Slučaj nastavnika Marka Šolića iz zagrebačke Osnovne škole Matija Gubec, koji je dobio opomenu pred otkaz jer je Narod.hr, portal udruge U ime obitelji na čijem čelu je Željka Markić, objavio njegov Facebook status u kojem kritizira školski izlet u Vukovar, otvorio je ne samo pitanje mogućnosti kritike jednostranih prikaza ratnih zbivanja iz 1990-ih, već i samog sadržaja programa pod nazivom ‘Posjet učenika osmih razreda Vukovaru’ Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata.
Podsjetimo, Šolić je kritizirao dvodnevni izlet za učenike osmih razreda u Vukovar jer, prema njegovom mišljenju, priprema djecu za novi rat, odnosno idealizira ‘Oluju’, ne govori o uzrocima ‘balvan-revolucije’ i slično. I dok je cijeli slučaj proizveo niz komentatorskih tekstova na oba spektra – od osude ravnateljice Ljiljane Klinger zbog ukidanja slobode govora do zgražanja nad nastavnikom Šolićem, odnosno njegovim kritičkim osvrtom na prikazivanje ratnih zbivanja u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj – čini se da malo tko zna o čemu se djeci stvarno priča tijekom tog studijskog programa.
Na službenim stranicama Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata također je teško saznati nešto više o samom programu. Objavljene su tek šture informacije kako je riječ o projektu koji obuhvaća ‘učenje o vrijednostima Domovinskog rata i značaja Bitke za Vukovar u obrani Hrvatske’, terenski dio gdje djeca obilaze memorijalna mjesta, a sve završava satom Škola mira i kvizom. No ostaje potpunom nepoznanicom što su točno ‘vrijednosti Domovinskog rata’, kao i tko o njima predaje te da li se uistinu tijekom kviza ‘potiče djecu da se dižu na noge i u emotivnom zanosu nabrajaju dijelove Hrvatske, uz neizbježno Herceg-Bosno, srce ponosno’, kako je napisao Šolić.
Pisali smo Javnoj ustanovi i Ministarstvu znanosti i obrazovanja kako bismo saznali nešto više o tome tko program provodi, da li ga financira Ministarstvo znanosti ili Ministarstvo branitelja, da li djeci koja dolaze u Vukovar o ratnim zbivanjima pričaju educirani profesori ili akteri tadašnjeg vremena, odnosno vojnici te tko je u konačnici odobrio program. Od Javne ustanove odgovor nismo dobili, dok su nam iz Ministarstva poručili da se obratimo Ministarstvu branitelja. ‘Dana 2. svibnja 2013. godine Vlada RH donijela je Uredbu o osnivanju javne ustanove - Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar - čija je osnovna djelatnost upoznavanje učenika i drugih posjetitelja s vrijednostima Domovinskog rata i bitke za Vukovar’, stoji još u priopćenju iz Ministarstva znanosti.
A da je Šolićev istup uistinu eksces uvjerili smo se i kad smo kontaktirali nekoliko udruga i pojedinaca koji se bave mirovnim edukacijama kako bismo od njih dobili komentar tog školskog programa. Odgovor nam je stigao samo iz Centra za suočavanje s prošlošću – Documenta.
Boris Stamenić, koordinator programa Kulture sjećanja u Documenti, rekao je za Novosti kako nije prisustvovao izvođenju programa za osnovnoškolce, no bio je u studijskoj posjeti gdje je sudjelovao u organiziranom vođenju koje vode iste osobe koje predaju i djeci.
- Sama izložba nastavlja tradiciju memorijalizacije rata kakva je postojala u socijalističkoj Jugoslaviji u odnosu na NOB. Izložba prikazuje žrtve civilnog stanovništva u Vukovaru i herojsku borbu njegovih branitelja protiv nadmoćnog neprijatelja. Veliki broj eksponata predstavlja prikupljeno oružje - govori Stamenić.
Prema njegovom mišljenju, najproblematičniji dio programa je što ga, prema dostupnim informacijama, izvode osobe bez stručnih kvalifikacija.
- Čuli smo i za pojedine slučajeve gdje su pojedinci koji izvode program pred posjetiteljima govorili iz otvorene etnonacionalističke perspektive, bez diferencijacije između nacionalnih grupa i vojnih formacija koje su ratovale. Osobno sam svjedočio slučaju gdje je čovjek koji je vodio grupu nazočnima odlično predočio osobni doživljaj svakodnevice u opkoljenom Vukovaru, pitanja i strahove s kojima se suočavao. Vodič nije izražavao nacionalističke ili šovinističke stavove usmjerene prema nekoj grupi, no njegovi pokušaji šire povijesne kontekstualizacije opsade Vukovara i Domovinskog rata bili su naprosto trivijalni - smatra Stamenić.
Dodaje da izložba ne pridonosi razvijanju međusobnih odnosa, no da to vjerojatno i nije bila namjera onih koji su je postavili. Stamenić napominje da je pitanje o tome kako bi djecu trebalo podučavati o događajima u Vukovaru kompleksno.
- Nema ništa loše u tome da djeca u osmom razredu idu na izlet u Vukovar i uče o ratu koji je obilježio ne samo Vukovar već hrvatsko društvo u cjelini. Međutim, prostor za poboljšanje sadašnjeg koncepta izložbe i programa svakako postoji - tvrdi Stamenić i dodaje kako je teško očekivati od takvog programa da će ‘ikada oslikavati punu kompleksnost i slojevitost povijesnih događaja, jer to mu i nije namjena’.
- No važno bi bilo da posjet osmaša Vukovaru u sebi nosi poruku izgradnje mira i suživota kao poželjnih društvenih vrijednosti. Mirovna reintegracija u Vukovaru i izgradnja suživota u tom gradu tijekom posljednja dva desetljeća predstavljaju postignuća na koja građani Vukovara i cijele Hrvatske mogu i trebaju biti ponosni. Stoga bi i izložbu kao i program posjete trebalo prilagoditi navedenom - rekao je Stamenić.
U Documenti su osudili i opomenu pred otkaz koju je dobio Šolić jer smatraju da ona može dovesti do toga da će drugi nastavnici koji bi se željeli kritički osvrnuti na program od toga odustati.
- Pozivam nadležne da ne strepe od kritike, već da je prepoznaju kao priliku za poboljšanje. Pravi bi odgovor Memorijalnog centra Domovinskog rata bio da u tijeku školske godine 2019/20. osmisle i kasnije provedu anonimnu evaluaciju programa od strane nastavnika i nastavnica, učenika i učenica, kao i drugih posjetitelja - rekla je za Novosti Vesna Teršelič iz Documente te dodala kako bi Ministarstvo znanosti i obrazovanja trebalo pokrenuti i istraživanje mogućnosti i osmišljavanje programa učeničkih posjeta mjestima stradanja u 20. stoljeću, od Memorijalnog centra ‘Lipa pamti’ do JUSP-a Jasenovac ili Spomen-groblja Kampor, kao i lokacijama nekadašnjeg fašističkog ili ustaškog koncentracijskog logora najbližeg školi koju polaze.
Što se tiče stava Ministarstva znanosti i obrazovanja po pitanju ušutkavanja kritičke misli onih koji bi o tome upravo djecu trebali i učiti, na naš upit odgovorili su sljedeće: ‘Posve je jasno da ne smijemo uvoditi verbalni delikt u sustav. Međutim, potrebno je razmotriti i ostale zakonske, radne i etničke aspekte. Odredbama etičkih kodeksa školskih ustanova u pravilu se regulira i način na koji bi učitelji trebali postupati prilikom javnog iznošenja svojih stajališta i na koji način se postupa ukoliko isti u javnim objavama povrijede odredbe etičkoga kodeksa. Sukladno članku 125. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, ravnatelj je poslovodni i stručni voditelj školske ustanove te je odgovoran za zakonitost rada i stručni rad školske ustanove pa Vas za više informacija upućujemo na ravnateljicu škole.’
