Dominic Pitra slavit će sedamnaesti rođendan 25. kolovoza, isti dan kada nastupa zastara za jedan od najgorih kaznenih predmeta zbog medicinske pogreške u Hrvatskoj, u kojemu je žrtva – Dominic Pitra. Nepokretan, službeno označen s 36 dijagnoza, 24 sata ovisan o roditeljskoj pomoći i njezi i nesvjestan činjenice da njegova sudbina govori mnogo o stanju u zemlji. Dominic na taj dan neće biti sretniji, ni žalosniji, ali zato njegovi roditelji Jasmina i Vanja ne skrivaju da primicanjem tog datuma osjećaju sve veći očaj zbog institucionalne torture kojoj su godinama izloženi.
Slučaj je kombinacija porodničarskog nasilja, nasilja prema ženi, poreznog kriminala, kršenja cijelog niza zdravstvenih propisa i manipulacije pravosuđa s ciljem da se zaštite liječnici optuženi za kazneno djelo; sve skupa smiješano u scenarij za punokrvni triler s potpisom države.
Priča počinje koji mjesec prije 25. kolovoza 2007. godine, dok Jasmina trudnoću kontrolira kod privatnog ginekologa dr. Predraga Đurića i skupa s njim planira kako će organizirati siguran i ugodan porod u državnoj bolnici.
Ilegalan običaj da privatni ginekolozi ulaze u bolnice u mreži javnog zdravstva, vode porode svojih pacijentica i to naplate – bez računa, jer ne postoji zakonska osnova za ovakvo miješanje javnog i privatnog - desetljećima je rašireno, a rodilje su ga prihvatile kao dio brige za vlastitu sigurnost i sigurnost novorođenčeta. Nikada nije istraženo koliko su ginekolozi nelegalno zaradili u takvoj praksi i koja su imena sve uključena, ali se zna da je najveći dio aranžmana prikriven lažnim ugovorima o edukaciji, potpisanim između bolnice i privatnih liječnika. Podrazumijevajući da će na isti način zaštiti sebe i dijete od odioznog javnog sektora, Jasmina Pitra je s dr. Đurićem dogovorila da ga zove čim osjeti prve trudove, a on će riješiti ostalo.
"Tada nam je dr. Đurić kazao da je ranije imao ugovor s KB Merkur, no da su tamo neke kadrovske promjene zbog kojih nije siguran da će smjeti biti na porodu. Istodobno nas je obavijestio da to socijalno ne pokriva i da takva usluga košta od 4400 do 9400 kuna, ovisno o tome obavlja li se porod prirodnim putem ili carskim rezom. Rekli smo mu da smo novce osigurali i da nam javi što će biti", kazao je Vanja Pitra 2010. godine Tportalu, koji je prvi objavio ovu priču.
Pitre u tom trenu nisu znali ono što je naknadno službeno potvrđeno: Đuriću je prije vodstvo Kliničke bolnice Merkur odbilo molbu za dopuštenje da prisustvuje porodima. Dogovarali su još jedan dobar posao za liječnika kojemu je ulaz u bolničku salu bio zabranjen.
Na dan predviđenog termina za porod, 24. kolovoza, Jasmina nije imala trudove, no dr. Đurić je na pregledu konstatirao da je grlić maternice otvoren pet centimetara. Nakon toga je – znajući da to ne smije - nazvao dr. Ivu Balenovića, dežurnog liječnika u KB Merkur, najavio da "njegova" pacijentica dolazi u bolnicu i zamolio ga da je pripremi dok on ne dođe u salu.
Jasminu Pitra porađao je liječnik koji nije smio biti u rađaoni, na znake da nešto nije u redu reagiralo se sporo i tromo, porod je obavljen tako da su majci slomljena dva rebra, djetetu je spašavan život, a danas je mladić nepokretan, ima 36 dijagnoza i potpuno je ovisan o roditeljskoj skrbi
Balenović, inače u medijima poznat kao zviždač o kriminalu u ginekologiji, odmah je postupio po uputama kolege i nije ga odbio, iako je morao znati da samo on smije porađati pacijenticu u KB Merkur. Ne znamo ni je li se obratio nadslužbi, jer taj kriminalni dio priče, iz neobjašnjivih razloga, nikada nije obuhvaćen kaznenim progonom.
Sudeći po izjavi tadašnjeg ravnatelja bolnice dr. Željka Vidasa da za slučaj nije čuo pune tri godine otkako se dogodio, precizno, do početka 2010. godine kada je policija došla u bolnicu, najvjerojatnije se radi o uhodanom lancu zataškavanja.
U 18 sati istog dana prijem i prvi pregled trudnice Jasmine Pitra obavio je dr. Balenović, a zatim je od medicinske sestre zatražio da ženu pripremi za porod. Provocirani početak, prema kazivanju oba roditelja, započeo je oko 19.30 sati dr. Đurić, probijanjem vodenjaka i uključivanjem dripa (stimulator trudova). Porodu je cijelo vrijeme bio prisutan otac, koji svjedoči da je već oko 21.30 ušće maternice bilo otvoreno deset centimetara i da se vidjela glavica djeteta, ali i da je ubrzo CTG uređaj počeo registrirati poremećaj srčanog ritma novorođenčeta. Upitana što se događa, babica je, prema priči oba roditelja, malo lupnula uređaj i kazala da je star i da mu "treba malo vremena".
Između 21.30 i 1.30, dakle, puna četiri sata, dvojica liječnika su naizmjence donosila odluke da se rodilji uključi još jedan drip, zatim da se pokuša porod na nogama (dva puta), a na koncu su rukama i nogama pritiskali ženin trbuh pokušavajući izvući dijete van, istodobno odbijajući očevu molbu da se prekine mučenje i porod dovrši carskim rezom. Nakon tog ginekološkog masakra, Jasmina je u 1.30 napokon rodila, no Dominic nije disao i bio je potpuno plav u licu. Dvojica ginekologa su pristupila reanimaciji, a roditelji tvrde da su pedijatricu probudili na samom kraju i da je ona skupa s Dominicom, u kolima Hitne pomoći, otišla u KBC Zagreb. Prije odlaska djeteta na Rebro dr. Đurić uvjeravao je Jasminu i Vanju da će s djetetom biti sve u redu, a otac mu je, tvrde oboje, pred svima isplatio 4800 kuna za obavljeni porod.
U jedinici intenzivnog liječenja na Rebru Dominica je puna četiri sata reanimirala pedijatrica dr. Jasmina Stipanović-Kostelić, koja je i dijagnosticirala asfikciju (gušenje), edem mozga, hipoksično-ishemičnu encefalopatiju (oštećenje mozga nastalo gubitkom kisika) i teško krvarenje u lijevom skrotumu. Tek nakon tri dana upozoravanja na nesnosnu bol i otežano disanje, Dominicovu mamu medicinska sestra u KB Merkur upućuje na rendgen, gdje joj je dijagnosticirano puknuće dva rebra, koje su dvojica ginekologa uzrokovali silovitim pritiscima na trbuh i pokušajima da na silu istisnu dijete. Posebnost ovog u odnosu na druge teške slučajeve nesavjesnog liječenja, je u tome što su nakon medijskih objava sve ovo potvrdili Ministarstvo zdravstva i KB Merkur.
Inspekcija Ministarstva zdravstva u sastavu dr. Aleks Finderle, dr. Oleg Petrović i dr. Zore Zakalj potpisali su sljedeći nalaz:
"Usprkos insuficijentno vođenoj medicinskoj dokumentaciji može se zaključiti da se ovdje radi o slučaju akutne intrapartalne fetalne asfiksije (gušenje djeteta u maternici) čije je nepovoljno djelovanje bilo produženo protrahiranim drugim porodnim dobom, a čemu je mogla u velike doprinijeti neprimjerena uporaba lijeka Dolantina i oksitocinske infuzije. U trenutcima kada su prepoznali akutnu fetalnu ugroženost i procijenili da su ispunjeni uvjeti za vaginalni porod, liječnici nisu primijenili prikladne metode za dovršenje vaginalnog poroda. Naime, umjesto provjere fetalnog acidobaznog stanja PH-metrijom i indicirane vakuum-ekstrakcije za ubrzano dovršenje poroda, liječnici su primijenili očito nepodesnu metodu liječenja - Kristellerov hvat i pritom uporabili pretjeranu fizičku silu, nanijevši povrede majci i čedu.
Osim toga liječnici su pogriješili, što, iako svjesni fetalne ugroženosti, nisu na vrijeme pozvali dežurnog pedijatra, jer je u opisanoj situaciji bilo realno očekivati deprimirano novorođenče.
Nesavjesno postupanje liječnika bjelodano je iz nalaza inspekcije Ministarstva zdravstva koje je potvrđeno i u istrazi. Na suđenju dolazi do preokreta i sve dječakove tegobe pripisane su PEHO sindromu koji mu nije medicinski utvrđen ni u Italiji ni u Sloveniji, a u što je kao vještak uključen i Dragan Primorac
Iz medicinske dokumentacije se ne vidi tko je procijenio vitalnost novorođenčeta prema APGAR-u, u 1.i. 5. minuti, a u čiju se točnost može sumnjati s obzirom da nisu u skladu sa opisom stanja novorođenčeta u rađaonici ( novorođenče bez spontanih respiracija, bez tonusa, bez reakcija na podražaje, cijanotično, srčana akcija oko 60/min). Reanimacija je provedena prema pravilima struke. Novorođenče je intubirano u 7. minuti nakon poroda i ubrzo pripremeljno za transport u KBC Zagreb, gdje je doveženo pothlađeno.
U okviru hipoksično-ishemijske encefalopatije nastale uslijed perinatalnog oštećenja mozga u djeteta se pojavio Westov sindrom, koji unatoč antiepileptičkoj terapiji ne pokazuje znakove smirivanja (10 do 50 napadaja dnevno!!!). Dismotilitet probavnog sustava i dalje će u značajnoj mjeri narušavati kvalitetu života djeteta (hranjenje,probava)", stoji u nalazu inspekcije Ministarstva zdravstva od 2010. godine.
Liječnici također konstatiraju da bolnica nije vodila uredan zapis tijeka poroda, pa se postavlja pitanje je li on uopće vođen ili je naknadano mijenjan. CTG zapis, tvrdi se u nalazu, postoji, ali s velikim prekidima, a neki su fragmenti očito naknadno "montirani", pri čemu cijela zadnja dva sata i 44 minute poroda uopće ne postoji zapis o radu srčanog ritma djeteta. To je ono vrijeme, prema svjedočenju Pitrinih, kada je CTG zapis pokazivao tešku fetalnu patnju, ali su ih svi prisutni uvjeravali da je to do aparata kojeg samo "treba malo protresti".
Unatoč tome što je, dakle, inspekcija MiZ-a sačinila izvještaj koji potvrđuje nesavjesno liječenje i uklanjanje tragova mogućeg kaznenog djela, nitko se iz bolnice nije obratio roditeljima s prijedlogom za naknadu štete. Hrvatska, naime, nema razrađen sistem obeštećenja potvrđenih žrtava nesavjesnog liječenja.
Kada je afera buknula, dr. Vidas Tportalu izjavljuje sljedeće:
"Jednostavno nitko od liječnika nije prijavio događaj 2007. godine, pri čemu jedan liječnik, dr. Đurić nikada nije radio u Merkuru, dr. Balenović više ne radi kod nas, a tadašnji voditelj odjela za ginekologiju dr. Ciglar je u mirovini (dr. Srećko Ciglar op.a.), tako da nitko od njih više nije u nadležnosti ove uprave. Proveo sam internu istragu i doznao da je dr. Đurić doista imao ugovor s bolnicom u 2003. i 2004. godini, dakle ne u mom mandatu, te da je 18. prosinca 2006. od mene zatražio odobrenje za rad i da sam mu ja to odbio. Sve što mogu je prepustiti slučaj policiji i Ministarstvu zdravstva i pokušati ući u psihologiju čovjeka koji se usudio ući u bolnicu i porađati dijete iako sam mu ja to zabranio, kazao je tada Vidas, očito smatrajući da bolnica nije odgovorna za ovu tragediju i slijed događaja.
I dr. Đurić je službeno potvrdio da je vodio Dominicov porod bez ugovora s bolnicom Merkur, tumačeći svoj postupak kao ustupak roditeljima. Naveo je da je ranije imao ugovor o suradnji s bolnicom, koji se pravdao "potrebom za edukacijom" i da nije uzeo 4800 kuna od Pitra.
Bešćutno dodaje: "Ako ćete na to gledati tako da sam nelegalno vodio porod, onda je i tata bio prisutan nelegalno", izjavio je za portal, dodajući da je u bolnicu došao jer su ga roditelji molili, tvrdeći da se s njim osjećaju sigurnije. Kakva je to edukacija u kojoj liječnik vodi porod i – prema izjavama svjedoka – tu uslugu naplaćuje na crno, institucije represivnog sistema nikada nisu istražile.
Pitre su 2009. godine konačno podnijeli kaznenu prijavu protiv Đurića i Balenovića, nakon čega dr. Josip Škavić, dr. Josip Đelmiš i dr. Davor Stilinović u bitnome potvrđuju zaključak MiZ-a. Neuropedijatrica dr. Ljerka Cvitanović Šojat svojim nalazom i mišljenjem od 27. listopada 2013. godine, a zatim i na raspravi, potvrđuje stav svih navedenih stručnjaka u odnosu na zdravstveno stanje Dominica.
Tada počinje druga strašna faza ovog slučaja, u kojoj odvjetnici okrivljenika uz pomoć sudskih vještakinja i vještaka uspijevaju impresionirati i izmanipulirati suce bizarnim i logički neodrživim otkrićima da dječak zapravo boluje od rijetke nasljedne bolesti, tzv. PEHO sindroma.
Tu je tezu 2014. godine plasirao odvjetnik Veljko Miljević, koji se u obrani Tomislava Horvatinčića dosjetio nepostojeće dijagnoze koja je kasnije postala najmoćnija metafora za stanje u hrvatskom pravosuđu – čuvene sinkope (riječ je o stanju, ne bolesti). Sutkinja Marija Šupe koja je povjeravala u priču o sinkopi, pa 2017. godine oslobodila Horvatinčića od optužbe da je skrivio smrt dvoje talijanskih turista, poslije je teško kompromitirana i optužena da je primala mito u jednom drugom kaznenom postupku. Sumnju u PEHO sindrom Miljeviću je potpisao neuropedijatar dr. Igor Prpić.
Postoji cijeli niz argumenata da se preispita i rad zagrebačkih sudaca koji su povjerovali u PEHO i time slučaj doveli do ruba zastare. Prvi je taj što je kompletna forenzika događaja u rađaonici i Dominicovog stanja uzrokovanog postupanjem liječnika napravljena odmah nakon poroda i potvrđena od najvišeg nadzornog tijela u RH za rad liječnika, nezavisne inspekcije Ministarstva zdravstva. Drugo, čak i kada bi Dominic imao oštećenje na kromosomu i genetsku bolest, to ni na koji način ne može biti povezano s njegovim stanjem u porodu i nakon poroda, pa tako ni s kaznenim predmetom u kojemu se liječnicima sudi za nesavjesno liječenje kojim je takvo stanje (dokazano) izazvano.
No, što se dogodilo nakon što je sudac prihvatio da treba ispitati tezu o PEHO sindromu?
Temeljem izvedenih dokaza do 2014. godine sud je donio osuđujuću presudu, na koju su se optuženici žalili. U vrijeme žalbenog postupka, 2. srpnja 2015. godine, dr. Cvitanović Šojat koja je nakon Dominicovog rođenja potpisala sve iste nalaze kao i svi drugi liječnici, samoinicijativno je predala sudu novi nalaz u kojemu tvrdi da je dijete u ovakvom stanju zbog PEHO sindroma! Žalba je usvojena, pa se sudski postupak vraća na početak i potpuno bespotrebno ulazi u dugu fazu dokazivanja, genetičih testiranja djeteta i potragu za krivnjom sudbine za njegovo teško stanje. Pritom je u Zavodu za medicinsku genetiku i metaboličke bolesti djece još 2008. godine sačinjen nalaz za Dominica na temelju ispitivanja iz 2008. godine, u kome stoji:
"Nalaz organskih kiselina: ne upućuje na poremećaje u razgradnji amino kiselina. Nema indikacije za postojanje mitohondriopatije ili poremećaja u razgradnji masnih kiselina. Isključene su i neke rijetke organske acidurije s pretežno neurološkom simptomatologijom (bolesti koje se prezentiraju neurološkom problemima)".
Nakon što sud usvaja prijedlog branitelja da se Dominica testira u stranim laboratorijima, na očiglednu se besmislicu troše resursi i dragocjene godine u kojima obitelj neprestano skrbi za teško bolesno dijete, dodatno se financijski iscrpljujući. Konačno, oba nalaza (iz Slovenije i Italije) isključila su prisustvo mutacije u ZNHIT3 genu koja bi upućivala na PEHO sindrom. Još 13 gena koji su do danas povezivani sa PEHO sindromom ili PEHO nalik sindromom testirani su u Sloveniji i ni u jednom od tih 13 gena nije otkriveno prisustvo relevantnih (funkcionalnih) mutacija. Mada u stručnoj literaturi mutacije u CHD2 genu nisu niti opisane kao uzročnici PEHO sindroma, u čuvenom laboratoriju Dante Genomics utvrđeno je da u CHD2 genu nije prisutna patogena varijanta (mutacija). Još jedan izvještaj iz Ljubljane i izvještaj iz Italije jasno ukazuju da nisu pronađene mutacije - varijante koji bi bili uzročnici PEHO sindroma.
No, ni to nije dovoljno farsično, pa u završnici sud poziva vještaka dr. Dragana Primorca da razjasni nalaze Dominicovih gena. Na ročištu održanom 22. srpnja on predlaže da se ide u dodatne genetske pretrage i analize i tu je konačno jasno da je liječničko-pravosudna solidarnost učinila svoje i da će se okrivljenici iz ove situacije izvući neokrznuti.
Tome svakako treba dodati izjavu koju je dr. Đurić potpisnici ovih redaka dao 2010. godine, najavivši preokret u razvoju događaja. "Vidjet ćete što će se pokazati. Kada to bude jasno, shvatit ćete da sam nevin i dat ću Vam ekskluzivni intervju. Do tada ne mogu o tome", kazao je.
Kako je dr. Đurić s takvom preciznošću predvidio tok sudskog postupka, teško je odgovoriti bez posebne istrage nadležnih tijela, istih koji su dopustili da obitelj Pitra za dva tjedna još jednom bude zgažena.
