Zadarsko Društvo Josip Broz Tito uputilo je otvoreno pismo u kojem, povodom Dana mladosti, podsjećaju na 129. godišnjicu Titovog rođenja. Ističu da je tada rođen čovjek koji je sav svoj život posvetio borbi za pravedan i dostojanstven život ljudi u vrijeme kada su se na svjetskoj političkoj pozornici događale velike promjene. Bilo da se radi o teritorijalnim pretenzijama, ratovima, kolonijalnoj ovisnosti, podčinjenosti, ne ravnopravnosti, ili, pak, da se radilo o čistoj zloporabi moći radi podjela, Tito je uvijek bio u žiži zbivanja i uvijek na ispravnoj strani.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Na današnji dan prije stotinu dvadeset i devet godina u mjesecu cvijeća rođen je najljepši, najmirisniji hrvatski cvijet, hrvatski čovjek, revolucionar, vojskovođa i državnik svjetskoga glasa. Rođen je drug Tito. Rođen je čovjek koji je sav svoj život posvetio borbi za pravedan i dostojanstven život čovjeka u vrijeme kada su se na svjetskoj političkoj pozornici događale velike promjene. Bilo da se radi o teritorijalnim pretenzijama, ratovima, kolonijalnoj ovisnosti, podčinjenosti, neravnopravnosti, ili, pak, da se radilo o čistoj zloporabi moći radi podjela, Tito je uvijek bio u žiži zbivanja i uvijek na ispravnoj strani.
A put do svjetskog ugleda nije bio lagan. Siromašni zagorski dječak iskusio je sve nepravde potlačenih, siromašnih i obespravljenih u tadašnjem nenarodnom režimu. Glad i nepravda tjerale su ga u potragu za boljim, za pravednijim načinom života. A on u tom traženju boljega nije htio biti promatrač, htio je biti učesnik, kreator, nositelj. Obavljao je najteže najslabije plaćene poslove i usput se školovao, učio, ratovao. Živio je svijet sa svim njegovim manama i pripremao se za borbu da se te mane isprave. Najveći dio svoje mladosti posvetio je borbi za radnička prava, za prava izrabljivanih, zbog čega je bio progonjen, zlostavljan i zatvaran.
U vrijeme bujanja fašizma u Europi, dolaskom na vlast Hitlera i Musollinija, Tito se priprema za neizbježnu borbu protiv te najkrvavije pošasti u povijesti. Kao i mnogo puta ranije, a i kasnije, Tito je izabrao častan put. Stavlja se na čelo pokreta otpora fašističkoj mašineriji, organizira ustanak i sa svojim partizanima bira savezništvo sa snaga otpora cijelog svijeta sa zadatkom, ciljem i obvezom slamanja fašizma. Dok je on vršio pripreme za dugi, krvavi oslobodilački rat, Pavelić je prodao Talijanima najljepši dio Hrvatske, našu Dalmaciju s našim domovima s našim Zadrom.
U pet godina herojske borbe s nadmoćnom okupatorskom silom poginulo je i ranjeno stotine tisuća djece, očeva i majki, ugradivši svoju krv u temelje naše slobode koju s ponosom i danas uživamo.
Jednako tako bio je naporan, zahtjevan i težak put oporavka poslije rata koji je, također, vođen vizijom tog mudrog, hrabrog i odlučnog čovjeka. Građene su škole, tvornice, vrtići, bolnice, luke, ceste... Nezapamćenim elanom stanovništva bivša zajednička država u kojoj je Hrvatska imala jednu od glavnih nosilaca razvoja, zemlja je brzo obnovljena i postala zapažen i utjecajan sudionik gospodarskih i političkih prilika u svijetu.
Tito preuzima mesijansku ulogu i zadatak da relaksira svijet u tada vrlo zategnutim blokovskim podjelama istoka i zapada. On se nikome ne priklanja. On traži svoj put, put mira, zajedništva i tolerancije. Put u kojem će narodi biti ravnopravni, put u kojem je miroljubiva koegzistencija postala nužnost. Tito je oformio Pokret nesvrstanih i tako se stavlja na čelo najbrojnije zajednice suradnje u svijetu. Nazočnost preko stotine državnih izaslanstava na njegovom pogrebu najbolji je dokaz njegovog ugleda i snage u svjetskim okvirima.
Danas, poslije mnogo godina njegovo ime se ne spominje. Njegovo djelo se može slaviti u ilegali. Njegovo junaštvo i uloga u NOB-i se ismijava, prezire. Spomenici koji podsjećaju na njega i njegovo vrijeme se ruše. Ljudi koji ne zaboravljaju njegov doprinos slobodi i vraćanju Zadra i Dalmacije u krilo domovine Hrvatske se stigmatiziraju. Sve to rade ljudi koji su izrasli u njegovoj sjeni, koje je iz te sjene izvukao zov mržnje, laži, pokvarenosti i svega onoga protiv čega se Tito većim dijelom svoga bogatog života borio.
Zato mi, članovi društava koji se ponose njegovim imenom, svi hrvatski antifašisti imamo obvezu i zadatak ne prestati slaviti njegovo ime i djelo, bez obzira na sve strahove i prijetnje kojima se pokušavamo zastrašiti u demokratskoj, slobodnoj, civiliziranoj Hrvatskoj, čiju slavu je on pronosio svijetom. Kojeg li apsurda?
Dileme, kalkulacije i podvale o datumu njegovog rođenja koje nam nameću krojači nove povijesti potpuno su nebitne. Je li to 7. ili 25. svibanj sasvim je svejedno. Jedno je sigurno da taj datum on nije falsificirao radi osobne koristi i probitaka, kao što to rade s diplomama oni koji su opterećeni njegovim likom i djelom. Neka im bude oprošteno. Mi ćemo u ovom najljepšem mjesecu u godini, mjesecu mirisnih ruža i dalje s ponosom bdjeti nad njegovim likom.
