Raširen i uobičajen stereotip o beskućnicima glasi da su oni probisvijeti i raspikuće, neodgovorni ljudi koji su se sami doveli u nezavidnu situaciju, a da li im se novaca sve će neodgovorno potrošiti na poroke, od duhana, preko alkohola, do narkotika i kocke. Beskućnici su, dakle, ljudi koji ne mogu odoljeti izazovima poroka i zbog toga se vrte u začaranom krugu vlastite bijede i siromaštva. Međutim, nedavno provedeno istraživanje u Kanadi, preciznije Britanskoj Kolumbiji, demantiralo je stereotipe. Istraživanjem je obuhvaćeno 50 unaprijed selekcioniranih beskućnika. Svakome je dana jednokratna pomoć od 7.500 kanadskih dolara, a potom se pratilo kako će ih oni potrošiti. Nisu ih trošili na poroke nego, vrlo racionalno, na podmirenje osnovnih životnih potreba (stanovanje, hrana, odjeća, javni prijevoz), a posljedica svega jest da su skratili razdoblje svog beskućništva u usporedbi s onim beskućnicima koji nisu dobili takav jednokratni vaučer a takvih 65 je tvorilo kontrolnu skupinu.
Poticaj za studiju Sveučilišta Britanska Kolumbija je prethodno istraživanje provedeno u Sjedinjenim Američkim Državama na 1.114 ljudi koji su izrazili nepovjerenje prema beskućnicima i njihovoj sposobnosti da dobro gospodare novcem. Predvidjeli su da će primatelji bezuvjetne jednokratne pomoći od 7.500 dolara taj novac većim dijelom potrošiti na poroke.
U Vancouveru su izabrali 50 ljudi u dobi od 19 do 65 godina koji su beskućnici (dakle ljudi bez stalnog doma) najmanje dvije godine, kanadski državljani ili imaju ljudi sa stalnim prebivalištem, koji alkohol i duhan ne konzumiraju na opasnoj razini te nemaju mentalnih problema.
Usporedba ostvarenog kod 50 beskućnika s jednokratnom pomoći i onih 65 bez te pomoći iz kontrolne skupine (i jedni i drugi su imali identične socioekonomske parametre) je pokazala golemi napredak u kvaliteti života kod onih koji su pomoć primili bez takorekuć ikakvih promjena, svakako ne pogoršanja, navika u odnosu na kontrolnu skupinu. Istraživanje je trajalo godinu dana, svota koja im je dana je na razini 60 posto njihovih godišnjih prihoda. Prema rezultatima istraživanja oni koji su primili jednokratnu pomoć su tokom godine 99 dana manje bili beskućnici nego oni koji ju nisu primili, a 55 dana više su živjeli u stabilnim stambenim uvjetima, dakle relativno pristojnim stanovima. Primatelji pomoći uspjeli su uštedjeti 1.160 dolara, a mjesečno su trošili 429 dolara više nego oni koji pomoć nisu primili. Povećana potrošnja uglavnom je usmjerena prema trajnim dobrima poput namještaja, čak i automobila, a više su trošili i na hranu i promet. No, ono što je još važnije jest to u trošku na poroke između dvije grupe (primatelja i neprimatelja pomoći) nema takorekuć nikakve razlike. Dakle, više novaca beskućnicima ne znači da će oni trošiti više novca na poroke nego će više novca usmjeriti u stabiliziranje vlastitog života i poboljšanje njegove kvalitete.
Smanjenje broja dana provedenih u skloništu za beskućnike izravno smanjuje ukupna socijalna izdvajanja. Naime, micanje jednog beskućnika iz skloništa donosi neto uštedu društvu od 777 dolara godišnje. Većina pozitivnih efekata ostvarena je u prva tri mjeseca što je i logično. To je razdoblje promjene i poboljšanja nakon čega slijedi razdoblje stabilizacije poboljšanja. Jednokratna pomoć nije imala utjecaja na zapošljavanje, subjektivni osjećaj osobe o tome kako joj je, kognitivne sposobnosti i konzumiranje alkohola. Jedini parametar koji se smanjio kod primatelja pomoći je njihova socijalna umreženost i povezanost. To je posljedica poboljšanja njihovog položaja – promijenili su adresu, žive u novim zajednicama, ne više u skloništima za beskućnike.
Istraživanje ima zagovarački karakter – njegov je cilj dati još jedan argument u prilog tome da država svakom građaninu osigura temeljni dohodak. Ovo je istraživanje pokazalo da građani, i to oni koji su mnogima socijalno najsuspektniji, tako dodijeljen novac ne bi uludo potrošili. Godine 2017. u kanadskoj saveznoj državi Ontario provođen je pilot projekt dodjele univerzalnog temeljnog dohotka za četiri tisuće ljudi. No, dolaskom na vlast Progresivne konzervativne stranke taj je projekt obustavljen uz obrazloženje da je destimulirajući za rad. Kanadska vlada trenutačno je pod pritiskom, barem dijela javnosti, da uvede univerzalni temeljni dohodak, a ovakva istraživanja ukazuju na moguće dobrobiti takve mjere.
