Ugledni srednjoškolski nastavnik informatike Marko Šolić, kojeg šira javnost poznaje po njegovim izuzetnim uspjesima u radu i opremanju jedne od najboljih učionica informatike u državi, dobio je opomenu pred otkaz u zagrebačkoj Osnovnoj školi Matije Gubca u kojoj radi. I to zato što je na svom Facebook profilu objavio status u kojem kritizira školski posjet Vukovaru. Šolić zamjera jednostranost prikazivanja događaja iz rata 1990-ih prilikom školskog posjeta koji financira Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Njegov status objavio je portal Narod.hr udruge U ime obitelji, koji je potom kontaktirao i ravnateljcu škole.

Službeno objašnjenje ravnateljice škole Matije Gubec Ljiljane Klinger koje je dala spomenutom portalu glasi kako je Šolić svoj tekst pisao za vrijeme radnog vremena koje je provodio u autobusu u pratnji s učenicima.

‘Temeljem izvješća kolege, utvrđeno je da je Marko Šolić svoj tekst pisao za vrijeme radnoga vremena koje je provodio u autobusu u pratnji s učenicima. I zato što je radio neki drugi posao, a nije skrbio i brinuo o učenicima dobio je opomenu pred otkaz’, rekla je Klinger.

No osim toga još je zanimljiviji dio u kojem Klinger implicira zbog čega je Šolić zapravo kažnjen.

‘To je ono što smo trenutno na osnovi važećih formalno-pravnih procedura imali mogućnost učiniti i poslati poruku da učitelj treba biti usredotočen na dijete i da učitelji imaju skrbiti o sigurnosti učenika’, rekla je Klinger.

Nekoliko puta smo pokušali stupiti u kontakt s ravnateljicom Klinger, no svaki put smo dobili odgovor da nije u svom uredu gdje smo je tražili. Zanimalo nas je da nam detaljnije pojasni implikacije iz svog odgovora prema kojem se da naslutiti da je nastavnik kažnjen zbog formalnih propusta, ali zapravo zbog sadržaja svog statusa. Poslali smo joj potom i pismeni upit, a odgovor ćemo objaviti ako i kada ga dobijemo.

Šolić je u spomenutom statusu kritizirao način na koji se djecu stručno vodi tijekom posjeta Vukovaru, posebice u dijelu koji jednostrano i nekritički djeci govori o zbivanjima tijekom rata 1990-ih. Njegov status prenosimo u cijelosti:

‘U autobusu sam, vraćam se s vođenja osmaša u obvezni posjet Vukovaru, organizirano i plaćeno od strane države. I iskreno mi se povraća, a nije ni od autobusa ni od grozota u videima iz rata, nego od toga što pripremamo djecu za novi rat. Išao sam bez predrasuda, čuo sam od kolega različite stvari, neki su govorili i kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obje strane… Ništa od toga.

I da, znam. Znam da su emocije toliko jake da je teško uopće raspravljati. Znam i da ne dijelimo svi iste sustave vrijednosti, i da meni ne znače ništa stvari koje su drugima svete, i obrnuto. Znam i neke ljude iz Vukovara, znam kakva se grozota dogodila, vidim koliko im je i koliko im je bilo teško, i nemam ništa protiv toga da djecu educiramo i da im već u osnovnoj školi istinu kažemo direktno, uz sve teško probavljive detalje.
Ali to se u organiziranom posjetu Vukovaru ne događa. Bitni dijelovi istine se skrivaju i o njima se danas u Hrvatskoj ne smije pričati, a o nekim stvarima se direktno laže.

Pa su tako od licenciranih vodiča i predavača djeca primjerice mogla naučiti kako su u balvan-revoluciji bili četnici i arkanovci. 1990., u zaleđu Zadra, četnici i arkanovci. Ma da ne bi. O tome koji su bili uzroci balvan-revolucije ni riječi, to pitanje se ne smije postaviti. O ubojstvu Reihl-Kira također ni riječi, to je još jedna zabranjena tema. O tome zašto je Vukovar pao i zašto mu se nije pomoglo, ni riječi. O tome što se dogodilo s Jastrebom nakon rata, ni riječi.

Ali djeca su mogla čuti kako je Oluja bila akcija bez mrlje prije koje su civili otišli samoinicijativno, a zločina nije bilo. Onaj vlak kojim su moji susjedi iz Splita organizirano išli u pljačku valjda nije postojao. Kao ni Lora. Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina. Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina Vojislava Stanimirovića, inače saborskog zastupnika. Djeca su mogla čuti i kako je Hrvatska vodila obrambeni rat unutar vlastitih granica. Ok, pošteno, samo… HV u BiH? 0 tome također ne smijemo?

Da budem fer, bilo je i puno govora o miru, poštivanju svih ljudi bez obzira na nacionalnost, željama samo za normalnim suživotom normalnih ljudi… Ali to je ostalo mlako i utopljeno u onom drugom. I onda dolazi najgori dio. Naravno da ne smijemo o HV-u u BiH. Jer što god pričali, zapravo ne priznajemo BiH kao samostalnu državu. Kako to znam? Tako što se na završnom kvizu na kojem sudjeluje pet škola u jednoj dvorani, tri puta potiče djecu da se dižu na noge i u emotivnom zanosu nabrajaju dijelove Hrvatske, uz neizbježno ‘Herceg-Bosno srce ponosno’.

I što sad? Ništa. Kad na Balkanu ponovno bude Vašar na kojem će se kupovati municija i trampiti racionalno za nacionalno*, ratovat ćemo u Herceg-Bosni. Koja je, eto, naša. Jer smo to desetljećima zaneseno pjevali. A neki tamo Srbi su sigurno počeli s nekim provokacijama i netko je ubijen i moramo odgovoriti. Tko će koga prvi ubiti, a tko dignuti barikade, nije ni bitno. Oko toga će se dvije strane lako dogovoriti, kao i uvijek do sada. Dogovorit će se oni ljudi koji će se obogatiti. Samo se nadam da ćemo ih ja i svi koje volim gledati iz neke Švicarske ili Norveške.
Ili ćemo, ako smo dovoljno glupi da i sada ne znamo ušutiti kad bi trebali, biti dovoljno glupi i da nešto pokušamo napraviti?
Nešto za nas nesumnjivo krajnje glupo. Kao Reihl-Kir.

* Ispričavam se za citiranje Balaševića, ali ako nam je jedan srpski glazbenik mogao napisati glazbu za himnu, valjda smijem citirati drugog?

P.S. Dodajem i komentar koji sam ispod napisao tu, za slučaj da netko ovo poželi negdje prenijeti: Da se ne shvati krivo – sam Vukovar me zapravo pozitivno iznenadio. Ima predivnih dijelova u centru, muzej vučedolske kulture je arhitektonsko čudo, a sve ove stvari o tome što se tu dogodilo devedesetih bi stvarno svi trebali doći naučiti. Samo u pravom i punom kontekstu’, tvrdi Marko Šolić te još dodaje: ‘Inače, zaboravio sam u cijeloj strci dana… Danas smo naučili i da su HOS-ovci ratni heroji koji se danas nepravedno politički demoniziraju.’

Koliko je poznato, Šolićev status na njegovom privatnom profilu nije javno objavljen pa smo upit poslali i Ministarstvu znanosti i obrazovanja jer nas je zanimalo odobravaju li ovakve prakse i kakve poruke se tim mjerama šalju nastavnicima i djeci koje bi škola trebala učiti kritičkom mišljenju, demokratskim procedurama i slobodi govora. No odgovor nismo dobili do trenutka zaključenja ovog teksta.

Inače, Osnovna škola Matije Gubca, osim što je široj javnosti poznata po izuzetno opremljenoj informatičkoj učionici, za koju je zaslužan sankcionirani profesor, krajem 2017. godine našla se u središtu skandala kada je portal Index objavio snimku iz razreda tijekom nastave iz vjeronauka. Na snimci je vjeroučitelj Krešimir Bagarić učenicima govorio o tome koje bi hrvatske političare trebalo ubiti, čije glave na kolac nabiti, a usput je hvalio i ratnog zločinca srpskog generala Ratka Mladića. Nakon što se u cijelu priču uključilo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Bagarić je dobio otkaz.