincima - rekao je Puhovski.

Svjestan je da će Sabor inicijativu teško podržati, ali ističe:

- Čini mi se da bi i najrigidniji nacionalisti trebali imati interesa da se utvrde sve činjenice, jer su Hrvati stradavali i izvan granica Hrvatske.

Nažalost, činjenica je da, u situaciji u kojoj se članove Documente i drugih ljudskopravaških udruga koje žrtve ne dijele na Hrvate i Srbe konstantno napada i u kojoj država prosvjednicima iz Savske ne želi poručiti ni to da im skup nije prijavljen, predstavnici SDP-a i HNS-a, dviju glavnih članica vladajuće koalicije, nisu uopće htjeli primiti predstavnike REKOM-a, a kamoli razgovarati o Statutu i ciljevima koje ta inicijativa promiče.

A u pročišćenom Statutu nema više najspornijih odredbi: odrekli su se u REKOM-u svega što je podsjećalo na stvaranje paralelnog tužilaštva i paralelnih istražnih tijela s velikim ovlastima, pa nema više istraga, saslušavanja osumnjičenih itd. Osnovni ciljevi su ostali, a to je utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima počinjenima između 1. siječnja 1991. i 31. prosinca 2001. te društvenim okolnostima koje su ih omogućile i posljedicama koje su prouzročili. Cilj je i priznanje svih žrtava, ostvarivanje njihovih prava, rasvjetljavanje sudbine nestalih, kao i to da političke elite i društva koja vode prihvate činjenice o ratnim zločinima i teškim kršenjima ljudskih prava.

Vesna Teršelič i Žarko Puhovski i dalje se nadaju da će ciljevi REKOM-a biti prihvaćeni i da će parlamentarni zastupnici shvatiti koliko je insistiranje na samo jednoj istini totalitarna ideja u svojoj srži. Vjeruju da će građani Hrvatske i cijele regije shvatiti koliko je važno da se utvrdi broj žrtava i okolnosti njihova stradavanja te da svaka žrtva ima pravo na jednak tretman i priznanje svoje patnje. No dokle god postoje oni koji su u stanju organizirati i saborsku predstavu da prikriju pravu prirodu vojnog angažmana HV-a u BiH, koji tvrde da im ne treba REKOM jer su im poznate sve činjenice, unatoč tome što ne mogu odgovoriti na pitanja koliko je civila pobijeno u akcijama poput ‘Bljeska’ i ‘Oluje’, gdje su grobovi i tijela svih žrtava rata, zašto još nema zakona o pravima civilnih žrtava i zašto žrtve na sudovima umjesto pravde u pravilu dočeka samo naplata sudskih troškova… ta će nada i ideja, ma koliko plemenita bila, stajati na krhkim nogama. U takvoj atmosferi nije ni čudo da vlast za predstavnike REKOM-a nema ni vremena ni hrabrosti.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više