Zašto ste u Saboru predložili da se zastupnik Željko Glasnović podvrgne psihijatrijskom vještačenju?
Ne samo da nas on gotovo svako jutro, zloupotrebljavajući institut saborske stanke, uporno i neumorno maltretira svojim fantazmagorijama kojima kao pokvareni gramofon širi priču o urotama, nego vrijeđa žive i mrtve, zaziva militarizaciju društva, proziva, blati i optužuje poimenično ljude bez smisla, reda, respekta i, naravno, bez ikakva dokaza. Njegov tok misli je katkad nemoguće pratiti pa mu je vrlo teško i odgovoriti. Ostanete u čudu što je sve taj čovjek u stanju izgovoriti i smiješati u jednoj rečenici. Ostali kolege su zapanjeni, netko to uzima kao dobru zabavu, ali mnogi se zgražaju. Zato sam se, svjestan i svojih manjkavosti, ponudio da se i on i ja dobrovoljno podvrgnemo psihijatrijskom vještačenju kako bi se vidjelo je li meni i njemu uopće mjesto u najvišem zakonodavnom i predstavničkom tijelu države. Danas se za svako složenije radno mjesto traži zdravstveno uvjerenje, ali u politici još uvijek ne. Neki političari zloupotrebljavaju javnu dužnost za raspaljivanje najnižih strasti, huškanje ili distribuciju suludih konstrukata u koje dio ljudi lako može povjerovati. Dajte da zato vidimo ima li tu još uvijek zdravoga razuma ili ga kronično nedostaje.
Koliko je to stvarno potrebno s obzirom na njegove ispade?
Dio javnosti kolegu Glasnovića, ali i još neke živopisne kolege smatra klaunovima, misleći da ih treba ignorirati. Ja ne mislim tako. Situacija u društvu i državi je toliko opasno loša da bi nonšalantan odnos prema takvim pojavama mogao biti koban. Povijest je to pokazala bezbroj puta. Hrvatski sabor nije ni tržnica ni Hyde Park. Poruke izgovorene sa saborske govornice i oni koji ih izgovaraju ne samo da imaju svoje sljedbenike, nego služe i za stjecanje novih. Ako te poruke truju, svađaju, antagoniziraju, optužuju bez dokaza ili blate i sramote one koji se ne mogu braniti, onda imamo velik problem zagađivanja javnog prostora govorom mržnje i širenjem lažnih vijesti. To je generiranje atmosfere straha u kojoj nema prostora za nove ideje, kreativan rad, slobodu umjetničkog stvaranja i proizvodnju nove društvene vrijednosti, a kamoli za odgovorno upravljanje državom kao servisom građana i za društveno blagostanje. Korupcija se pretvara u jedini način života, a država onda postaje podatna političkim zloupotrebama i manipulacijama, pretvara se u apsolutnog arbitra nad našim životima, što nije ništa drugo nego diktatura.
Kakva je u tome uloga spomenutog zastupnika?
On je izgovorio mnogo opasnih poruka. Zazivao je likvidaciju, progon ili obespravljivanje određenih ljudi. Njegov diskurs je militantan, revolveraški, inkvizitorski. Na momente mi se čini kao da slušam ražalovanoga oficira gubitničke armije, a ne umirovljenog časnika pobjedničke vojske. Zastrašujuće je to što ga u takvom ponašanju dio desnih radikala smatra autentičnim i poželjnim zastupnikom dijela birača. Još je više zabrinjavajuće to što ga neki drže nedodirljivim i neupitnim zbog njegova staža i uloge u ratu. Divinizacija ratnika je zapravo jedna od tehnika kojima se hrane nacionalni mitovi, antagoniziraju sastavnice društva i opravdava postojanje kaste privilegiranih pretorijanaca. Nama liberalima, osobito nama u GLAS-u, to je odiozno i pozvani smo suprotstaviti se takvim ljudima i njihovim nastojanjima.
