Nakon što su se suočili s najvećim izbjegličkim valom nakon Drugog svjetskog rata, europski i svjetski dužnosnici, svi do jednog, izjavili su da sam prihvat izbjeglica neće ukloniti razloge zbog kojih oni odlaze iz svojih zemalja i da se stoga treba pozabaviti situacijom na terenu. Budući da to znači borbu protiv terorističke skupine Islamska država, bilo je za očekivati da će ponuditi neku novu strategiju koja se ne svodi samo na dosadašnje zračne udare. No umjesto toga ponudili su samo više istoga – širenje zračne kampanje, dok su informacije o aktivnijem angažmanu Rusije u Siriji zbog starih političkih razloga dočekane na nož.
Zračni napadi na uporišta ISIL-a počeli su prije više od godinu dana, najprije u Iraku, a zatim u Siriji. No tih više od 450 dana bombardiranja ne samo da nisu uništili ISIL, već je on za to vrijeme uspio organizirati rudimentarnu državu sa 11 milijuna stanovnika. Početne procjene CIA-e bile su da ISIL ima oko 20.000 boraca, a danas se spominje njih deset puta više, dok im organizacijska disperziranost i moćna ideologija za regrutiranje omogućuju da se brzo regrupiraju i nadoknade gubitke. Prema nekim analitičarima, ultimativni motivacijski faktor moglo bi biti osvajanje jedinog im dostupnog važnog islamskog grada, Damaska, a borci ISIL-a već se nalaze pred njegovim vratima.
S druge strane tih vrata nalazi se pak Bašar al-Asad, sirijski diktator s jedinom dovoljno ozbiljnom vojskom da se odupre nadiranju ISIL-a. Prema procjenama ruskih sigurnosnih službi, umjerena sirijska opozicija, koja se bori i protiv ISIL-a i protiv Asada, postaje sve slabija i za razliku od ISIL-a koji se rasprostire na gotovo polovici sirijskog teritorija, kontrolira tek njegovih pet posto. Stoga se, barem ako se pita Rusiju, kao logičan odgovor na pitanje s kime ići u savez kako bi se pobijedio ISIL nameće upravo Bašar al-Asad, pa je ruski predsjednik Vladimir Putin, nakon što je u Siriju već uputio ‘sumnjive’ količine vojne opreme, još jednom međunarodnu zajednicu pozvao na osnivanje zajedničke koalicije za borbu protiv Islamske države, koalicije koja bi uključivala i vlade Sirije i Irana.
Američka vlada, očekivano, tu ideju smatra neprihvatljivom, tvrdeći da je upravo Asadovo gušenje građanskih prosvjeda izrodilo ISIL. Pritom joj je barem podjednako kao borba protiv ISIL-a važno spriječiti svaku situaciju u kojoj bi Rusija imala upliva u političku budućnost Asada ili neke buduće sirijske vlade, a time i njezin značajan utjecaj na Bliskom istoku.
Britanska vojska sredinom kolovoza u Siriji je bespilotnom letjelicom ubila dvojicu svojih državljana, navodnih ISIL-ovih terorista, i time se svrstala uz američku kriminalnu praksu nasumičnih, izvansudskih egzekucija
No za razliku od stava SAD-a, sve je više europskih vlada kojima se američka ideja da se istovremeno ruše i ISIL i Asad čini nerealnom. Podršku nekoj vrsti suradnje s Rusijom, bilo diplomatskoj bilo vojnoj, izrazili su visoki dužnosnici Finske, Austrije, Francuske, Španjolske, Italije i Njemačke, no ne i Velike Britanije, države koja ovih dana ponovno proživljava neke od svojih najsramotnijih trenutka. Primjerice onaj kada je sredinom kolovoza u Siriji bespilotnom letjelicom ubila dvojicu svojih državljana, navodnih ISIL-ovih terorista, i time se svrstala uz američku kriminalnu praksu nasumičnih, izvansudskih egzekucija. Prema tumačenju pravnih stručnjaka, ovim činom britanska je vlada prekršila i vlastite zakone i međunarodno pravo, tim više što su se navodno planirani teroristički napadi trebali dogoditi, a nisu, puna dva mjeseca prije egzekucija. Premijer David Cameron uskoro će od parlamenta tražiti dozvolu za zračne udare u Siriji, nakon što je već dvaput nije dobio, što ga, međutim, nije spriječilo da takve udare provodi bez parlamentarnog odobrenja.
Što se tiče američke strategije za borbu protiv ISIL-a, o njoj možda najbolje svjedoče navodi da se u posljednjih nekoliko mjeseci pedesetak obavještajnih analitičara Centralne komande američke vojske formalno žalilo da im civilni dužnosnici manipuliraju izvještajima o stvarnoj snazi Islamske države. Optužuju ih da su po nalogu Bijele kuće frizirali izvještaje kako bi ispalo da Amerika i njezini saveznici dobivaju rat protiv ISIL-a, iako su za to vrijeme jedan za drugim padali irački i sirijski gradovi Mosul, Faludža, Ramadi i Palmira. Pentagonov 500 milijuna dolara težak program obuke i naoružavanja umjerenih pobunjenika također je ovih dana doživio fijasko, pa je plan da do kraja godine 5000 vojnika bude spremno za borbu u potpunosti napušten. Predsjednik Barack Obama priprema rezoluciju o produženju vojne intervencije, unatoč tome što Kongres toj ideji nije naklonjen, a navodno se i u vojnim krugovima sve glasnije gunđa protiv još jednog rata na Bliskom istoku.
Uza sve ovo, američka vlada mora se nositi i s činjenicom da je Rusija u međuvremenu odlučila povećati vojnu pomoć sirijskoj vladi. Uočena su najmanje četiri ruska teretna aviona koja su se uputila u sirijsku luku Latakiju, pri čemu su američke vlasti od Bugarske i Grčke, kao članica NATO saveza, zatražile da im uskrate dozvolu preleta kroz njihov zračni prostor. Kako javlja portal Al Monitor, aerodrom u Latakiji u potpunosti je preinačen u bazu za vojne avione. Tamo je navodno poslano i 3000 ruskih vojnih instruktora, savjetnika i logističara, a ruski vojnici pristižu i u svoju pomorsku bazu u luci Tartus. Ruska vlada izjavila je da ona nikada nije krila da pomaže sirijskoj vladi u borbi protiv terorizma i da podupire političko rješenje koje uključuje predsjednika Asada. Osim što joj je u interesu sačuvati svoje prisustvo i utjecaj u regiji, ruska vlada sirijsku krizu vidi i kao prijetnju vlastitoj nacionalnoj sigurnosti. Ona smatra da će libijski scenarij u Siriji dovesti do daljnje radikalizacije Bliskog istoka i njezinog prelijevanja na Rusiju, središnju Aziju i Kavkaz, pri čemu se s ovog posljednjeg područja ISIL-u pridružilo oko 2000 boraca.
