Procjenjuje se da je u Evropskoj uniji svaka peta žena suočena s nasiljem u određenom trenutku života, a za fizičko nasilje često je odgovorna neka bližnja osoba, primjerice partner. Usporedbe radi, u Kanadi je svaka deseta žena žrtva nasilja svoga partnera, u SAD-u svaka šesta. U Hrvatskoj je svakih petnaest minuta jedna žena fizički zlostavljana, a većina tih djela ostaje neregistrirana. Prema podacima koje je iznijela Neva Tole iz Autonomne ženske kuće, u posljednjih pet godina u Hrvatskoj je ubijeno 300 žena, uglavnom stoga što su smogle hrabrosti napustiti zlostavljača i pokušati započeti novi život. No to svoje temeljno pravo, pravo na život bez nasilja, nisu uspjele ostvariti.
- Nasilje u obitelji ne može nikako biti privatni problem pojedinaca, ono predstavlja kompleksno društveno pitanje. Korijene obiteljskog nasilja ne možemo tražiti samo između počinitelja i žrtve nego u društvu u cjelini - kaže pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Dodaje da se nasilje nad ženama, pa tako i obiteljsko, smatra oblikom spolne diskriminacije, sukladno Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i Deklaraciji UN-a o uklanjanju nasilja nad ženama. Hrvatska je početkom 2013. potpisala i Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, no ona još nije ratificirana.
Teško je generalizirati rad institucija, ali građani se u svojim pritužbama u svezi nasilja u obitelji učestalo žale na nepostupanje nadležnih institucija, ponajprije policije i centara za socijalnu skrb – kaže Višnja Ljubičić
U borbi protiv nasilja u obitelji prednost treba dati zaštiti i sigurnosti žrtve, posebice ako znamo da je ono uglavnom usmjereno prema ženi majci, a ostavlja traumu i posljedice po psihosocijalni razvoj i mentalno zdravlje djece. Prema riječima Višnje Ljubičić, problematiku nasilja u obitelji poglavito uređuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, kojim se ono sankcionira kao prekršaj. Njime se bavi i novi Kazneni zakon, no u njemu nema kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji, kao u starom. Tu je i Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. godine. Kako kaže pravobraniteljica, po toj se strategiji obiteljsko nasilje i njegovo smanjivanje ne mogu promatrati samo i isključivo kroz zakonske propise – važno je i široko osvještavanje građana o toj problematici, ali i neprihvaćanje obiteljskog nasilja od strane cijeloga društva.
Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.B.e., istaknula je nedavno na HTV-u da institucije ne rade svoj posao.
- Ne provode se istrage, počinitelji nisu kažnjeni ili im se u najvećem broju slučajeva izriču prekršajne i novčane kazne. Centri za socijalnu skrb su preopterećeni, birokratizirani, ministarstva međusobno ne komuniciraju, a za rješavanje kompleksnih situacija potreban je timski rad. Posebno je važno povezivanje centara za socijalnu skrb i Ministarstva unutarnjih poslova - upozorava Sanja Sarnavka.
Slično o zaštiti žrtava obiteljskog nasilja misli i Višnja Ljubičić.
- Teško je generalizirati rad institucija, ali susretala sam se s primjerima dobre i loše prakse. Naime, građani se u svojim pritužbama u svezi nasilja u obitelji učestalo žale na nepostupanje nadležnih institucija, ponajprije policije i centara za socijalnu skrb te njihovu nekoordiniranost - kaže pravobraniteljica, koja je uočila i kako su žene žrtve obiteljskog nasilja često istodobno izložene različitim oblicima nasilja. Naime, policija počesto evidentira da su povrijeđene obje osobe koje su sudjelovale u događaju i prekršajno prijavljuje oba partnera, premda se žena najčešće samo branila, uglavnom u namjeri da zaštiti dijete.
Sudeći prema podacima koje smo dobili od Ravnateljstva policije, u Hrvatskoj je generalno prisutan trend smanjenja prekršaja vezanih uz obiteljsko nasilje: tako je u 2012. zabilježeno 17.976 počinitelja prekršaja (od toga 14.444 muškaraca i 3.532 žene), a lani njih 14.874 (11.655 muškaraca i 3.219 žena). No ukupni broj prekršitelja još je velik, a svakako bi vrijedilo istražiti je li na djelu i ‘dvostruko privođenje’, kakvo je spomenula Višnja Ljubičić. Istodobno, bilježi se neznatan rast broja kaznenih djela počinjenih na štetu članova obitelji, odnosno bliskih osoba: 2013. počinjena su 2.393 takva djela, a godinu poslije 2.584; u 2013. zabilježen je ukupno 1.501 počinitelj (1.347 muškarca i 154 žene), a lani ukupno 1.608 (1.505 muških počinitelja i 103 ženskih). Prema podacima Ministarstva pravosuđa kojima raspolaže pravobraniteljica, tijekom 2012. radi nasilničkog ponašanja u obitelji okrivljeno je ukupno 9.830 osoba, od čega je 84,6 posto bilo muškog, a 15,4 posto ženskog spola. U 4.004 slučaja počinitelju je izrečena novčana kazna, u 2.511 uvjetna i u 1.225 bezuvjetna zatvorska kazna, a u 155 uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom.
Iz navedenih je podataka vidljivo kako se u većini slučajeva u kojima se obiteljsko nasilje tretira kao prekršaj počiniteljima izriču novčane kazne. Pravobraniteljica smatra kako se time ne šalje dobra poruka, pogotovo stoga što novac za kaznu počesto dolazi iz zajedničkih, obiteljskih budžeta: tako se žrtva dovodi u paradoksalnu situaciju da je i sama kažnjena za nasilje počinjeno nad njom. Osim toga, smatra pravobraniteljica, to žrtve odvraća od budućeg prijavljivanja eventualnog nasilja od strane partnera.
Treba istaknuti da je još potkraj studenoga 2010. potpisan sporazum između nadležnih ministarstava (za unutarnje poslove, pravosuđe, obitelj, zdravstvo, socijalnu politiku, obrazovanje i upravu), koji predviđa uspostavu međuresornih timova na nacionalnoj i lokalnim razinama. Ti bi timovi, sustavno i koordinirano, trebali pratiti i nadzirati slučajeve nasilja u obitelji i kaznena djela na štetu djece, što bi, kroz uspostavu i provedbu zajedničke edukacije, trebalo unaprijediti suradnju državnih tijela i organizacija civilnog društva te, u konačnici, prevenirati obiteljsko nasilje i podići kvalitetu zaštite žrtve.
Nikako se ne smije zaboraviti ni na važnost javnih kampanja. Jer, kako ističe Višnja Ljubičić, dobar dio građana još smatra da je kod obiteljskog nasilja riječ o privatnoj stvari, u koju se ne treba miješati. No to nije tako: to je raširena i štetna pojava koja i psihički i fizički uništava zajednice i obitelji te ostavlja dugotrajne posljedice po cijelo društvo.
