Kompromis na tri rate, tako bismo mogli nazvati sporazum između Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i vlade Andreja Plenkovića kojim je okončan 36-dnevni štrajk svih zaposlenika u osnovnim i srednjim školama pa je u utorak započela nastava. Sporazumom se predviđa povećanje koeficijenta složenosti učiteljskih i nastavničkih poslova u traženom sindikalnom iznosu od 6,11 posto, ali u tri obroka: tri posto od 1. prosinca ove godine, jedan posto od 1. lipnja 2020. i dva posto od 1. siječnja 2021., kako bi se time izjednačili s kolegama iz drugih javnih službi koji imaju istu stručnu spremu i rade na poslovima slične složenosti, ali imaju veće koeficijente. Za devet posto oni će biti povećani i računovođama i tajnicama, kojima su nepravedno smanjeni 2013., a Vladinom uredbom o koeficijentima bit će obuhvaćeni i ravnatelji škola.
Ako već plaća putem povećanja koeficijenata nije mogla biti podignuta i mojim kolegama – spremačicama, domaru i ostalima – onda bih rado da moje povećanje iznosi nula posto. Osobno sam im se ispričao – kaže Mario Jakša iz sindikata atos koji najavljuje štrajk
No povećanje koeficijenata nije dočekalo brojno nenastavno osoblje – kuharice i kuhari, spremačice, domari, portiri, ložači i ostali – koje će se morati zadovoljiti dodatkom od 6,11 posto na granski kolektivni ugovor koji bi, prema premijerovim riječima, vrijedio do prosinca 2022. Nakon sporazuma s Vladom, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske Branimir Mihalinec kazao je da povećanje koeficijenata za nenastavno osoblje nisu ni tražili jer bi to navodno vezalo sve koeficijente u javnim službama. Time bi, riječima sindikaliste, njihovo podizanje bilo neprimjereno jer bi imali prevelike koeficijente u odnosu na identične poslove u ostatku javnog sektora, čiji bi radnici od Vlade također mogli tražiti povećanje koeficijenata. Ovakva poruka, iz koje se dade iščitati veća briga za proračun nego za stavove članova vlastitog sindikata, na kraju je razdvojila nastavno i nenastavno osoblje u školama i izazvala dodatni bijes i razočaranje kod jednog dijela prosvjetara.
Točnu brojku nezadovoljnika ovim sporazumom čini se da nećemo saznati, jer oba reprezentativna prosvjetna sindikata nisu omogućila referendumsko izjašnjavanje svog članstva o konačnom dogovoru s Vladom, kao što su to učinili u vezi prethodne ponude koja nije predviđala povećanje koeficijenta, a koju su članovi sindikata (pri čemu samo Sindikat hrvatskih učitelja broji 26 tisuća članova) velikom većinom odbili. Stoga su moderatori Facebook stranice Nastavnici organizirano pozvali svoje kolege da istupe iz prozvanih sindikata koje su optužili da odavno ne zastupaju radničke interese.
S druge strane, članovi Sindikata Preporod, kojih je više od devet tisuća i zastupljeni su u 385 osnovnih i srednjih škola, a koji su se zajedno s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja od samog početka priključili štrajku, u trenutku predaje ovog teksta u srijedu i dalje se izjašnjavaju o konačnom sporazumu. Gordana Kovač Bluha, predsjednica Glavnog vijeća tog sindikata, za Novosti je kazala da se izjašnjavanje provodi i među štrajkačima, nečlanovima sindikata. Ako se većina i izjasni protiv postignutog sporazuma, to neće utjecati na konačni dogovor sindikata i Vlade, ali će biti indikacija za raspoloženje među prosvjetarima i povjerenje članova u vodstvo sindikata.
Sudeći prema reakcijama dijela prosvjetara i javnosti, dosezi ovog vrlo ozbiljno pripremljenog i najdugotrajnijeg štrajka u Hrvatskoj mogli su i morali biti puno veći, samo da su sindikati bili ustrajniji, a možda i kapacitiraniji. Jer nezadovoljstvo prosvjetnih radnika, koje su jasno artikulirali na nedavnom zagrebačkom prosvjedu koji je zamirisao na uvertiru u općenarodni bunt, podržao je i velik dio javnosti, dok su s druge strane bili samo posrnula Vlada i premijer, kojega su sindikalni čelnici propustili pacificirati do kraja. Vječno ozbiljan brk Branimira Mihalinca i preplašeno držanje sindikalistkinje Sanje Šprem za vrijeme TV objave konačnog sporazuma potvrđuje da su na kraju bili pacificirani oni.
Kovač Bluha domeće da je apsolutno nezadovoljna takvim, tzv. odgođenim sindikalizmom, odnosno nečim što će se dobiti jednom, nekad i možda, za mandata neke druge vlade, dok s druge strane postoje učitelji i nastavnici koji će za mandata ove aktualne otići u mirovinu, dakle neće dočekati kompletno povećanje koeficijenata.
- Osim toga, to odstupa od onih obećanja kojima su nas glavni sindikati poveli u štrajk. Na kraju se ljude ne pita jesu li zadovoljni postignutim dogovorom, što mi se čini uvredljivim i što bih prije očekivala od Vlade a ne od nekoga tko te tjednima vodi u borbu za dostojanstvo, što se obrazlaže činjenicom da imaju neke svoje akte koji im to ne dopuštaju. Tijela tih sindikata mogla su donijeti i drugu odluku, nisu ti akti sveto pismo. Bojim se da takvi sindikati danas ne mogu opstati upravo zbog svoje nevjerodostojnosti - kaže sindikalistkinja.
Pa ipak, kao pozitivno u cijeloj priči ističe izborena prava za tajnike i računovođe, koji su u odnosu na iste poslove u drugim sustavima drastično obezvrijeđeni.
- Povećanje plaće kroz koeficijente trebalo je dobiti i nenastavno osoblje. Oni su otpočetka podržavali štrajk i vodili su se kao štrajkaši, ali su cijelo vrijeme radili jer su djeca dolazila u školu na čuvanje. Čini mi se da su se sindikati potrošili i uplašili količine ljudi koju vode i da nisu znali što i kako dalje - dodaje Gordana Kovač Bluha.
Za komentar je li nenastavno osoblje s ionako najnižim koeficijentima najveći gubitnik ovog sporazuma obratili smo se Mariju Jakši, predsjedniku Sindikata administrativno-tehničkog osoblja u školama i učeničkim domovima (ATOS). On je Novostima kazao da se njegov sindikat i članovi dugotrajno i uporno ignoriraju, iako je riječ o velikoj grupaciji u sustavu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja koja broji možda i 15 tisuća ljudi. Ovaj tajnik i računovođa Učeničkog doma u Virovitici zapitao se zbog čega se, ako su se svi zaposlenici u obrazovanju koji su sudjelovali u štrajku izjasnili da žele povećanje plaće isključivo kroz koeficijente, za administrativno-tehničko osoblje to nije realiziralo.
- Govorilo se da će koeficijenti svima rasti za 6,11 posto, a tajnicama i računovođama i više. Na kraju svega moram reći da se sramim što će moj koeficijent rasti devet posto. Ako već plaća putem povećanja koeficijenata nije mogla ili željela biti podignuta i mojim kolegama – spremačicama, domaru i svima ostalima jednako – onda bih rado da moje povećanje iznosi nula posto. Osobno sam im se ispričao. Spremačica koja u našoj ustanovi čisti klozete i vanjski okoliš prima minimalnu plaću od 3.300 kuna. To je sramota, gdje je njihovo dostojanstvo? - pita Mario Jakša.
Neozbiljno je, domeće, u javnosti iznositi podatak da spremačice nisu ni sa kim usporedive. Netočno je, kaže, da povećanje koeficijenata nenastavnog osoblja, poput kuharice, veže sve koeficijente u javnim službama. Skreće nam pažnju na činjenicu iz Vladine uredbe po kojoj kuhar u obrazovnom sustavu ima koeficijent od 0,776, dok kuharu u sustavu socijalne skrbi pripada koeficijent od 1,004.
- Članak 7 Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova obuhvaća učitelje, profesore, domare i spremačice. Samo su trebali njihov postojeći koeficijent uvećati za tih 6,11 posto i to promijeniti u uredbi - kaže Jakša.
Godinama ističu probleme tehničko-administrativnog osoblja, tražili su podršku predsjednice, ministara u Vladi, ali svi se oglušuju.
- Tko će za pet godina za 3.300 kuna čistiti škole? Ako ih nećete sada platiti, ako im neće jednako rasti plaće kroz koeficijente, time im jasno pokazujete koliko ih cijenite. Ovo je korak unazad, javljaju nam se škole sa zagrebačkog područja koje ne mogu naći kuhara. Tko će u budućnosti kuhati za 4.200 kuna, koliko prima kuhar u mom Učeničkom domu? - pita Jakša.
Zbog čega su svi zapeli za koeficijente, pitamo ga, jer nakon ovakvog sporazuma ispada da je svejedno povećava li se plaća na taj način ili kroz dodatke.
- Koeficijent složenosti poslova pokazuje koliko vaš rad vrijedi, koliko će Vlada izdvojiti za posao koji obavljate. Premda ga, uostalom kao i osnovicu, Vlada u svakom trenutku može smanjiti ili povećati, koeficijent ukupno gledajući donosi nešto više novca u plaći. Nije isto kad množite dodatke na plaću ili kad promijenite koeficijent, koji se malo koja vlada odlučuje dirati, ako nije u pitanju kakvo izvanredno stanje poput krize iz 2009. - kaže Jakša.
Zbog kronične obespravljenosti nenastavnog osoblja, sindikat ATOS najavljuje štrajk u školama i učeničkim domovima. Nakon što provedu referendum o njemu među svojim članovima, očekuju i očitovanje Vlade o svojim zahtjevima. A zahtijevat će povećanje koeficijenata složenosti poslova, jednako kako je to usuglašeno za nastavno osoblje.
Štrajk je završen i na nekim visokoškolskim ustanovama koje su ga, za razliku od škola, cijelo vrijeme prakticirale jednom tjedno. U financijskom smislu dobili su traženo: nenastavnom i neznanstveno osoblje dobit će dodatak na plaću u visini od 6,11 posto osnovne plaće, a predavači i umjetnički suradnici u visokom obrazovanju i znanosti povećanje koeficijenata od 3,5 posto. Ivanu Bašić, profesoricu na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i sindikalnu povjerenicu Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, pitamo za opći dojam o štrajku.
- U financijskom smislu zahtjevi su ostvareni, iako ostaje gorak okus u ustima u smislu da nenastavno osoblje uvijek izvisi. Čini mi se da su ljudi željeli puno više nego što su im sindikalni zahtjevi mogli donijeti. Iako smo krenuli s drugačijih pozicija, osjećaj nezadovoljstva među nenastavnim osobljem bit će jednak u visokoškolskim i školskim ustanovama jer tu oduvijek postoji tzv. klasni problem, a to je da se uvijek više brine za primarnu nego popratne djelatnosti. Tu leži velik dio nezadovoljstva jer su te popratne djelatnosti izrazito bitne i bez njih nema održivog sustava. Stava sam da pravdu koju ti ljudi traže teško mogu dobiti isključivo posredstvom sindikalne borbe koju su, čini mi se, i precijenili. Također, mislim da će se u javni sektor morati uvesti nekakav model kontrole kvalitete i sustav vrednovanja rada - kaže profesorica Bašić.
U pokušaju denunciranja nastavnika i pritisaka na sindikate pojedinim medijima i različitim opinion makerima pridružili su se i neki političari, zvijezde Tuđmanove ere, poput bivše hadezeove ministrice prosvjete i sporta Lilje Vokić. Nije se u taktičkom smislu proslavila ni aktualna ministrica Blaženka Divjak, a sama obrazovna reforma, tzv. Škola za život, doživjela je tokom štrajka mnoštvo argumentiranih kritika prosvjetnih radnika. Minuli štrajk prosvjetara suočio je na kraju s problemima u vlastitom dvorištu i veći dio javnog i državnog sektora, a neki od njih, poput policije i carine, već najavljuju svoje štrajkove.
