Tokom prošlotjedne prezentacije HDZ-ovog i Vladinog prijedloga novog Zakona o izbornim jedinicama, odnosno novih granica dijela izbornih jedinica, premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković izgovorio je riječi koje ponajbolje svjedoče o njegovom razumijevanju politike i demokracije. "Mogli smo", kazao je, "cijelu Hrvatsku staviti u jednu izbornu jedincu, staviti visoki prag od devet posto, napraviti 30 bonus-mandata za relativnog pobjednika. Zbog čega? Zbog stabilnosti vlasti. Da bih vam sada rekao tko će vladati sljedećih 100 godina."

Htio je reći da se opozicija te stručna i zainteresirana javnost komotno mogu udarati nogama u stražnjicu nakon što su saznali da je HDZ u iznuđenoj izmjeni Zakona o izbornim jedinicama, bez konzultacija s bilo kime, posegnuo za solucijom koja, naravno, najviše odgovara HDZ-u: što je i kako je moglo biti, ovo je kamilica; budite sretni što se nismo odlučili za rješenje koje bi demokratskim putem više-manje dokinulo višestranački sistem; odajte nam priznanje na korektnosti i obazrivosti, jer da smo htjeli, mogli smo demokratskim sredstvima, glasovima trenutačne parlamentarne većine, dokusuriti sve stranke osim HDZ-a i još jedne ili dvije; budite zahvalni što nismo otišli do kraja, a nije da nismo mogli, jer možemo što god hoćemo. Zaboravio je spomenuti samo zabranu predizbornih koalicija da bismo dobili savršen scenarij likvidacije velike većine HDZ-ovih političkih konkurenata. Ostalo je nejasno zašto Plenković, umjesto izbornog praga od devet posto u Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici, nije zaprijetio cenzusom od 11 ili 13 posto i zašto se u broju nagradnih mandata za relativnog pobjednika zaustavio na 30 umjesto na 40 ili 50 od ukupno 151 zastupnika u Saboru.

Kakva je suštinska razlika između Plenkovićeve "stabilnosti vlasti" i jednopartijskog sistema koji je postojao od 1945. do 1990. godine? Otkud mu uvjerenje da je stabilnost vlasti vrijednost sama po sebi, da je to nešto pozitivno iz perspektive građana?

Budimo sretni i zadovoljni činjenicom da je HDZ, vodeći računa isključivo o svojim političkim interesima, kako-tako proveo nalog Ustavnog suda da se izjednači vrijednost glasa u svih deset izbornih jedinica ili da se barem svede na najviše pet posto odstupanja, no naprosto je namjerno odbio da se granice izbornih okruga formiraju tako da u što većoj mjeri prate granice županija, gradova i prirodnih geografskih cjelina. Bilo je vrlo jednostavno riješiti taj zadatak, ali HDZ nije htio: vrijednost glasa u Slavoniji i Dalmaciji sad će biti jednaka ili približno jednaka, no sedam županija ostat će razbijeno u dvije ili tri izborne jedinice, a ni jedna od deset jedinica ne sastoji se od teritorijalno cjelovitih županija.

To se lako moglo izbjeći i u varijanti s deset i u varijanti sa šest izbornih jedinica samo da odustalo od načela po kojem se u svakoj jedinici bira isti broj – 14 – saborskih zastupnika. HDZ, međutim, od toga nije odustao, jer je potpredsjednik HDZ-a i osječko-baranjski župan Ivan Anušić poručio da neće pristati na opciju po kojoj će se u slavonskim izbornim okruzima birati manje zastupnika nego u drugim jedinicama. Drugim riječima, HDZ je zbog svojih stranačkih i unutarstranačkih interesa izbjegao model koji bi sasvim ispunio zahtjeve Ustavnog suda i koji bi pritom bio logičniji i održiviji na duže staze. Budimo sretni, jer mogao je HDZ i puno više prilagoditi pravila svojim potrebama.

Budimo zadovoljni i kuš, jer HDZ je, eto, prekrojio samo dio izbornih jedinica, na primjer, Prvu jedinicu u koju je sad uvrštena Velika Gorica i još nekolicina turopoljskih naselja, što bi trebalo poboljšati HDZ-ov rezultat u tom okrugu koji obuhvaća i centar Zagreba. Napravljena je prostorno golema Sedma jedinica u koju su ugurane Novska i Pag, Kutina i Vir, Bakar i Obrovac. Četvrta – Anušićeva – jedinica približila se Varaždinu. Iz Sedme u Osmu jedinicu prebačen je Novi Vinodolski, dok su Bakar, Viškovo i Matulji iz Osme prebačen u Sedmu, u kojoj je, primjerice, i Sisak. Osma jedinica pritom nije teritorijalno cjelovita, što dosad nije bio i ne bi smio biti slučaj ni s jednom jedinicom, ako ne računamo Desetu koja nije cjelovita zbog objektivnih geografskih razloga. Što god govorili Plenković i ostali HDZ-ovci, sve ove intervencije učinjene su s isključivim ciljem da HDZ dođe do što većeg broja zastupnika u budućem sazivu Sabora. Ali dobro je, budimo spokojni jer: "Mogli smo cijelu Hrvatsku staviti u jednu izbornu jedincu, staviti visoki prag od devet posto, napraviti 30 bonus-mandata za relativnog pobjednika. Zbog čega? Zbog stabilnosti vlasti. Da bih vam sada rekao tko će vladati sljedećih 100 godina."

Interesi osječko-baranjskog župana Ivana Anušića ispred interesa birača (Foto: Slavko Midžor/PIXSELL)

Tako smo, o istom trošku, saznali i što Andrej Plenković, zapravo, podrazumijeva pod stabilnošću vlasti. To je stanje u kojem HDZ, bez ili sa zastupnicima nacionalnih manjina, ima parlamentarnu većinu, dok opoziciju čine najviše dvije stranke, po mogućnosti jedna lijevo od HDZ-a i jedna desno od HDZ-a, e da bi se HDZ mogao predstavljati umjerenjačkom partijom te optuživati opoziciju za lijevi i desni ekstremizam: riječ je o formuli koju je patentirao Ivo Sanader, a potom usavršio Plenković, formuli koja HDZ-u donosi najbolje izborne rezultate i respekt u briselskim političkim krugovima.

Stabilnost vlasti, dakle, znači dugotrajnu vladavinu jedne stranke, baš taj pojam – "vladavina" – upotrijebio je šef HDZ-a, s tankom opozicijom kao neophodnim demokratskim ukrasom koji nema apsolutno nikakvog utjecaja ni na što i čije mišljenje vlast ne želi ni kurtoazno saslušati. Kakva je suštinska razlika između Plenkovićeve "stabilnosti vlasti" i jednopartijskog sistema koji je postojao od 1945. do 1990. godine? Otkud mu uvjerenje da je stabilnost vlasti vrijednost sama po sebi, da je to nešto pozitivno iz perspektive građana? Gdje se to dugotrajna "stabilnost vlasti" – Plenković govori o stogodišnjoj vladavini HDZ-a – pokazala ili pokazuje kao dobitna kombinacija za široke narodne mase u pogledu građanskih sloboda i životnog standarda?

I što sad? Ustavni sud saopćio je da ne komentira zakonske prijedloge nego isključivo ustavnost izglasanih zakona, a dio lijeve parlamentarne opozicije najavio je podnošenje ustavne tužbe kad zakon bude usvojen

Netko će, međutim, reći da može i neka druga stranka biti relativni pobjednik izbora, pa dobiti 30 bonus-mandata, nikome HDZ ne brani da osvoji više glasova na izborima, nikome HDZ ne priječi da glasa za koga god hoće. Tako je u teoriji. U stvarnom životu, međutim, stvari stoje onako kako ih je prikazao Plenković: kad bi cijela Hrvatska bila jedna jedinica, kad bi izborni prag bio 9 posto i kad bi relativni pobjednik bio nagrađen s 30 dodatnih mandata, HDZ bi ostao na vlasti "sljedećih 100 godina". Nije to bila doskočica HDZ-ovog predsjednika. Bilo je to priznanje vrlo upućenog čovjeka da je HDZ razvio svoju klijentelističko-korupcijsku mrežu do mjere koja tu stranku čini nedostižnom političkim suparnicima u dogledno vrijeme: čvrsto jezgro HDZ-ove biračke klijentele glasat će za svoju partiju neovisno o tome kako vlada ta partija i što nude ostale stranke. Kad je bio najniže pao, što se dogodilo nakon otkrića o Sanaderovim razgranatim kriminalnim i korupcijskim akcijama pod okriljem vlasti, HDZ je na izborima dobio oko 24 posto glasova.

I što sad? Ustavni sud saopćio je da ne komentira zakonske prijedloge nego isključivo ustavnost izglasanih zakona, a dio lijeve parlamentarne opozicije najavio je podnošenje ustavne tužbe kad zakon, krajem rujna ili početkom listopada, u ovakvom obliku bude usvojen glasovima vladajuće većine. Je li realno očekivati da Ustavni sud, na čelu s HDZ-u bliskim Miroslavom Šeparovićem, proglasi neustavnim novi teritorijalni sastav dijela izbornih jedinica i da pošalje HDZ-ove izborne inženjere na popravni ispit? Nije realno, mada čak i osječki profesor Mato Palić, dosad uvijek sklon ustavnopravnim stavovima Vladimira Šeksa i HDZ-a, smatra da bi Ustavni sud mogao pronaći razloge za poništenje onakvog Zakona o izbornim jedinicama kakav je prošlog tjedna predstavila Vlada.

Ustavni stručnjak Mato Palić kritizira prijedlog zakona (Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL)

"Što se tiče jednakosti biračkog prava, mislim da Ustavni sud neće moći naći zamjerku aktualnom prijedlogu. No od deset jedinica, niti jedna ne poštuje preporuku Ustavnog suda da se slijede granice županija, gradova i općina. Osma jedinica, usto, ima teritorijalni prekid, a Ustavni sud upozorio je na neprihvatljivost takvog rješenja u svojoj odluci iz veljače ove godine. Prebacivanje Bakra iz Osme u Sedmu jedinicu, čime je napravljen teritorijalni diskontinuitet Osme jedinice, ne može se pritom obrazložiti potrebom ujednačavanja broja birača u jedinicama, jer Bakar ima manje od 10 tisuća stanovnika, a onda i još manje birača", kazao je Palić za N1 televiziju i dodao: "Pitanje je može li Ustavni sud reagirati zbog eventualne arbitrarnosti u postupku kreiranja izbornih jedinica. Ne mora se ukinuti cijeli zakon, nego bi se moglo dogoditi da se ukinu neke odredbe koje se tiču konkretnih izbornih jedinica. U svakom slučaju, ima dovoljno vremena i za reakciju Ustavnog suda, a onda i za donošenje novog zakona."

Plenković je zbog uskih stranačkih interesa svjesno propustio priliku da napravi dobar, pošten i logičniji Zakon o izbornim jedinicama. Propust opravdava time da Ustavni sud nije tražio da se donese dobro rješenje već da se ujednači vrijednost glasa u različitim jedinicama: zašto bismo, ako ne moramo i ako nama nije od koristi, prihvatili prijedloge za koje je svima jasno da su kvalitetniji i pametniji? Taj koncept otpočetka je uklesan u HDZ-ovski mentalni sklop, a Plenković ga je afirmirao do granica apsurda. Ali dobro, budimo sretni jer: "Mogli smo cijelu Hrvatsku staviti u jednu izbornu jedincu, staviti visoki prag od devet posto, napraviti 30 bonus-mandata za relativnog pobjednika. Zbog čega? Zbog stabilnosti vlasti. Da bih vam sada rekao tko će vladati sljedećih 100 godina."