Stjepan Šterc s Odsjeka geografije zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i nesuđeni Karamarkov kandidat za ministra demografije ponovno se oglasio svojim apokaliptičnim scenarijem u vezi opstanka nacije. U svojoj najnovijoj studiji ‘Demografski razvoj Hrvatske kao temelj planiranja mirovinskog sustava’ konstatirao je da u Hrvatskoj danas živi manje od četiri milijuna ljudi ili gotovo 300 hiljada manje nego 2011. godine, kada je proveden posljednji popis stanovništva, čime je, kako kaže, ‘probijena psihološka granica’. Nastave li se trendovi iseljavanja iz zemlje, pada broja rođene djece i povećanja broja umrlih, do 2031. Hrvatska će, navodi Šterc, imati samo 2,9 milijuna stanovnika.
I što nam je stoga činiti? Kada njegovi kolege već šute, Šterc je ponudio jedan spasonosni recept: ‘Danas u Hrvatskoj živi nešto više od 400 hiljada žena u dobi od 20. do 39. godine, odnosno u dobi najčešćeg rađanja. Radi se o 20 generacija žena i kada bi svaka osma u generaciji godišnje rodila, imali bismo 55 hiljada rođenih na godišnjoj razini, dovoljno barem za obnovu postojećeg stanovništva.’
Ni demografu Štercu ni nekima drugima ovo nije prvi put da rješenje za očuvanje nacije vide u ataku na ženska reproduktivna prava, o čemu su se već više puta očitovale pojedine ženske udruge i udruge civilnog društva. Ukoliko se već predstavlja kao ozbiljan znanstvenik, bilo bi razložnije da skrene pažnju na činjenicu da je današnja demografska slika ogledalo hrvatske politike koja se provodi posljednjih dvadesetak godina: politike lišene socijalnih i ekonomskih postulata, politike stimuliranja uvoza i uništavanja domaće industrije i poljoprivrede, politike nebrige za ruralna područja koja odumiru jer je ljudi sve manje. Bez promjene tih politika demografska slika Hrvatske neće postati nimalo svjetlija, ma koliko neki demografi po njoj crtali žene u dobi najčešćeg rađanja.
