Premijer Andrej Plenković opčinjen je čudotvornim moćima srednjostrujaškog pristupa bez obzira o čemu se radilo, pa čak i kad je, ili naročito kad je riječ o temi ustašofilskih čuvstava među dijelom desnih glasača, to jest u dijelu HDZ-ovog biračkog tijela. Premijer Plenković naumio je stoga, na najvišoj državnoj razini, organizirati političku i stručnu potragu za kompromisom između antifašizma i nacifašizma, odnosno ustaštva kao lokalne varijante najvećeg političkog i društvenog zla što je ikad zadesilo čovječanstvo: zadan je i okvir te potrage, a to je uspostava jednake distance spram ‘svih totalitarizama’. Ta svojevrsna ideološka komisija Republike Hrvatske osniva se, inače, u povodu otvorene proustaške provokacije s postavljanjem spomen-obilježja u Jasenovcu jedanaestorici HOS-ovaca poginulih u Domovinskom ratu: ploča s uklesanim ‘Za dom spremni’ montirana je u blizini ustaškog koncentracijskog logora iz Drugog svjetskog rata, na lokaciji s koje su Maks Luburić i njegovi doglavnici upravljali ubijanjem najmanje osamdeset hiljada Srba, Židova, Roma i Hrvata nesklonih kvislinškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Umjesto da se drži sudskih rješenja u pogledu diskriminatornog povika ‘Za dom spremni’, premijer je odlučio ne činiti ništa i svoje nečinjenje sakriti osnivanjem povjerenstva za koje još nitko ne može ni naslutiti na koji će način biti sastavljeno i što bi trebalo raditi – kaže Peđa Grbin
‘Što se tiče samoga pozdrava, on ima dvostruke konotacije. Ima jasne konotacije u Jasenovcu na ustaški režim, na logor u Jasenovcu, što može vrijeđati žrtve, njihove obitelji i apsolutno dijelim taj stav. Međutim, isto tako, to je ploča koja je postavljena poginulim hrvatskim braniteljima. Zbog toga sam rekao da to nije pitanje na koje možemo tako jednostavno odgovoriti’, kazao je premijer Plenković u HTV-ovoj emisiji ‘Nedjeljom u dva’, pa nastavio: ‘Vodio sam izbornu kampanju tako da sam se skroz maknuo od tema koje su dominirale hrvatskim političkom prostorom posljednjih nekoliko godina i koje su dovele do dubokih tenzija i korjenitih podjela u hrvatskom društvu. Želio sam te teme odmaknuti i staviti ih na onaj kolosijek na kojem, uvjeren sam, trebaju biti. To je kolosijek pluralističke rasprave u kojoj će sudjelovati i pravnici i povjesničari i stručnjaci. Oni će pristupiti ovoj temi kojoj Hrvatska 1990. i 1991. nije pristupila kao druge države srednjoistočne Europe.’
I još: ‘Ja nisam postavio ploču niti sam na bilo koji način pridonio tomu. Ono što ja odgovorno radim jest to da ovu temu, koja ima puno šire dimenzije, napokon u hrvatskom društvu riješimo na sadržajan, kvalitetan i konsenzualan način. To je tema koju moramo u hrvatskom društvu sada adekvatno otvoriti, a ja se nadam i zatvoriti u godinama koje su pred nama, da ne pridonosi daljnjim podjelama. Zato osnivamo povjerenstvo koje će se baviti ovom temom i zatvoriti ono što se zove suočavanje s prošlošću. Vlada će osnovati povjerenstvo u iduća dva-tri tjedna.’
- Predsjednik Vlade, iako se poziva na odgovornost, čini sve da pobjegne od odgovornosti i od rješavanja problema, vjerojatno zbog straha od unutarstranačke desnice - kaže za ‘Novosti’ SDP-ov parlamentarni zastupnik Peđa Grbin.
On smatra da je najobičnija manipulacija i zamjena teza to što se Plenković ispričava zbog postavljanja ploče u Jasenovcu, umjesto da se ispriča što je ta ploča još uvijek na onom mjestu na koje su je stavili ljudi u crnim uniformama, predvođeni čovjekom koji je za tu priliku pustio i hitlerovski brčić: utemeljenje za hitno micanje jasenovačke ploče pritom postoji u recentnoj pravosudnoj praksi, uključujući i dvije odluke Ustavnog suda, no predsjednik Vlade – jednako kao i predsjednik Sabora Božo Petrov – bavi se apsurdnim i protuzakonitim odgonetanjem je li isticanje ustaškog pozdrava u Jasenovcu provokacija ili izraz HOS-ovskog pijeteta prema poginulim suborcima.
- Umjesto da se drži sudskih rješenja u pogledu diskriminatornog povika ‘Za dom spremni’, premijer je odlučio ne činiti ništa i svoje nečinjenje sakriti osnivanjem povjerenstva za koje još nitko ne može ni naslutiti na koji će način biti sastavljeno i što bi, zapravo, trebalo raditi - veli Grbin.
Doista, koju će čarobnu formulu upotrijebiti Andrej Plenković u kadrovskom sklapanju komisije za ‘suočavanje s prošlošću’, komisije u kojoj će biti ‘i pravnici, i povjesničari, i stručnjaci’, premda je nejasno kakvi stručnjaci osim pravnika i povjesničara, a oni će, nakon ‘pluralističke’ rasprave, donijeti službeni ideološki pravorijek na ‘konsenzualan način’? Pluralistička rasprava vjerojatno podrazumijeva da u Plenkovićevom povjerenstvu neće sjediti samo pravnici poput Ivana Turudića i Zvonimira Hodaka, samo povjesničari poput Ive Banca i Marija Jareba, i samo intelektualci poput Nevena Sesardića, Darka Bekića i Slavena Letice, nego će se naći mjesta i za ljude poput – naglašavamo: poput – Josipa Leke i Ive Josipovića, Ive Goldsteina i Tvrtka Jakovine, Branka Lustiga, Nevena Budaka i Dejana Jovića. Pod uvjetom da se premijerovom pozivu za sudjelovanje u komisiji odazovu relativno ozbiljni ljudi s, uvjetno kazano, antifašističke strane, što baš i nije izvjesno, rad komisije svest će se na unutrašnje pregovore dviju suprotstavljenih strana, odnosno na trgovinu simboličkim materijalom, jer je bezočna trgovina jedini način da se na ‘konsenzualan način’ dođe do prijedloga konkretnih antitotalitarističkih mjera, koje će, kaže premijer, potom biti uobličene u ‘obvezujuće propise’: mi se odričemo ‘Za dom spremni’ i ustaško-nacifašističkog znakovlja, a vi odbacite petokraku i Josipa Broza Tita; mi prestajemo sa slavljenjem Nezavisne Države Hrvatske i Jure & Bobana, vi izbrišite iz pamćenja AVNOJ, ZAVNOH i 22. lipnja; mi se odričemo ustaškog genocida nad Židovima i Srbima, a vi osudite srbokomunistički genocid nad Hrvatima i slavljenje ustanka u Srbu 27. srpnja. A dok, ‘u godinama pred nama’, budu trajali neizvjesni pregovori o karakteru Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, u Jasenovcu će, po svoj prilici, i dalje stajati ona HOS-ova ploča s uklesanim ‘Za dom spremni’.
Kakvog uopće smisla ima povjerenstvo nakon pravorijeka Međunarodnoga suda u Nürnbergu koji je utvrdio da je ndh bila nacistička marioneta i provoditeljica Hitlerove politike, a ustaše nacistički egzekutori? – pita Goran Beus Richembergh
- Komisija ne može biti u funkciji zauzimanja stava oko ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu. Komisija može pomoći oko raščišćavanja pojmova i historijskih činjenica, ali ne i služiti historijskom revizionizmu - kaže Milorad Pupovac, saborski zastupnik i potpredsjednik SDSS-a.
Postoje pojave, veli on, koje su negativno nekontroverzne, poput uzvika ‘Sieg Heil’ ili ‘Za dom spremni’, a oni koji i to pokušavaju uvesti u područje kontroverze, bave se opakim povijesnim revizionizmom.
- Ukoliko bi najavljena komisija išla u tom pravcu, ona bi se raspala prije nego što bi počela s radom - smatra Pupovac, koji načelno nije protiv formiranja državne komisije i političko-intelektualne rasprave, ali upozorava na realne okolnosti u kojima bi se trebala odvijati ta debata s dalekosežnim društvenim učincima.
- Za razliku od hladnoratovskog vremena, kad su o totalitarizmu kritički pisali liberalni mislioci poput Poppera i Berlina, ili lijevi mislioci poput onih iz frankfurtske škole kritičke teorije i jugoslavenskog filozofskog kruga Praxis, u današnje vrijeme nema rasprave, već postoji jedino konzervativna i desničarska kampanja ‘osude svih totalitarizama’. Cilj te kampanje je osuda nepostojećeg totalitarizma – onog komunističkog, s kojim su se, uostalom, nerijetko razračunavali predstavnici lijevog i liberalnog pokreta – ali ne i osuda obnovljenih i prisutnih elemenata desnog totalitarizma. Rasprava o vidljivim i mogućim trajnim posljedicama te kampanje bila bi, što se mene tiče, dobrodošla i neophodna - kaže Pupovac.
Plenkovićeva vlada, međutim, ne kani jednostrano prekinuti dugotinjajuću ustašofilsku kampanju, koja uključuje i recentne prosvjede pred Srpskim narodnim vijećem s NDH-znakovljem i pozive na linč konkretnih ljudi, na primjer Pupovca, nego konstruira od blata komunistički bauk kako bi se uspostavila ravnoteža između dva totalitarizma, ‘našeg’ i ‘njihovog’, što je već samo po sebi relativizacija ustaštva, i kako bi desničarske narodne mase lakše probavile kažnjivost veličanja ustaštva i NDH. Jedno realno i prisutno društveno zlo kani se zaustaviti umanjivanjem razmjera tog zla, odnosno pravljenjem još veće i dublje štete ionako zapuštenom društvu i naciji.
- Plenković idejom o nekakvom povjerenstvu ide na ruku revizionistima koji bi svakako htjeli – ako baš budu morali pristati na eksplicitnu zabranu znakovlja i pozdrava fašističkog ustaškog pokreta, u što sumnjam dok god su konzervativci na vlasti – da se zabrane i simboli hrvatskog antifašizma - veli zastupnik HNS-a u Saboru Goran Beus Richembergh.
- Njih hrvatski antifašizam vrlo neugodno podsjeća na poraz i propast ustaške interpretacije hrvatske nacionalne samobitnosti, ali i na činjenicu da su oni koje oni nastoje rehabilitirati zapravo bili masovni ubojice, ratni zločinci, izdajice nacionalnih interesa i nacistički kvislinzi. Povjerenstvo koje osniva vlada desnice ne može biti ni objektivno ni neovisno. Uostalom, kakvog uopće smisla ima povjerenstvo nakon pravorijeka Međunarodnoga suda u Nürnbergu koji je utvrdio da je NDH bila nacistička marioneta i provoditeljica Hitlerove politike, a ustaše nacistički egzekutori? - pita Richembergh.
Kakvog ima smisla? U Plenkovićevom slučaju, jedini smisao ovih štetnih političkih manevara sadržan je u njegovom hodu po jajima kad je riječ o HDZ-ovskoj i izvanhadezeovskoj radikalnijoj desnici, koja obožavanje Nezavisne Države Hrvatske kamuflira borbenim antikomunizmom i antijugoslavenstvom: on se boji udara zdesna i nastoji ga preventivno otupiti, bez obzira na društvene posljedice i na poruke koje time šalje. To znači da je premijer zbog učvršćenja ili očuvanja svoje trenutačne političke pozicije spreman na dodatno trovanje javne atmosfere i na dodatno unošenje službene konfuzije u razlikovanje dobra i zla. A to je malignije od pukog kukavičluka i neodgovornosti.
